Dragi Naši,
ovo je priča o bićima koji obitavaju u urbanom eko-sustavu, pothodnicima, stupovima mostova, kontejnerima... ...uglavnom svugdi di je priroda rekla doviđenja, a beton i asfalt rekli “mi rulamo“.
Prvi put smo se s bićima sreli u našem liftu. Revna čistačica pokušala ga je doduše uništit, ali žilava jedinka se ni dala.
Od tada nam ova glavata bića iskaču iz svakega kantuna. Di god se okrenemo eto ih.
Ovo su u pothodniku na Savici:
Škatula od struje u Noven Zagrebu
Komad betona uz Savu:
Iako im odgovara polumrak pothodnika, ovde u Noven Zagrebu juru prima svitlu. Ili možda prima tramvaju?
Većinom su pitome naravi i blagonaklono gledaju na mlađe pripadnike vrste:
Našli smo samo jedan primjer s negativnim emocijama. Ali valjda mu je bi i loš dan. Primjetite kako je ovi evoluira i u tom procesu dobi ruke:
Ima još razvojnih linija. Neki su dobili dvi glave:
I ovi ima ruke, a uz to je i čuđenje u svijetu:
Jedna podvrsta se nekako ukvadratila i ispunila bojom:
Dok su drugi apstrahirali do čistih linija:
Život je ponovo oponaša umjetnost. Nas je ovo sve skupa podsjetilo na prapovijesno slikarstvo, a najviše na ono iz Sahare, iz Tassili n'Ajjer (ne znamo kako ovo deklinirat). I tamo su sve redom dobrodušni likovi s velikim glavama
Vaši