Upoznajte golle&bosse. Gollyh&bossyh je dvoje: jedni golly&bossy žive u Starom Kraju gdje kustose i oru na njivama kulture, a drugi golly&bossy su bauštelci u Dalekoj Australiji. Golly&bossy dijele sklonost prema muzejima, klasičnoj latinštini, klingonskom i odjevnim kombinacijama berača maslina. Golly&bossy komuniciraju zamršenim lingvističkim kodovima i majestičnim pluralom koji mnoge nervira. I nisu otvorili hostel u Splitu koji se kiti istim imenom.
Dragi Naši,
nakon što su svi živi već bili tamo uspili smo se napokon i Min ukrcat na trajekt Vis koji vozi na otok Lastovo.
Nikad nismo tamo bili, a cili ga život gledamo iz kuće. Veliku plohu na horizontu
Ali kad smo se približili puževim korakom Visa otkrili smo da Lastovo ima i volumen.
Došli smo u Uble. Najčistiji porat ikad i igdje. Di ovo ima da na trajektnom pristaništu živu ježine? Ninđi.
Ovo dole je Zaklopatica.
Kulturna baština Lastova gore, desno i livo.
Fumari, naravno.
Ova kuća nam izgleda kako da je došla ravno iz Marquezovog romana.
Nakon razgledavanja mista Lastova po paklenoj vrućini, išli smo se kupat u Lučicu. A tamo seks, droge i rokenrol. Sve krcato, pun kamp, pun kafić, puna riva kupača, zrak zasićen mirisom trave i muzikom iz jedrilica.
Potpuna suprotnost Lučici je Skrivena luka na drugen kraju škoja. Tamo caruju jahtaši i oborita riba i tamo smo išli jist.
Jili smo u Marčelina u Porto Rosso, pečene škrpine koji su bili tako dobri da ih nismo uspili ni slikat. Evo zato cukar koji nas podučava di smo.
Iza obida išli smo na lanternu sv. Ciprijan i tamo došli do kraja svita. Finis terrae.
Inače, nas uvik nervira ekipa koja misli da je svaki škoj kombinacija Trećića i Mediteranea, di su tovari glavno prijevozno sredstvo, ekološki plodovi zemlje i mora samo upadaju u usta, a zimske noći se provode predući vunu. A nismo ni Min na kraju bili boji kad smo došli na Lastovo očekujući da ćemo tamo izlaskom iz trajekta momentalno uć u 20. stoljeće. A zapravo smo ostali u 21. i ustanovili da je sve isto kako svugdi. Krcato turista, u điru je niki festival, iz tinejdžerskih golfova treštu cajke, a signal za mobitel je stalno savršen.
A na kraju smo ipak našli 20. stoljeće, ne u onemu čega ima, nego u onemu čega nema.
- Dobar dan, je li imate Slobodnu?
- A ne, ne dođu nam novine nego s onim trajektom navečer.
- Pa, što van ne dođu s ovin ranijim trajektom?
- A kako?
- Lipo, nama na Korčuli novine dođu u 6, mogu se ukrcat na ovi trajekt u 9 i za podne biste ih imali.
- E, to recite ovima iz Slobodne Dalmacije.
- Reć ću im, ali im recite i vin, vin morate bit poduzetni i nabavljat svoju robu.
- Eee...
I na kraju, pogled na Našu kuću iz Lastova. Tamo je livo.
Dragi Naši,
znate kako smo jučer na kafi u Cesarici raspravljali o Našoj akciji Obilježavamo Obožavatelje i Vin ste rekli da je važnije putovanje nego cilj. Ni važno samo da sad pečatiramo sve oko sebe nego cila ludost i srića koju smo prošli radi same ideje i iščekivanja pečata.
Evo još niko komu ni važan samo cilj nego i put – vezeni blog Embloggery (klik) koji traži najduži put između dvi točke. Genijalnije ne može!
