Zrno gorušicino
25.10.2008., subota
|
Eh, da... Naviknuta na nesvakidašnje događaje zbog ovog sam se samo smijala iako mužu baš i nije bilo do smijeha... Hitna opet u akciji!!! Krenimo iz početka.... Prošli tjedan kupila sam veeliki lampion za aranžman za Svi svete u holu škole u kojem je bio original uložak svijeće za paljenje-što meni nije odgovaralo, pa sam kupila nešto niži uložak na bateriju (tinjalicu), no zato što je taj uložak niži gornji poklopac lampiona padao je unutra. Nesretna zbog toga stala sam smišljati strategiju doskočit problemu- i naravno, iznašla rješenje. Pokušala sam odsjeći gornji dio original uloška koji ima dio za držanje "kape" i nije mi baš uspjevalo-zato je moj mužić-pužić odlučio to za mene učiniti. uzeo je najjači skalpel i preko nogu položio dio za rezanje i zarezao sve dok mu nije odletio skalpel i prerezao hlače i nogu ispod. Rascvala se rana (uh, koliko ima sala ispod kože!), a on da zaustavi krvarenje uhvatio rukom i nije više smio pomaknuti. Tako, u gaćama i držeći ranu nisam ga mogla transportirati do bolnice već nazvah Hitnu, i nakon previjanja odvezoše ga na šivanje... Rezultat- 3 šava na rani duljine oko 4 cm, a dubine- do kosti!!! Meni očito NIKAKO ne može biti nešto standardno i dosadno! **** MUJO ZOVE HITNU Došo' Mujo kod Hase a ovom oba uha zamotana. - "Šta ti se dogodilo bolan?" - upita Mujo - "Ma šuti, kad sam peglao zazvonio telefon, a ja umjesto slušalice prislonio peglu" Haso će. - "A drugo uho?" - "E, to se dogodilo kad sam zvao prvu pomoć! |
11.10.2008., subota
Evo mene antrave i šepave!!! Dakako da, ponovno, u mom malom, ali burnom životu, nešto što nije uobičajeno.... Nakon izlaska muža iz bolnice ostao drugi dan moj tata na očnom (skidao mrenu), pa je sve ukupno bilo 6 tjedana za redom svakodnevnih posjeta (što mužu, a onda tati). No sve je, hvala Bogu, prošlo OK- osim što sam ja već po malo bila za leći i prespavati po koje dane bez buđenja, ALI... (uh, uvijek me taj "ali" lupi po glavi), kolegica iz suprotne smjene vjeroučiteljica završila na bolovanju i - pogađate- ja sam radila svoju smjenu i dio njene... U četvrtak sam žurila za djecom i okliznula se na stepenicama te se izvalila punom težinom!! Vidjela sam da sam razbila koljeno i boljuckala me cjevanica, no, ništa strašno- do poslijepodne- počela noga oticati, drugo stopalo poplavilo... Ja vidjela zvijezde svih galaksija pri koračanju- nazvala sam obiteljskog liječnika koji me uputio na ledene obloge i mirovanje (ajd oblozi još nekako- ali mirovanje???- ni ne znam što je to). Ipak nakon tretmana sa zaleđenim graškom na stopalu (neću ga skoro praviti za ručak- dok moji malo ne zaborave sliku noge i grašaka) i kremom s mentolom, ipak šepesam koliko moram... A da moram- MORAM!!! Idući tjedan mi dani kruha, a ja koordinator! Toliko o mirovanju  ***** SREĆA - NESREĆA, TKO TO ZNA?... Jedino bogatstvo siromašnog starca bili su njegov sin jedinac i jedan konj koji mu je orao njivu, pa su imali što jesti. Kad je jednog dana konj pobjegao, svi su u selu povikali: Ajme nesreće! Svi osim starca koji je govorio: Sreća? Nesreća? A tko to zna... Za par dana konj se vratio i doveo za sobom cijelo krdo divljih konja. Svi viknuše: Koja sreća! Svi osim starca koji je govorio: Sreća? Nesreća? A tko to zna... Starčev sin slomio je nogu pokušavajući pripitomiti jednog od divljih konja i svi u selu graknuše: Ajme nesreće! Jedino starac govoraše: Sreća? Nesreća? A tko to zna... Uskoro se i zaratilo pa jedino starčevog sina zbog slomljene noge nisu regrutirali u vojsku. Svi naravno viknuše: Kakva sreća! Svi osim mudrog starca koji je i dalje govorio isto: Sreća? Nesreća? A tko to zna... |
