pisma crknutom mišu
14.09.2005., srijeda
Roman u nastavcima (3)
Franko je imao jednu želju u životu - da ga pokopaju tako duboko da čak i u po životu važnim situacijama njegov leš ne bi bio iskapan i viđen. Na taj njegov zahtjev majka bi odgovarla podsmjehom: "Čak ćeš i leš gadan biti" govorila bi. Franko se nije mnogo obazirao. Ionako ju je mrzio. Mrzio ju je kao što prosječni hajdukovac mrzi prosječnog dinamovca. Ne, Franko nije bio Hajdukovac, još manje Dinamovac, već je sasvim skromno navijao za lokalnog petoligaša popularnog naziva JADRAN. " Ajmo!" vikao bi u žaru, zaveden majstorskom igrom lokalnog brijača. " Dodaj...Ne, ne...Ma, njemu! Idiote!" vikao bi dakle on.Nogomet je strast svakog poštenog muškarca, barem onog koji drži do sebe. Bez nogometa, smatrao je moj junak, život bi bio kao pivo bez pjene. Eto, tako bi on to često sročio. I ne možemo mu mi tu sad protuvrječiti. Ni mi ni najveći filozofi svijeta! |