A to se nastavlja na i temu izvezenih postoli od Mickeya Rourkea i što je Klara aka Lapsus calami komentirala o izvezenoj doti sa Sicilije (klik). Na koju smo skroz odvalili i da Nam je je vidit.
Vaši
Yesterday over the ritual cup of coffee at the caffe Cesarica in Vela Luka golly&bossy discussed how the traveling is more important then the final destination. It is not only important to mark everybody with golly&bossy stamp but the thrill we went through just because of the idea and while waiting for the stamps to be done.
Here is also someone who is into the traveling and not only into the destination – the embroidered blog Embloggery (click) that looks for the longest distance between two points. As genius as it gets!
This is also a prefect sequel to the post about dead pets and shoes (click).
Min smo imali jednega maška po imenu Pečo i puno pasa imenom Bubi. Kako tako puno Bubiji? Zato što je naša obitelj tradicionalna i već stotinjak godina svaki pas Nan se zove Bubi. Osim ako je ženska, onda se zove Belina, po pasu od doktora Luiđija.
Bubiji su bili razni. Bi je jedan stari bilo-kafeni kad smo bili mali. Bi je i jedan šareni koji se jedno lito samo prikrpa. Ti Bubi je bi dobar u duši, ali divji i neodgojen i jadan cilo vrime je sluša “Ne, Bubi!“, “Biži, Bubi!” i “Bubi, vanka!”.
Onda je bi jedan Bubi za kojega znaju naši reć da nijedan Bubi neće bit kako on. Ti Bubi je bi mali bili pas, a dobili smo ga kad se naša Baba u crikvi dogovorila s ženon što je sedila kun nje. Bi je jadno pametan, svi su ga volili i on je voli svih. Osim jednega poštara, koji je kasnije, u jednon drugon priči, ispa negativac. Bubi ga je znači skuži.
O Pečotu ćemo samo reć što su drugi rekli za njega. A rekli su: “Bože, nikad nismo vidili ovako velikega i ovako grubega maška.“
A zašto van sve ovo govorimo? Zato što smo vidili da naša modna ikona Mickey Rourke ima postole na kojima mu je izvezeno ime mrtvega pasa i smatramo da je to ultimativni modni dodatak koji ne samo da krasi osobu nego i emanira njenu osobnost. Stoga pod hitno tražimo spretne ruke koje će Nan na postole izvest Pečo i Bubi.
Vaši Zadivljeni
We used to have a cat named Pečo, and many dogs named Bubi. How come so many Bubis? Because we have a very traditional family that for the past hundred years has been giving the same name to the dogs.
There were many different Bubis. There was an old white-brown one when we were children. There was a patchey one that just showed up one summer. He was kind, but wild and ill-mannered. Poor him, all he heard was “Bubi, no!”, “Bubi, move!” and “Get out, Bubi!”
Then there was a Bubi our family was so fond of they say that no Bubi will ever be like that Bubi. He was a small, white dog, and we got him from a woman that was sitting next to our Grandmother in the church. That Bubi was very smart, everybody loved him and he loved everybody. Except for a postman, that later, in another story, turned out to be a bad guy. So Bubi figured him out.
As for Pečo we will just say what others said for him. And they said: “My God, we never saw such a large and such an ugly cat.“
And why are we telling all of this? Because we saw that our fashion icon Mickey Rourke has shoes with embroidered name of his dead dog. We think it’s and ultimate accessory that is not only pretty but also emanates the character of the person wearing it. So, we are looking for a pair of skillful hands that will embroider Pečo and Bubi on our shoes.
Obilježavanje se vrši otiskivanjem našeg logotipa putem pečata na Obožavatelja tj. Vas.
Obilježavamo Obožavatelje je multimedijalni performans s elementima body arta. Performans zato što ćemo učinit cilu predstavu oko pečatiranja, body art očito zato što je uključeno tijelo, a multimedijalnost znači da ima puno medija. Jedan medij je pečat, drugi tijelo Obožavatelja, a treći Facebook. Tamo ćete prvo postat Naš fan (klik), a onda ostavit slike sebe i otiska.
