Zrno gorušicino
26.11.2006., nedjelja
|
Eto i mene štrajkačice... Bogu hvala, kratko trajalo, ovaj puta (meni ovo četvrti štrajk u prosvjeti) bez nekakvih pritisaka i neke posebne mučnine... U petak smo kuhali u školskoj kuhinji čobanac i jeli svi zajedno (nisu štrajkali: ravnatelj- jer po dužnosti ne smije; tajnica i računovođa- nisu rekle svoj razlog; jedna kuharica i jedna čistačica- rekli su nam da dani štrajka neće biti najvjerojatnije plaćeni, a njima dvijema je dosta loša financijska situacija i nisu mogle odvojiti 350 kn). Dakle, ispalo je da je jedna nastavnica dobila treće unuče, jedna stalan posao kod nas, jedna kupila kuću- pa su se dogovorile da zajednički počaste... Cijelo prijepodne su mi nosnice draškali fini miomirisi iz kuhinje... Na ručak ravnatelj donio domaću rakiju, kolegice koje taj dan nisu dežurale ispekle kolače i ... imali smo pravu gozbu... još kad su sinoć javili da su se sindikati i vlada dogovorili... JUPI!! Koliko će to biti uspješno ocijenit ću kada dobijem platnu listu... Eh, iako je bio štrajk zapravo sam svoj rokovnik punila obvezama i to po nekoliko na dan. Neke neću niti moći obaviti jer već imam unaprijed rezervirano za nešto drugo... Strašno... Počinjem već 1.12. kada idem na cjelodnevni seminar, a do božićne radionice navečer imam sat vremena za transport u drugi kraj grada... 2.12. već putujem u Bjelovar na susret Katolika na internetu (svi ste i vi pozvani ako možete- da se upoznamo), 6.12. držim radionicu na državnom nivou (Bogu hvala u Osijeku, skoro pred kućom), a 10.12. moram biti u Tuzli na susretu... Eh, to je samo dio koji sam upamtila... Mislim da ću Božić prespavati... **** Jutarnja molitva Dragi BOŽE, za sada mi je dobro. Još nisam tračao, nisam se ljutio, nisam izgubio kontrolu, nisam bio egoističan niti sam ikome zavidio. Nisam grintao, tužio se, a niti psovao nisam. Nisam pojeo ni najmanji komadićak čokolade. Nisam bio na bankomatu i nisam zadužio svoj račun. DOBRO MI JE... Ali za nekoliko minuta ću izaći iz kreveta i onda će mi stvarno trebati tvoja pomoć… |
16.11.2006., četvrtak
|
Iako smo danas i klinci ja najviše vremena proveli zijevajući iznad WC školjke (napala nas neka viroza), još uvijek sam pod dojmom jučerašnje nastave.Evo o čemu se radi! Kao koautor priručnika za župnu katehezu predložila sam kod obrade Lazara, Isusovog prijatelja, jednu igricu koju sam isprobala jučer s učenicima. Nakon proučavanja prijateljstva, biblijskog teksta, te razgovora, učenici su u paru dobili role toalet papira i zadatak da jedan od njih bude Lazar koji omotan u zavoje izlazi iz groba nakon što ga je Isus oživio. Bilo je jaaaako veselo. Papiri su pucali- lijepili su ih, vezali čvorove, omatali, vrtili, spetljavali i raspetljavali, ali i svi smo se puno smijali... Lazari su bili super!!! Mene je nakon dva četvrta razreda boljela vilica od smijeha... Mislim da će zapamtiti ovaj biblijski lik za cijeli život! **** NASTAVNIČKI BISERI Za vrijeme II svjetskog rata poginulo je 1,700,000 mrtvih. Moze biti i kriva povrsina, ali da je ravna. Jos jednom cu ponoviti i vise necu, mada mozda i hocu. Sto prije zavrsimo, prije cemo biti gotovi. Tiho neka ti napise. Pazljivo dokopavamo amonijak. Uzmete loncanicu za koju sigurno znate da ima korijen. Nekoliko visestanicnih stanica Sijalica je plava, ali se moze koristiti i neki drugi zvuk. Ribosomi su rezultat elektronskog mikroskopa Ovu biologiju bismo precizno mogli nazvati OPCA BIOLOGIJA. Cupasto korijenje Te brojke imaju sve slabiju vrijednost. Stjecajem okolnosti, dugo je zivio. Mina se pronalazi tako sto se ona prvo pronade. Pronadeni su mnogi pronalasci Sto sam ja ovim time zeljela reci? Individualna stvar pojedinca. Sjede pored nekog bazena i jedu lezecki. Smanjuje se povrsina obradivih povrsina. Svi mi imamo oci i cujemo. Lapsus kredae Kao dijete bio je djecak Znak je nesto sto se namjerno upotrebljava za izraz necega A vama se ne dize kad ja ulazim? Prvi aerodrom je sletio 1923. godine. Kod Rimljana je noc trajala jako dugo - do ujutro! Sjedi tamo na mjesto i dodi odgovarati! 