Zrno gorušicino
19.05.2007., subota
|
Jučer sam bila s liječnikom koji je "zadužen" za seku. Rekao mi je "ona u glavi ima "tempiranu bombu" koju svakako treba odstraniti!" Zapravo, u ponedjeljak ide na pretrage protoka krvi u vratnim žilama, a onda će s obzirom na nalaze odrediti dan kada će ju operirati. Problem im predstavlja i što je sestra invalid i ne može progutati "tubus" za vrijeme anestezije. Doktor kaže da ima neki elastični s kojim bi pokušali, a ako nemože niti taj- tada moraju rezati na vratu da bi tamo stavili tubus kako bi operirali glavu. Sve mi to tako užasno zvuči! Ona je na izgled bolje, više komunicira, no vidno joj lijeva strana stradala. Vuče joj usnicu, nekontrolirano ima tikove lijevog oka, doktor kaže da je lijevak da bi morala učiti i pisati nanovo, a i da kad bude smjela stati na noge da će morati ponovno učiti hodati. To je rekao i njoj, pa kad o tome priča samo se mršti... Prije dva dana posjetio ju je i moj muž- pa došao kući i pozlilo mu. Hvala vam svima na svemu!! Lakše je kad znam da ima vas uz mene, jer ni malo mi nije lako... No, uzdam se u Božje milosrđe i njegovu "slabost" prema bolesnima. I kad mi je teško- molim... **** Jutrom si mi ovim u kapima sjajne rose umor s nogu prao Da svjetiljka budem bratu Radost si mi dao Kroz topao vjetar Da ko školjka sviram Dao si mi dušu Da sestrine ruke diram Kako da ti molitvom svakog trena kažem hvala i pogledom milujem Svu modrinu neba Kad Ti samo znadeš Što mi ko majušnom zrnu Na proplanku dana treba. |