Ovako:
Dodatne bodove dajemo ako je na slici i suvenir iz Australije!
Multimedijalni performans Obilježavamo Obožavatelje počinje danas u Zagrebu, a u subotu u Starom Kraju. Obožavatelji, poludite!
Izložba Petra Grimanija u galeriji siva) (zona u Korčuli
Dragi Klingoncy,
U ponedjeljak, 13 srpnja u galeriji siva) (zona u Korčuli otvorena je
nova izložba splitskog umjetnika Petra Grimanija pod nazivom XXXXXXXX.
Ovaj projekt posvećen je spomenu na žrtve masakra u Srebrenici (9. -
14. 7. 2005.).
Riječ je o kompleksnoj umjetničkoj instalaciji koja koristi medije
crteža, slikarstva, videa i zvuka, te oprostorene crteže sjenama
posebno napravljene za ovu prigodu. Instalacija se proteže kroz pet
podrumskih prostorija galerije siva) (zona.
Instalacija XXXXXXXX propituje dostignuća civilizacije s obzirom na
euro-azijski prostor i proces istrebljenja - etničkog čišćenja,
reprezentiran kroz pokretne i nepokretne prikaze bizona i
koncentracijskog logora Auschwitza. U instalaciju nas uvodi video rad
'Di je taj bizon?' (20 min, 2008.) koji narativno prati tok svijesti
autora-performera u kontemplaciji o bizonima. Oprostoreni crteži
bizona sjenama u boji tvore zasebnu instalaciju, a nadalje susrećemo
novu sliku s motivima ljudskih silueta izvedenu akrilikom na tapisonu
veličine 3 x 5 metara. Instalacija se prostorno završava novim video
radom koji koristi snimke performansa izvedenog 2008. u prostoru
Auschwitza II (Birkenau) i izlaskom na otvorenu terasu galerije pored
mora.
Umjetnikova opsesivna potraga za Europskim bizonima, tim
veličanstvenim bićem skoro potpuno istrijebljenim na teritoriju
Europe i Azije, prepliće u sebi želju za povratkom iskonskim
vrijednostima i tradiciji koja je čuva u sebi jedinstvo čovjeka i
prirode.
Instalacija XXXXXXXX je dio projekta 'Di je taj bizon?' započetog
2008. godine i dosada predstavljenog na izložbama Trijenale crteža i
'T-Htnagrada @ msu.hr' u Zagrebu te 'Paso Doble' i 'Dopust - dani
performancea' u Splitu.
dodatne informacije: Darko Fritz darko@darkofritz.net / tel +
091.5800193
iz izjave umjetnika (uz citate teksta uvodnog videa):
„....................Di je? Di je taj bizon? Ovde negdi mora bit
bizon! Di je bizon moram nać bizona!“
Slojevitu parabolu o opsesivnoj potrazi za europskim
bizonom,veličanstvenim bićem koje je gotovo istrijebljeno na golemom
teritoriju Euro-Azije iskoristio sam između ostalog kao alegoriju o
traženju majstora crtača.
„...................Postoja je taj euroski bizon i ja ga moram
ubit! Moram ga ubit jer je bizon jaka beštija. U njemu ima toliko
snage da ja kad ga ubijem onda ću ja postat jak ka bizon.“
Europski bizon izlazi van područja lova postaje simbol pra - Europe
koja se u tragovima održala do danas primjerice u zaštićenim
parkovima prirode, ali moram naglasiti, putem koji je nužno zahtijevao
ljudsku namjeru ili čak ozbiljniju intervenciju. Pa i sama mitološka
Europa čije ime znači tamo gdje zalazi sunce stiže na Mediteran na
leđima božanstva bika. Ali dolaskom civilizacije, teritorij Europe
postaje urbaniziran i suživot s prirodom se vrtoglavo mijenja; što
zapadnije, to gušće naseljeno i betonizirano. Današnji Europski
upravni centar nalazi se upravo u središnjoj točki radijusa od nekih
tristotinjak kilometara u srcu najgušće urbaniziranog i naseljenog
prostora na planetu.