15000 stanovnistva Samo vi pricajte... Necu nikog da cujem!!! Ako je lakmus u obliku plave boje... Neka se javi 'ko je odsutan. Iks minus pa na kvadrat Sigurno da vjerojatno postoje neka istrazivanja. Pojedini pojedinci U vecim dubinama vode mala je kolicina vode. Goya je roden od 1746. do 1828. U prethistorijskom dobu vrseno je razmnozavanje bez ikakvog reda. Opomenem li te jos jedanput, izbacit cu te bez opomene! Zavrsava se nekako nezavrseno. Od njega zavisi hoce li dobiti jedan ili ide na popravni. Jednino sto ovdje smeta je to sto 1 nije 2, ali to nije vazno. Da nikog nisam cula osim samu sebe! Prosto je komicno koliko je smijesno. Svaki treci Kinez je Japanac. Zivjeli su u IV vijeku prije Nove Godine. Uradit cemo zadatak pod brojem A. Nesto ste me gledali tiho. Ovo sad nema veze sto ja pricam. Greska je u meni. 'Ko se okrene, odmah ocjena vise! Ako se magnezij gleda u oci moze se oslijepiti. Tekucina je isparila iz vode. I ja sam prije sest godina bila mlada! Ne smije se pisati olovkom i gumicom! Kad nisi odgovarao? Imate otiske cipela po nogama. |
12.11.2006., nedjelja
|
Oporavih se od slavlja i gužve. Sve nekako ide svojim tijekom i po malo se plašim reći- bez nekih koma iznenađenja... Čini mi se da se bez obzira na neke pozitivne stvari ne usudimo opustiti, jer se sve bojimo da nas nešto opet ne uzdrma. Zima nam se približava, a ja ju baš i ne volim. Mislim, ono, volim kada pada snijeg, ugođaj koji ide uz to... ali, ne volim hrpu odjeće koju nosimo, kada mi se smrznu ruke, kada se ukoči brada pa ne mogu pričati (ih, to mi je valjda najgore)... Prebacivala sam ljetno-zimsku odjeću i shvatila kako ima već poduže da si nisam nešto kupila... Nije da nemam- čak je muž otkrio da sam odvalila stražnju stranu ormara spremajući odjeću, ali nekako volim onaj osjećaj ući u novo. Isto tako dok sam preslagivala prisjećala sam se nekih događaja koji su se izdogađali kada sam na sebi imala ovo ili ono... Moj ravnatelj koji je inače čovjek vrlo čudnog humora (samo ga valjda on sam razumije) često voli "bocnuti" ako on to smatra primjerenim. Tako sam našla hlače koje su dolje na rubu sve u "rezancima" i sjetila se kako me pitao jesu li me na putu do škole napali psi, a ja mu odgovorila da me to muž vukao nazad u krevet kada sam odlazila u školu... Neki dan me isto tako pitao za izbjeljenje hlače da li sam zaboralila skinuti pidžamu, a ja sam mu odgovorila da ja uopće ne spavam u pidžami već gola... Kladim se da me neće slijedećih mjesec dana ništa pitati. Tko mu kriv kad u ovih 14 god. koliko saam u školi još uvijek nije naučio da se samnom treba znati šaliti  **** Pismo šefu/ šefici... Nikada mi nemojte davati radne zadatke za radnog vremena. Napravite to iza 14:30. Obozavam raditi pod pritiskom. Ako nesto treba hitno napraviti, molim Vas da me prekinete svakih 10 minuta i pitate kako ide. To mi jako pomaze. Ili jos bolje - mozete mi stajati iza ledja i ispraviti me svaki put kad pogrijesim. Kada izlazite iz kancelarije, nemojte mi nikad reci kud idete. To mi pruza izvrsnu priliku za treniranje mojih kreativnih sposobnosti svaki put kad me neko pita gdje ste. Ako imam pune ruke papira, kutija ili knjiga ni slucajno mi nemojte otvarati vrata. Moram se nauciti snalaziti sam, a otvaranje vrata punim rukama bez icije pomoci je pravi nacin za to. Ako mi date nekoliko zadataka od jednom, nemojte mi reci koji od njih ima prioritet. Tako cu moci vjezbati svoje telepatske sposobnosti. Dajte sve od sebe da me u kancelariji zadrzite sto duze. Obozavam boravak u njemu, a osim toga nemam ni kud drugdje otici. U stvari ni nemam vlastiti zivot. Ako ste zadovoljni mojim radom, zadrzite to za sebe. Ako se vijest rasiri, postoji mogucnost mog napredovanja. Osim toga, ako to necu znati trudit ću se još više da budete zadovoljni. Ako niste zadovoljni mojim radom, recite to svima. Obozavam kad se moje ime deklinira u svakom razgovoru. Ali meni to nemojte nikako reci, mogli biste povrijediti moje osjecaje. Ako za neki zadatak imate posebne instrukcije, nemojte mi ih napisati ni reci. Bar ne sve do trena kad ce zadatak biti ispunjen. Zasto bi me gnjavili