pisma crknutom mišu
15.09.2005., četvrtak
roman u nastavcima (4)
Hodao je tog jutra jako tiho, kako ga nepoželjni ne bi čuli. Osluškivao je zvukove i tražio mjesto ni pretamno ni presvjetlo, ni pretoplo, ni prehladno. Konačno, sjedne na neku klupu u parku što se protezao uz potočić slikovita imena koje je Franko smetnuo s uma. Mirisalo je na proljeće. A bješe gotovo jesen. Ljeto se povlačilo sporo, zadnjim se sliama trudeći poživjeti još koji dan. "Okani se ćorava posla!" reče mu jesen. "Šuti ti stjubit bič!" reče mu ljeto. "Kevu ti spalim!" reče mu jesen. "A, jebi ga, brco!" reče mu ljeto. I nejasna se komunikacija okonča. I bolje, pomislio je Franko, tako će bar moći uživati u tišini. |
14.09.2005., srijeda
Roman u nastavcima (3)
Franko je imao jednu želju u životu - da ga pokopaju tako duboko da čak i u po životu važnim situacijama njegov leš ne bi bio iskapan i viđen. Na taj njegov zahtjev majka bi odgovarla podsmjehom: "Čak ćeš i leš gadan biti" govorila bi. Franko se nije mnogo obazirao. Ionako ju je mrzio. Mrzio ju je kao što prosječni hajdukovac mrzi prosječnog dinamovca. Ne, Franko nije bio Hajdukovac, još manje Dinamovac, već je sasvim skromno navijao za lokalnog petoligaša popularnog naziva JADRAN. " Ajmo!" vikao bi u žaru, zaveden majstorskom igrom lokalnog brijača. " Dodaj...Ne, ne...Ma, njemu! Idiote!" vikao bi dakle on.Nogomet je strast svakog poštenog muškarca, barem onog koji drži do sebe. Bez nogometa, smatrao je moj junak, život bi bio kao pivo bez pjene. Eto, tako bi on to često sročio. I ne možemo mu mi tu sad protuvrječiti. Ni mi ni najveći filozofi svijeta! |
13.09.2005., utorak
Roman u nastavcima (2)
|
Tek bi poneka žena znala ono što je Franko oduvijek znao: Ljubav je izmišljotina. Vođen tom mišlju opet je sate proveo pred Njenom kućom promatrajući je kako pere noge. Bila je ona jedna od onih dama čija stopala nisu bila privlačna ni najzadrtijim fetišistima. Da, da, smrad njenih nogu mjeriti se mogao sa smradom pokvarenog jaja bačenog u septičku jamu pretilog katoličkog svećenika. Ali, on je volio tu ženu. Volio ju je više no što iko od vas može zamisliti!!!! |
11.09.2005., nedjelja
ROMAN U NASTAVCIMA (1)
|
Probudio se okružen rugobama. "Ha!" pomisli on "Okružen sam rugobama!". Nije to bilo toliko važno jer i on sam bio je rugoba, a zvao se Franko. Što je bilo nakon toga? Saznajte u sljedećem nastavku. |
Frutracija
|
Frustrirana sam. Jako, jako puno. Muči me frustracija. Fruuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuusssssssssssssssttttttttttttrrrrrrrrrrrrrraaaaaaaaaaaaaaacija!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Ne, to nije zajebancija. Ne seksualna, to jest, ne samo seksualna . Štoviše toliko sam frustrirana općenito, tako da ova seksualna pada na margine. Margine! Ha! |
06.09.2005., utorak
Obraćanje Piletu
|
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Maleni!!!!!!!!!! Sve to što ti kažeš ja znam!!!!! Ali, vjeruj mi, briga mene. Puca mi ona stavr!!!! Vrlo je moguće da ću ja jednog dana nosit štikle i torbice i suknjice i ostala sranja koja me sad sputavaju, ili ću se, ako ništa drugo bar počešljat, ali zaboravljaš jednu ključnu stvar. KLJUČNU!!!! MRZIM KADA ME LJUDI GLEDAJU, MRZIM KADA ME MISLIMA VEĆ ŠEVE, DA SKUŽAŠ NA IZRAZU, MRZIM KADA MI PERVERZNJACI PRILAZE , MRZIM, MRZIM, MRZIM!!!!!!!!!!!!!!!! Nije u pitanju nikakav stav, jer ja sam ipak bezlična osoba bez stavova, jednostavno ne želim to nosit. Ne i ne i ne i ne i ne!!!! Maleni, lutko, Gospe tebe voli, ali izluđuješ me. IZLUĐUJEŠ!!!! Nekad me, istina, ubija što nemam fizički najprimamljiviji izgled, to me evolucijski gledano sputava, ali zar je važno?!!!!! Nadam se da ću uvik bit debela i ružna, čak i kad to ne budem. Uf! Pusa, lutko, čestitam još jednom na skorom preseljenju. Nedaj se i vidimo se možda ovaj vikend!!!! |