„....................Ajme kad ga vidim onako lipoga masivnoga kako
stoji negdi na nekom proplanku BUM! Kad ga zviznem u glavu kad on
pade i ja dođem i kad je još topal stavim ruku na njega, ajme šta
će to bit dobro. Moram nać tog bizona i zdimit ga u glavu i potrat
dok mu još ono oko gleda dok dahće iiii naslonit glavu zagrlit ga i
neka sva ona snaga zemlje i te brdovite snage uđe u mene.I neka umre
zadnji bizon.“
Crtanje je samo po sebi namjera vrlo jasna i precizna disciplina koja
se može tumačiti kao ostavljanje traga ili pak kao produžetak
mentalne projekcije koja se materijalizira kontroliranim tragom
linije. Kada lovac odapne strijelu, baci koplje ili okine obarač
pretpostavljamo da projektil kojeg je ispalio leti pravocrtno i
linijski.
Ima li crtež svoju namjeru i funkciju? Naravno da ima, iako danas
djeluje zanemaren i prividno nebitan u odnosu na tehnološki napredak i
mogućnosti koje nam pruža (primjerice digitalna obrada slike). Nema
tog medija koji može bolje i preciznije izoštriti i uvježbati naša
čula te spojiti iskustvo gledanja i stvaralačku artikulaciju. Kao
što kod ugađanja gitare uvježbavamo slušne receptore za ton i boju
zvuka, tako nas proces crtanja usklađuje s onim što promatramo i
razvija tankoćutnost u odnosu na liniju, kompoziciju, težinu,
lakoću i intezitet svijetla.
„....................postat ćemo jedno. A u jedan momenat ću
pomislit da ubijem i sebe, a onda će mi tvoj duh reć nemoj. Nemoj! A
svi oni Indijanci i stari prastanovnici Evrope bit će samnom i
zafalit ćemo ti šta si nam se da da te ubijemo."
Osobno sam uvjeren da se ne može biti dobar likovni umjetnik čak i u
suvremenoj praksi ako ne savladamo i održavamo umijeće crtanja.
Klingoncy, super Nam je bilo na izložbi. Pili smo sok i rakiju servirane na jednemu stolu-škatuli, ćakulali s kolegama i gledali Korčulu by night...Kako je sve kozmički povezano, je li se sjećate kako ste niki dan obukli majicu s ovim uzorkom?
Dragi Naši,
153 godine i 1 dan nakon što se rodi Nikola Tesla Min i Naš drug Zrinka išli smo mu odat počast u Tehnički muzej di svaki dan (klik) imaju organiziran tribute to Nikola Tesla.
Daleki, to morate vidit, čut i doživit. Ne samo što se svašta svašta dozna o Tesli nego se pred vašim očima javljaju munje i leteća energija. Malo smo slikavali, ali slike uopće ne mogu dočarat čudo koje se tamo događa.
153 years and one day after Nikola Tesla was born we went to Technical museum. Every day the tribute to Nikola Tesla is held there, in Nikola Tesla demonstration cabinet (click).
It is something that has to bee seen and experienced. Not only that you’ll learn so much about Tesla but you’ll see bolts and flying energy and everything. We took some photos but they can’t really show the miracle that is happening there.
Ovo je na ulazu i totalno je bezvezni pano, jer izgleda kako da je Nikola Tesla cirkusant koji predstavlja svoju jeftinu magiju. Dobro, Tesla je bi drama king i voli je teatralno pokazivat svoje izume, ali što je previše previše
The poster at the entrance is totally lame, because it looks like Nikola Tesla is running a cheap magic show. OK, Tesla was a drama king, and he loved to show his inventions in a very theatrical way, but this is just too much.