s takvim bespotrebnim sitnicama? Nikada me nemojte upoznavati sa ljudima s kojima smo zajedno u drustvu. Pustite ih neka misle da sam samo mali dosadan "parazit". Kada jednom u buducnosti spomenete te osobe, pruzit ćete mi priliku da iskoristim svoje paranormalne sposobnosti i sam shvatim o kome se radi. Prema meni budite ljubazni iskljucivo ako radim posao o kojem ovisi i vasa glava. Pricajte mi o svojim sitnim problemima. Niko drugi ih nema i dobro je znati da ste upravo Vi taj sreckovic koji se njima moze pohvaliti. Pogotovo cu uzivati u prici o tome koliko poreza i doprinosa morate platiti za svakog pojedinog zaposlenog, i to samo zato jer ste Big Boss. Pricekajte kraj svake godine da mi kazete koji su zapravo bili moji zadaci i ciljevi. Kvalificirajte moje rezultate i u skladu s tim mi "povećajte" plaću. Na kraju krajeva, ja nisam ovdje zbog novaca: ja sam profesionalac! |
02.11.2006., četvrtak
Iako po samom duhu današnjeg dana trebalo bi biti puno sjete i zemaljske tuge za onima koji više nisu s nama, za mene je ovaj dan radost i Božji blagoslov! Moj Debeli Princ, moj "mali" sin ima rođendan!!! Onaj dan rođenja nije mi ostao u lijepom sjećanju, kao ni dani, tjedni i mjeseci poslije. No, Bogu hvala- sve je OK! Zapravo, nemarnošću i greškom liječnika skoro sam ostala bez djeteta. Na porod sam došla nakon uredno iznesene trudnoće, s trudovima i nakon 3 sata u rađaoni mislila sam da će sve ići po normalnom, ali... Lječnica nije primjetila na ultrazvuku da beba ima tri puta oko vrata omotanu pupčanu vrpcu i to je zakompliciralo porođaj. Dijete nije imalo centimetre pupčane vrpce za izaći van, a mene su tri liječnika uvjeravala kako sam ja ta koja zadržavam dijete. Najveći (čitaj:najteži) se navalio meni na trbuh i slomio mi dva rebra, jedno je i napuklo (kao da sam bila u saobraćajki), i bebu su na kraju izvukli vakumom- bez životnih funkcija. U podnožju moga kreveta, na nekakvom stolu moj sin im je zamirao i tek nakon 3 reanimacije prenešen u inkubator na trajnu infuziju i kisik. Mojima vani pokazali su tuđu bebu i nisu ništa govorili o komplikacijama koje su se dogodile. Tek sutradan su meni rekli da nije sigurno da će moja beba preživjeti- da su medicinski učinili sve, ostalo je Božja volja. To veče u bolnicu mi je došao prijatelj svećenik, dugo samnom razgovarao, pričestio me s dvije hostije (jednu za mene, jednu za bebu), te smo došli do inkubatora s namjerom da ga krstimo. Liječnik koji je grkokatolik savjetovao nam je da ipak samo se pomolimo, a ako bude što trebalo da je časna dežurna po noći, a mogu i mene pozvati (kasnije sam razmišljala kako bi bilo strašno da sam morala krstiti vlastito dijete pred smrt!). Beba je spavala, a ja sam molila Boga da mi da nekakav znak ako će on biti dobro. Bilo kakav, samo da imam snage izdržati tada strašne trenutke. I dok smo molili moja mala ljubav je otvorio oči i prešao stisnutom šakicom po staklu inkubatora, te nastavio spavati- i znala sam- bit će dobro! sedmi dan je splasnula nateklina na mozgu koju je imao uslijed gušenja, izvađen je iz inkubatora, ali su mi rekli da će imati ili tjelesne ili psihičke posljedice. Tek 10-ti dan dobila sam ga na ruke, tek na minutu. Nakon mjesec dana pušten je kući uz terapeutske vježbe i hrpu lijekova. Nakon šest mjeseci isšli smo u Zagreb na Goljak. tamo su me uvjeravali da su posljedice minimalne i da je dijete super. I zaista je tako, Bogu hvala! Kalvariju koju sam prošla uz Božju pomoć proživljavam svakoga rođendana u mislima. Priznajem, i sada dok ovo pišem plačem. I sama doktorica mi je sto puta ponovila da kod ovakvih poroda od 1000 jedno dijete preživi, a od 1000 preživjelih samo jedno prođe s ovako neznatnim posljedicama, koje se u našem slučaju manifestiraju nedostatkom fine motorike (ružan rukopis-zbog nemogućnosti lijepo oblikovanja slova; ravno rezanje škarama i sl.). No, bez obzira na to kažem VELIKO HVALA I SLAVA BOGU koji me je svojim čudom pohodio!!!Mom Debelom Princu (ima 12kg. više od mene, vaterpolista, ministrant...) želim još puno godina, a na ovaj dan od srca SRETAN ROĐENDAN!!!!!! |