05.09.2005., ponedjeljak
|
The eyes of a ranger.... Meni je taj Walker jebeno zgodan. Ha ha ha ha ha ha ha h ah ah ah... Zajebajem se sad ja tu, ali mojoj teti Sutkinji on to uistinu je. Uz Ramba. Ona je najveći katolik kojeg poznajem. Ide po nekim zajednicama, susretima, pomaže prijateljima u nevolji u bilo koje doba noći mada su ti problemi redom bizarni, kao jednom kada se morala dizati usred noći jer zabrinuti katolici iz zajednce vapili su za pomooći jer im sin ima djevojku koja je, o milostivi Bože smiluj se duši našoj, preniska. Ni uz sva brojna promišljanja još nisam došla do razumna objašnjenja njihovog ogromnog straha. A pala su mi na pamet sva perverzna i manje perverzna objašnjenja. Uglavnom, ta se moja teta uistinu potrudila voditi čedan život, ali, htjeli ne htjeli, život nam,ničim izazvan, okalja dušu pred Bogom na svoj svojstven način. Naime, moju dragu tetu ostavio je muž. Rastava - grijeh, grijeh, GRIJEH!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Čudni su dakle putevi gospodnji. Halelujahhhhha ha ha ha ha ha h ahahaha aha ah...... I tako smo došli do Indigo djece. Vire iz svih kuteve, guše moj identiet svojom tobožnjom kreativnošću i indiviualnošću. IZVODITE TE PREFORMANCE NEKOM DRUGOM!!!!! E da, preformansi...... Da li sam ja uistinu na nižoj razini ili je to najveće sranje koje neko može proizvest uvjeren da čini umjetničko djelo? Ja sjedim za kompjuterom. Da li to predstavlja moju dubinsku težnju da u ovom materijalističko kapitalističkom svijelu potlačenog feminizma i sveopće alijanacije, pokušam probiti okvire uznapredovale digitalne tehnologije koja je otuđila brata i brata, i na bizaran način putem mahom hladnih chatova, u izostavku neverbalne komunikacije, spojila dvoje ljudi sa različitih krajeva planete? NEEEEEEEEEEEEEEEE!!!! To jednostavno znači da ja sjedim za kompjuterom!!!! Novim, inače. Puno jedan lipi laptop koji mi je mama kupila preko svoje male firmice tako da će je joj se odbit pedeve pa ćemo biti svi zajedno sretni pri kraju godine, pogotovo kad sazna da nisam uspila upisat godinu pa neće trebat platit pun iznos nego samo pola. Puno, puno lipo. Laptop se zove Pedro. Nisam ga ja nazvala Pedro, nego moja mama koja mi je kupila ovaj laptop preko svoje firmice tako da će joj se odbit pedeve pa ćemo biti svi zajedno sretni pri kraju godine, pogotovo kad sazna da nisam uspila upisat godinu pa neće trebat platit pun iznos nego samo pola. Puno, puno lipo. Evo, brzo će mi superzgodni, najvještiji, megapopularan, naj glazbeno talentiraniji zavodnik i ljepotan na svijetu. Chuck norris: TVOJA SAM!!!!! By the way, kao što je jednom Jaroslav rekao, MALENI, Divlje pile (da je pečeno pile, više bi ga volila, njam), ljepotane moj, to što nisam tvoj tip to ne znači da nisam zgodna, ili da mogu biti zgodnija. Kada biš me pogledao okom objektivnog promatrača, kakav je recimo Njegova muževnost Neven Ciganović, ubrzo bi ti postalo jasno da ja zgodnija, i uz najveći trud i najmanje torbice na svijetu (štikle da ne spominjem) ne mnogu bit zgodnija no što jesam., Velika pusa!! Čestitsm na poslu! |
04.09.2005., nedjelja
Nek utihnu glasine
|
Ono što sam pisala o svom izgledu bilo je za vrijeme depresije. Sada kada sam supač sa pravom mogu reći da ja samu sebe obožavam. Babske torbe nisu babaske... Ma, k vragu, ne da mi se pisat o tome. |