Tribute to je poče. Inžinjer priča, a Teslino jaje se vrti. Na oven principu radi sve što imamo po kući. I fen i mikser i makina za robu. Bez Tesle bi bili goli, bosi, gladni i grubi
The tribute to has started. The engineer is talking and Tesla’s egg is spinning. In this way all our house appliances work. The hairdryer, the blender, the washing machine, everything. Without Tesla we’d be naked, barefoot, hungry and ugly.
Inžinjer pokazuje kako je Tesla izumi radio. Tesla je onda to pokaza Marconiju, Marconi je to brže boje patentira i onda dobi Nobelovu nagradu za izum radija. Tesla ga je tuži i dobi tužbu, ali je Marconiju nepravedno pripala slava. Na isti način kako gredu valovi radija, tako mogu se može i električna energija prenosit i da je po Tesli naš bi život bi blaženi život bez kabela i žica, a sve bi radilo. Ti izum nikad ni prihvaćen jer onda tu struju niko ne bi moga naplatit.
The engineer is showing how Tesla invented radio. Tesla showed that invention to Marconi. Marconi then ran to the patent office, patented the radio and was later awarded the Nobel Prize for the invention of radio. Tesla sued him and won, but Marconi got the fame. The same way as the radio waves travel, the electrical energy can travel and be transferred too. If it was Tesla’s way our lives would be blessed with no wires or cables, and everything would still be running and operating. But that invention was never accepted because then nobody could charge for the electricity.
Najspektakularniji dil prezentacije.
The most spectacular part of the presentation.
Ovako je bi oduševljen jedan mali Ivan dan ranije.
Young Ivan visited the demonstration one day before and wrote this:
Everything was culll. Really everything. We were here on Nikola Tesla’s birthday. Happy birthday Nikola Tesla!
Naravno izložba ni samo o struji i fizici. Ima tu i povijesti umjetnosti. Ovo je Teslin brzojav Meštroviću u kojem mu predlaže da mu čudotvorni Meštrović učini bistu. “Lice mi je još glatko, oči bistre i nisam oćelavio” govori Tesla.
Of course, the exhibition is not only abot the electricity and physics. There is also some art history. This is Tesla’s telegram to Ivan Meštrović (click). Tesla is asking “the miraculous Mestrovic” to make his bust. “My face is still smooth, eyes bright and I'm not bald” says Tesla.
Meštrovićev pristaje radit besplatno.
Meštrović agrees to work for free.
I evo što je učini.
And this is what he did.
Na ovo smo skroz odvalili. Između cvića na spomeniku ima i isprintana Googleova početna stranica na dan 10. srpnja (klik). Posvećena Tesli naravno.
This is the best part. Amid the flowers on Tesla’s monument there is a print out of the Google home page from July 10 (click). It was dedicated to Tesla, of course.
Dunkve, ne zaboravite, Nikola Tesla se u Tehničkom muzeju ukazuje svaki dan u 3 i po, a subotom i nedijom u 11 i po. Obavezno posjetiti.
So, do not forget. Nikola Tesla’s appearance in Technical museum every day at 15.30, Saturdays and Sundays at 11.30. Do not skip!
