Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/gorusica

Marketing

Evo mene antrave i šepave!!! Dakako da, ponovno, u mom malom, ali burnom životu, nešto što nije uobičajeno.... Nakon izlaska muža iz bolnice ostao drugi dan moj tata na očnom (skidao mrenu), pa je sve ukupno bilo 6 tjedana za redom svakodnevnih posjeta (što mužu, a onda tati). No sve je, hvala Bogu, prošlo OK- osim što sam ja već po malo bila za leći i prespavati po koje dane bez buđenja, ALI... (uh, uvijek me taj "ali" lupi po glavi), kolegica iz suprotne smjene vjeroučiteljica završila na bolovanju i - pogađate- ja sam radila svoju smjenu i dio njene... U četvrtak sam žurila za djecom i okliznula se na stepenicama te se izvalila punom težinom!! Vidjela sam da sam razbila koljeno i boljuckala me cjevanica, no, ništa strašno- do poslijepodne- počela noga oticati, drugo stopalo poplavilo... Ja vidjela zvijezde svih galaksija pri koračanju- nazvala sam obiteljskog liječnika koji me uputio na ledene obloge i mirovanje (ajd oblozi još nekako- ali mirovanje???- ni ne znam što je to). Ipak nakon tretmana sa zaleđenim graškom na stopalu (neću ga skoro praviti za ručak- dok moji malo ne zaborave sliku noge i grašaka) i kremom s mentolom, ipak šepesam koliko moram... A da moram- MORAM!!! Idući tjedan mi dani kruha, a ja koordinator! Toliko o mirovanju zujo
*****
SREĆA - NESREĆA, TKO TO ZNA?...

Jedino bogatstvo siromašnog starca bili su njegov sin jedinac i jedan konj koji mu je orao njivu, pa su imali što jesti.

Kad je jednog dana konj pobjegao, svi su u selu povikali: Ajme nesreće!
Svi osim starca koji je govorio: Sreća? Nesreća? A tko to zna...

Za par dana konj se vratio i doveo za sobom cijelo krdo divljih konja.
Svi viknuše: Koja sreća!

Svi osim starca koji je govorio: Sreća? Nesreća? A tko to zna...

Starčev sin slomio je nogu pokušavajući pripitomiti jednog od divljih konja i svi u selu graknuše: Ajme nesreće!

Jedino starac govoraše: Sreća? Nesreća? A tko to zna...

Uskoro se i zaratilo pa jedino starčevog sina zbog slomljene noge nisu regrutirali u vojsku.
Svi naravno viknuše: Kakva sreća!
Svi osim mudrog starca koji je i dalje govorio isto: Sreća? Nesreća? A tko to zna...






Post je objavljen 11.10.2008. u 20:41 sati.