Zrno gorušicino
13.08.2008., srijeda
|
eto i mene! Ovig dana bila zauzeta spremanjem Princeze na pripreme na Bjelolasicu, pa sada mogu na miru i do kompa... Javlja se uredno svako jutro i večer i kaže da joj j lijepo! Jučer su planinarili na samo brdo, pa su bili rano u krevetima... Neka, neka... Ja se po malo pripremam za stručni skup u Splitu, obavljam još po neke nedovršene stvari, ali uglavnom se trudim ne pretjerati ni u čemu... Jedina veća promjena je ta što sam postala vlasnica "staračkog nedostatka vida"- zapravo, primjetih unazad nekih 2 mjeseca da u trgovini kada čitam nešto na proizvodu postaju mi kratke ruke- da bi vidjela što piše počela sam taj proizvod udaljavati što više od očiju. Uhvatila sam samu sebe u tome više puta, a vrhunac je bio kada je to primjetio i moj sin, a dan iza i muž. Tako sam ipak odlučila otići na pregled i- doista, dobih naočale za čitanje! Ne želim si priznati da je to zbog godina- već se tješim od silne školske papirologije... No u duši znam da nije tako! Ma ne, ne sramim se ja toga, već ono- ne osjećam se starom! Baš me zanima što će reći djeca u školi kad me vide da prije upisivanja sata stavljam naočale... Osvježila sam i frizuru- šišanje i pramenovi- pokrila sam sijede koje me odaju (muž mi rekao da sam se "upristojila"). Polako se osjećam pripremljena na nove izazove koji uskoro slijede. Tako mi Bog pomogao!!! **** Katehetski hvalospjev ljubavi Kad bih poučavao vještinom najboljih učitelja, a ljubavi ne bih imao bio bih samo pametan govornik i simpatičan zabavljač. I kad bih poznavao sve tehnike i ispitao mnoge metode, I kad bih imao toliko obrazovanja da bih se osjećao kompetentnim a ne bih shvaćao način na koji moji učenici razmišljaju i osjećaju ne bi bilo dovoljno. I kad bih provodio mnoge sate u pripremanju Da bih postao napet i nervozan, A ne bih imao ljubavi i razumijevanja Za osobne probleme mojih učenika To još ne bi bilo dovoljno. Učitelj koji ljubi je strpljiv, dobrostiv; Ne sablažnjava se kad mu se ljudi povjeravaju; Ne ogovara; ne obeshrabruje se lako; Nije nepristojan Nego je uvijek svojim učenicima živi primjer Dobrog načina života o kojem govori. Ljubav nikad ne prestaje. Programi? – Zastarjet će; Metode? – Postat će staromodne; Tehnike? – Bit će napuštene; Jer, ograničeno je naše znanje, I samo malo ga možemo predati svojim učenicima; Ali ako imamo ljubavi Onda će svi naši napori postati stvaralački, I naš utjecaj ostat će zauvijek Prisutan u životima učenika. A sada ostaju vještine, metode i ljubav, to troje- ali najveća je medu njima ljubav. |
02.08.2008., subota
|
Srećom da je blog "bez slike", jer bi svi koji bi me vidjeli umirali od smijeha! Razlog, uh, evo-: Dakle, negdje u proljeće napisala sam da volim pecanje i da ću se vratiti tom svom starom hobiju. I jesam. Strpala sam svoju bolju polovicu (koja o pecanju nema baš ni crticu znanja), povela ga u specijaliziranu trgovinu, kupila si novi štap, gliste i crve, te još stali usput i u mesnicu po meso za roštilj (to mužu ide puno bolje od pecanja- pa neka bude ugodno s korisnim). Prekjuče ujutro strpali smo se svi četvoro u autić, ja dala gas i otišli u Carritasov izletnički centar koji obuhvaća šumu i umjetno jezero, te rukavce rijeke Karašice. Ja sam odmah bacila se na ribu, iako sam bila svjesna da je vruće i da baš nema velike šanse za neki ulov, ali i nije mi to bio cilj- već odmor mozga uz vodu i bezalkoholno pivo. Klinci su se loptali, a bolja polovica prionula na roštilj. Naravno da nisam ništa upecala, naravno da smo pojeli sve što je ispečeno, igrala sam i nogoš s djecom (čak sam uspjela i pasti), ali... naravno da sam ja izgorila stojeći na suncu i gledajući u plovak! Kad sam se kući otuširala i izašla iz kupaonice svi su prasnuli u smijeh. Ravne crte na nogama su razdvajale područje zaštićeno hlačama i crveno ono nezaštićeno (valjda ni ravnalom ne bih ravnije povukla), a na stopalima se vide crte od polupatika. Isto tako gore kao da sam obukla bijelu majicu na crveno tijelo. Užas!!! Srećom da nismo u Rajskom vrtu pa ovu sunčanu avanturu mogu prikriti odjećom. **** Odjeća za ljubav Žena se nenajavljena pojavi na vratima sinove kuće. Pristojno pokuca i odmah uđe. Bila je zapanjena kad je ugledala snahu kako leži na kauču gola golcata. U pozadini je svirala nježna glazba, a sobom je lebdio zamamni miris parfema... "Što to radiš?", upita svekrva. "Čekam mog i tvog Ivana da se vrati iz ureda", odgovori snaha. "Ali pa ti si gola!", obrazloži svekrva. "To je moja odjeća za ljubav", uzvrati snaha. "Odjeća za ljubav? Pa nemaš ništa na sebi!!!" "Ivan je presretan kad nosim tu odjeću, svaki put kad me vidi u njoj postane strašno romantičan i satima me ne pusti na miru." Svekrva ode. Kad je došla doma, skine se, naškropi najboljim parfemom, priguši svjetla, legne na kauč i pričeka muža da dođe s posla... Konačno dotični stigne doma, uđe u dnevni boravak i ugleda ženu kako leži na kauču u izazovnoj pozi. "Što je pak to?", upita. "To je moja ljubavna odjeća", zavodnički prošapće supruga. "Treba ju popeglati", odgovori muž, "što ima za večeru?" |