Evo smo, između brojnih obaveza i milijun događanja, našli malo vrimena da se javimo s freškim vijestima iz Starega Craya. Prin nego Vas podrobno izvijestimo o svemu di smo bili i što smo vidili, samo kratki info za naše funove o tome kakva je atmosfera na otoku. Turisti napadaju sa svih strana, vruće je, svi se gnjetu s šugamanima i suncobranima po plažama, nemamo se di parkirat...Pošto Mi izbjegavamo masovke, a živimo na konstantnoj relaciji Luka-Lumbarda, naše rute izgledaju otprilike ovako: obično se s kajakom iz Pičene otisnemo na Ošjak, lovimo lumpare i upijamo sunčeve zrake na usamljenim mrkintama ili se kupamo na mostu nasuprot Vrnika u uvali Račišće u Lumbardi. Na Pržinu gremo samo kasnije navečer jer ne možemo podnit gužvu i kojekakva tjelesa koja pored nas jidu sendviče, kroki, igraju na karte i slušaju narodnjake. Niki dan smo bili s gliserom na Vrniku, pa s Vrnika na Badiju di smo se kupali i gledali jelene, s Badije na Sestrice di je sve prepuno motra i kapara, a sa Sestrica na Stupe na genijalni obid /makaruni s mesom, gambori, pečena teletina s pečenim tikvama, bobom i restanim kumpirom i pogačicama s ružmarinom/, a posli smo išli do Knežića gledat ovce...Prošlu sedmicu bili smo na otvorenju izložbe "Cvijet Alhambre" u Galeriji 3VOLTA u Lumbardi. To je video talijanske grupe LEMEH 42, a Volti su je radili u suradnji s galerijom Siva zona iz Korčule. Baš nam je bilo lipo na izložbi. Družili smo se s kolegama i prijatejima, pili vino i odradili foto sešn. Evo par sličica s izložbe:
Ono što je nama posebno važno je da se na otvorenju izložbe spominja i naš blog kao neizostavan dio neformalne grupe Kor::net /Korčula network/ tj. mreže koju čine pojedinci iz slijedećih otočkih kulturnih ustanova: Gradski muzej Korčula, Galerija Siva zona, Galerija 3VOLTA i GMSU Vela Luka /Galerija moderne i suvremene umjetnosti/. Bit Kor::neta je suradnja, druženje, uzajamna podrška i poštovanje te promišljanje otoka Korčule kao jedinstvenog kulturnog punkta s različitim sadržajima od Vele Luke do Lumbarde te sve između. Većina članova grupe trajno obitava na otoku i pripadnici su drugih srodnih bratsko sestrinskih skupina /npr. Ruralna gerila, Udruga Bašćina, Udruga Siva zona, Golly&bossy etc./, a dva člana žive u europskim kulturnim središtima Amsterdamu i Londonu i te jedan u našoj metropoli. Baš je prošlu sedmicu /u sridu/ Edita Pecotić imala izložbu u Korčuli. Radi se o video radu pod nazivom Teporary Internet Files kojeg je autorica prezentirala pred Gradskim muzejem na fasadu Gospojine crkve. Odličan rad koji se bavi kategorijom Vremena i Promjenom kao jedinom konstantom. Motiv ovoga rada je grad Korčula, a korišten je materijal kojeg je zabilježila kamera u vremenskom trajanju od godinu dana. I ovaj projekt podržava Kor::net. Eto. U petak je u Galeriji moderne i suvremene umjetnosti Centra za kulturu u Veloj Luci izložba grafika talijanskog umjetnika Valerija Adamija.
U subotu je u Prigradici koncert Ramba Amadeusa. Sve je to super, ali mamo jedan problem. Što ćemo obuć?
Dragi Naši
rokenrol je propa kad smo u butigama s robom na kila našli dokazni materijal 1a., 1b. i 2. O tempora, o mores, još razumimo da Justin Timberlake ima svoju liniju robe, da Christina Aguillera ima najprodavanije parfeme i da je P Diddy dizajner godine, ali ovo ne bi očekivali od revolucionara. Tctctctc.....
Rocknroll died when we found the evidences 1a, 1b, and 2 in those shops that have piles of clothes lying on tables. O tempora o mores. We can understand that Justin Timberlake has his fashion line, that Christina Aguiller has the best selling perfumes and that P Diddy is the designer of the year, but this… This is not something the revolutionaries should do. Tctctctc.....
1a
1b
2
Ali, naravno, iako s moralnih visina osuđujemo ovu komercijalizaciju i dalje smo izuzetno pragmatični i zato ove majice uvik rado nosimo. I jedva čekamo da Michael Jackson posthumno pusti u promet liniju bilih bičava.
But of course, although we condemn this commercialisation we are still very pragmatic and enjoy wearing this T-shirts. And we can’t wait for the moment when Michael Jackson will posthumously introduce his line of white socks.
