Zrno gorušicino
17.09.2008., srijeda
|
Posljednji kom na prošlom blogu je doista točan- fakat sam zauzeta! Kući sam dolazila posljednja tri tjedna samo prespavati- jer opet me snašlo BRDO toga!! Osim što je škola počela, a prije toga sam preselila u novi učionički i kabinetski prostor (nakon 12 god), imala sam učenika koji je prešutio da ima popravak- a pojavio se na pismenom, no ne i dan iza na usmenom. Nabila sam si telefonski račun da bih došla do banke u kojoj mama radi i da bih bila s njene strane ispljuvana što je mali prešutio! Da ne duljim, omogućeno mu je da odgovara na izvanrednom roku- i prošao je milošću učiteljica koje su ga ispitivale. No, taj petak pred početak nastave- opet me dočekao šok! Dok sam još u red dodvodila živce nakon tih popravcima izazvanim uzbuđenjima, zvao me muž i rekao da mi je skuhao ručak te da me sve gotovo čeka- obradovana dođoh sama kući (klinci bili kod bake), a on spava. Nakon što sam jela- "ubih oko" malo i ja- no nakon sat vremena kad sam ga čula da hoda po kupaonici ustadoh da ga vidim, a on u tom trenu pada u kupaonici povlačeći WC školjku sa sobom i porezajući se, te miješajući špricajuću vodu i krav! Zvala sam hitnu, no dok su stigli on je izgubio i svijest. Drama oživljavanja i odvoženja kulminirala je njegovim noćnim boravkom na odjelu gdje je umrla moja seka! Uopće vam ne moram reći kako oka nisam sklopila!!! Sutradan sam ga pronašla na psihi gdje su mi rekli da mu se zamjenski lijek ( jer onog koji troši trenutno nema u ljekarnama) pokosio s ostalom terapijom- i izazvao kompletno otrovanje organizma i zastoj disanja. Još mi pred očima slika kako mu guraju plastiku u grlo i kako ga na kolicima beživotno voze na pretrage, a pored njega sestra koja mu s mijehom upuhuje zrak. Stvarno ne znam zašto me Bog toliko voli, pa mi šalje ovakve kušnje??? U tom svom previranju preporukom kolegice uključila sam se u Ignacijske duhovne vježbe 30 tjedana, koje podrazumijevaju svakodnevna razmatranja- što Sv. Pisma, što duhovnih materijala. Čisto moje ravnoteže radi! Jučer je muž došao kući... Sad je lakše... No pitam se :do kada?! **** Izgubljeni dan Bila u jednom gradu jedna ulica u kojoj su se nalazili samo dućani. Vlasnici dućana živjeli su i radili u korektnim i poštenim uvjetima. Svakog dana u isto vrijeme svi su zajedno otvarali i zatvarali svoje dućane a zatim odlazili svojim kućama. Jedan od vlasnika svake je večeri, dok je zatvarao dućan, govorio: - Izgubih još jedan dan. Kako se ponavljalo iz večeri u večer, njegove kolege su zaključile da mu trgovina slabo ide, i sa namjerom da pomognu svom kolegi, dogovore se da sutradan svi šalju mušterije u njegov dućan, ne bi li i njemu malo krenulo. Tako je i bilo. Sutradan, kad god bi tko naišao nešto kupiti, svi vlasnici su ga slali u taj dućan. Kad je došlo vrijeme da se dućani zatvore, taj isti vlasnik je ponovo zatvarajući vrata svog dućana izgovorio: - Izgubih još jedan dan. - Pa, sad si pretjerao, povikaše u isti glas ostali vlasnici, - cijelog dana smo sve mušterije slali da kupuju samo kod tebe, a tebi opet malo iako si zaradio koliko svi mi zaradimo drugim danom! - E, prijatelji moji odgovori im stari prodavač, Imam ja novaca da kupim i vas i vaše dućane, nije stvar u novcima. Novaca je bilo i bit će ih, ali se ovaj, ovakav današnji dan koji je završio, nikad više neće ponovno vratiti. |
