golly&bossy

Dragi svi,
ponukani komentarom na naš prošli post o tome kako su nas komentirali u Slobodnoj Dalmaciji moramo objasnit nike stvari.
Golly&bossy na blogu.hr postoje od 2007. Na Facebooku imamo fan stranicu i domenu gollynbossy.com. A sad je netko u Splitu otvorio hostel s istim imenom. S tim mi nemamo veze. Nikakve. Samo nam je čudno zašto su odabrali baš isto ime kao što je naše, istu kombinaciju slova i znakova. Ma odakle im samo ideja za to?
Uostalom, o temu smo već pisali u postu Pismo kolegama Blogerima i našim Obožavateljima o tome kako su kopirani golly&bossy.
Ali što ćemo.
Vaši
golly&bossy
jedni, jedini i neponovljivi

Dragi Naši,
mudrost Svakog gosta tri dana dosta ne vridi samo u slučaju da ti gosti parićaju. A u slučaju kad parićaju finćukaste stvari iz svoga kraja, onda su posebno dobrodošli. Ako će nan varit, neka ostanu koliko hoće, je li tako?
S ton namjeron smo ugostili svoju prijatejicu Zoe iz Soluna. Koja nan je najavila da je kupila sve sastojke za dolmadakije i da će nan ih učinit kad dođe. “Dođi, dođi” rekli smo. A u sebi smo mislili “dolmadakije, dolmadakije”.
Što su dolmadakije? to su sarmice od lista od loze u kojima je riža s začinima. I to se ji s jednim lipim lipim grčki gustim jogurtom, gustim kako naše kiselo vrhnje. I to je sve skupa jadno jadno lipo.

Ovako to izgleda u krupnemu kadru. Nažalost, ovo je naš obični jogurt, ali isto je sve skupa dobro.


Dolmadakie su inače prilično pipave za činit, dok se sve to napuni i zarola stvarno treba strpjenja. Srića, Zoe ga je imala.

Prvo bi stavila malo smjese na list. Onda presavinula jedan kraj, pa drugi, pa još jedanput, kako origami.



Sve je složila ugusto u teću, a po dnu je još stavila malo lišća da ne zagori.


I pokrila pijatom, da glogoji ne izbacu dolmice vanka.


Mater jon je rekla da su najboje rizi za dolmadakije rizi Karolina, tako da ih je ona i dovukla sobon iz Grčke.


I lišće od loze u salamuri.


A ovo je smjesa. Rizi, petrusimen, kopar, malo uja, soli, papra i kapula usitno, usitno sičena.


Ali za svaki slučaj, ako se ostalima ne budu sviđali dolmadakije, Zoe je imala i back-up u obliku punjenih paprika i pečene fete (sira).

Ovo je pečena feta. Stavi se u alufoliju cili bokun fete, po temu se posme origano i stavu dvi tri fete pamidora i malo uja. I stavi u peć.


U punjene paprike gre ista smjesa kako u dolmice, samo se stavi malo pamidora. Stavi se sve u teću, ugusto, da se paprike ne raspadu, ulije vode da pokrije paprike i stavi peć. Paprike su bile tako dobre da nismo uspili slikat punu teću, odma su nestale.


I na kraju smo pili tipičnu grčku kafu. To jest ono što Grci piju stalno non-stop sempre bez prestanka. Nescaffe frappe. Zoe muž, Dimitris, bez tega ne može proć dan i on je sobon dovuka neskafea i ovi šejker za učinit frape.


I tako smo blagovali po grčki. Opći komentar je bi da ni ovo loše neka nema mesa unutra. Naime, domaći su navikli da ako se štogo puni da se puni s meson.

Vaši.

Dragi Čitatelji,
golly&bossy su ujedinili svoje dvi polovice (iseljeničku i zavičajnu) i sad guštaju u Staremu kraju, kupaju se, lovu boju, ispijaju hektolitre kafe, analiziraju živopisne otočke likove i gredu u Dubrovnik na predstave.
Ali nije sve med i mlijeko, jist pit Hajduk Split. Naime, kao i ostali otočani glavna preokupacija nam je čišćenje apartmana. A u pauzama kad se ne broju euri razmjenjuju se iskustva i pričaju priče o šporkim gostima i nadnaravnim junaštvima potrebnim da se takvi apartmani očistu.
Horror priče uključuju:
- goste koji su žvake bacali na pod i po njima gazili tri sedmice koliko su bili u apartmanu. Istodobno su ignorirali mačju rigotinu kraj kauča. A u kušine kauča uvlačili papiriće od bomboni.
- goste koji su se smeća rješavali tako da su ga samo bacali oko kuće
- goste koji se uopće nisu rješavali smeća nego kako bi nešto postalo smeće (kora od jaja, karta od ćikolate, ambalaža od menestre) to je ostajalo na istemu mistu ili bi se eventualno maklo sa stola na pod. Istodobno su sve deke iz apartmana spustili na more i koristili ih za ručnike.
- gosti koji su rekli: ne trebaju nama lancuni. Mi spavamo na dekama. (?!?!?!?)

I tako. Naravno da nisu svi gosti takvi, ali šporki se pamte.

Međutim, budući da smo mi golly&bossy i kao takvi neskloni kukanju, a skloni svemu lijepome, post o šporkeci završit ćemo s usisivačem, kunsthisterijom i kinetičkom umjetnošću.
Ima jedan turbo usisivač zove se Ergorapido od Electroluxa. I ima jedan švedski umjetnik zove se Tobias Allanson koji tako čini perpetuum mobile i kinetičke skulpture, a onda je odluči napravit i jednu s tim usisivačem. Min smo inače obožavatelji svake umjetnosti koja se miče, a još kad čisti totalno smo oboreni na koljena.


U očekivanju dana kad će gosti evoluirat do faze kad će samo slat eure, nadamo se da će ti koji ipak dođu bit šesni i redni tako da se Ergorapido i ostali usivači manje muču.

Vaši
golly&bossy