pisma crknutom mišu

03.06.2005., petak

Sve se oko smrti mota

Danas sam se vozila u tramvaju i vidjela kola hitne pomoći. Kao i uvijek mumljala sam u sebi:Bit će sve okej, bit će sve okej... A onda sam se osvrnula i ugledala kako lječnici na cesti nekog reanimiraju. To je bilo to. Jedan kratak trenutak šoka. Sve je stalo. Ali, tramvaj je vozio dalje. Nemam pojma što je sa tim čovjekom ili ženom sada. Možda je živ, možda ne. Možda sada njegova/njezina obitelj u nedoumici prihvaća kraj postojanja osobe koju su voljeli. A možda tu osobu nitko nije volio. Štoviše, možda postoje ljudi koji su sreteni zbog te smrti. Zašto ne.
U svakom slučaju, kako sam hodala do kuće kasnije to sam se sve više trudila probuditi u sebi neku sućut zbog nesretne sudbine nepoznate osobe. Uzalud. Čak sam pokušala zamislit da se radi o nekom mom znanacu. Ništa.
Toliko sam usredotočena na svoje glupe probleme da mi se oni tuđi, pa makar se radilo o smrti, čine beznačajnim prema mojima. Jezivo. Mislim da se upravo gadim sama sebi.
Ali, tako ti je to.
Recimo, taj problem sa Marijom Terezijom, mojom prijateljicom od pamtivjeka, i nije neki problem. No, izgubljeno prijateljstvo nepovratno je. Moji osjećaji prema njoj sada nisu ni bijes ni ljutnja već puko žaljenje. Kakvo li je to prijateljstvo kada žališ tu drugu osobu. Tako me treba sada jer je u velikm problemima, a ja joj ne mogu pomoći jer ne vjerujem joj više. Ostala je sama i nesretna.
Da li bi trebala po miljunti put u životu smilovati se i pomoći? A onda opet ostati kratkih rukava jer znam da ona neće bit tu kada ja budem ta koja bude trebala pomoć?
Opet imam onu prazninu u grudima. Možda uistinu jesam u depresiji... Mrzim depresiju.
U svakom slučaju, kraj ovog prijateljstva i jest na određeni način smrt, tj. kraj jednog življenja. A ja nisam tužna zbog toga.
Je..i ga! Ja moram ići dalje!
- 22:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< lipanj, 2005 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

o kako glupih ljudi ima

Mrzim kada živim, mrzim činjenicu da ću jednom umrijeti

Bilo je i pametnijeg svita od mene...

"U buri, oluji,
sjeni svaki dan,
kada stalno gubiš i kad te nevolje biju,
biti prijazan i nasmijan
najveća je umjetnost od sviju..."


"Kakav golemi, čudesan svijet u mojoj glavi. A kako se osloboditi i osloboditi njega, a ne rasprsnuti se?
Ali tisuću puta radije ću se rasprsnuti nego ga u sebi zadržati ili pokopati.
Pa zbog toga sam tu,
to mi je po sve jasno."


"Pjevaj, pjevaj; Nek se ruke vinu,
njima kuni sudbinu i sreću...
Neka ide sve u ...materinu...
Nikada, druže, ja umrjeti neću."

Da li sam ja luda ili....

Mrzim digitalizaciju
Mrzim računala
Mrzim korisnike računala
Mrzim kada se sladoled otopi i prolije mi e po majci
Mrzim ljeto
Mrzim sebe
Mrzim tebe

ISTINA O TEBI

Nitko te ne voli.
Ružno si biće.
Dosadna si osoba.
Luzer si.
Luzer.
Luzer.
Luzer.
Ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha.... ( i tako u nedogled)

DOBRODOŠAO U MOJ SVIJET!