|
Mrzim vrućinu. I znoj. I sve što ide uz tu vrućinu. Mrzim ljeto. Kkao li je dosadno pisati blog. Zašto to radim. Mrzim kada radim nešto, a ne znam zšto to radim. Evo recimo, živim, a ne znam zašto živim. Sve mi gre na žive. Mrzim sve. Nisam u depresiji, prošlo je. Sada sam samo u kurcu. Moj, gotovo pa prijatelj, već spominjni Tjabo, u ovakvim prigodama voli dodati : Bolje bi bilo da je kurac u tebi, a ne ti u kurcu. Tako nešto. U savkom slučaju, jako dubokoumno. Moja rodica - cimerica išla je k njemu na koji mjesec dana, tako da sam sam sama sa Indigo cimerom i Marijom Terezijom. Ludo i nezaboravno. Napravila sam popis stvari koje su ponestale u kući i zalipila ga na vrata od wc - a u nadi da će ga vjerojatno tamo zapaziti, jer to je jedino mjesto koje posjećuju odvojivši se televizije. Uzalud. Do sada još nema reakcija. Ni toalet papira. On je bio na popisu. Valjda sam uistinu trebala popis priljepit na ekran televizije, ali ovako sam uspješnije izbjegla interakciju i komunikaciju sa njima. Šteta, tako sam se bila ponosila sama sa sobom. Kada smo kod televizije, danas sam naučila da je prva televizija bila sklepana od kutije za čaj i kutije od šešira. Primjenjena bješe i mala kutijica za slatkiše. Taj nesretnik Baird. Kakav luzer. No, te kutije podjsletile su me na moju rodicu - cimericu koja pomno ih skupolja i nalazi im svakojaku primjenu, ovisno o njihovoj veličini. Imam li ja uopće prijatelja osim rodice - cimerice? Čak mi ni ona nije prijateljica. Sa mnom je jer mor. Jer mi je rodica. I cimerica Hvata me panika!!!!! Diši, Gospe, diši!! Evo, recimo, subota je. A di sam ja?? Doma sam i pišem blog!! Imam pametniju ideju. Grem spat. Prokleta indigo dica! Ona su za sve kriva |
|
Nije me bilo dugo. Ovi me blogovi ne leže, mada je to idealna prilika da kritiziraš nekog i budeš zadovoljan sam sobom zbog toga. Evo neki dan hodam ja sa svojom rodicom Ilicom, i nas dvije, optimistične kakve jesmo, stale smo nizati stvari koje mrzim. Zamislio bi se čovjek koliko toga ima. Zanimljiva je to igrica. Ne da mi se sada pričati o tome. Uglavnom, bio je to početak dva najgora tjedna u mom životu. Nije se ništa značajno dogodilo. Osim te praznine. Tjeskoba zove se to, mislim. Pokušala sam sam svom dosadnom cimeru objasniti što je to, a on je zaključio da imam asmu. Luzer. Uglavnom, sljedila su razočarenja u ljubavi, školovanju, životu općenito. Mislim da sam trenutno na dnu dna. Jer pošto je ta psihička kriza djelomično prošla i praznina iščeznula, fizički sam klonula i razbolila se ko prase, i imala fibru i grlo me bolilo i sve. Žalim samu sebe. Kada smo kod toga, dečko moje rodice koja mi je ujedno i cimerica, nazovimo ga ovom prilikom Tjabo, još za vrijeme "praznine" rekao mi je da sam dosadna i da se uvik žalim. Izbeštimala sam mu sve živo, ali taj idiot imao je pravo. Žalim ti ga se, žalim i žalim. Hitno sam zvala sve svoje prijateljice, one jedine koje cjenim, iz srednje škole, i one se opovrgnule to, štoviše naglasivši da nikd ne govorim o sebi i da bi trebala. Zanimljivo. Možda je problem što sam cijeli život mučala i trpila, pa sam sada pukla. Pukla ko pukla. Kada smo kod toga, u zadnje me vrijeme drži paranoja da bi mogla završiti u ludnici kao Vladimir Vidrić. Valjda neću. Bilo bi šteta. Za svijet. Ne znam što da još kažem.... inače volim pisat... I žalit se... Ali ovo mi postaje dosadno..... eto |
| < | svibanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv