Dragi Klingoncy,
U ponedjeljak, 13 srpnja u galeriji siva) (zona u Korčuli otvorena je
nova izložba splitskog umjetnika Petra Grimanija pod nazivom XXXXXXXX.
Ovaj projekt posvećen je spomenu na žrtve masakra u Srebrenici (9. -
14. 7. 2005.).
Riječ je o kompleksnoj umjetničkoj instalaciji koja koristi medije
crteža, slikarstva, videa i zvuka, te oprostorene crteže sjenama
posebno napravljene za ovu prigodu. Instalacija se proteže kroz pet
podrumskih prostorija galerije siva) (zona.
Instalacija XXXXXXXX propituje dostignuća civilizacije s obzirom na
euro-azijski prostor i proces istrebljenja - etničkog čišćenja,
reprezentiran kroz pokretne i nepokretne prikaze bizona i
koncentracijskog logora Auschwitza. U instalaciju nas uvodi video rad
'Di je taj bizon?' (20 min, 2008.) koji narativno prati tok svijesti
autora-performera u kontemplaciji o bizonima. Oprostoreni crteži
bizona sjenama u boji tvore zasebnu instalaciju, a nadalje susrećemo
novu sliku s motivima ljudskih silueta izvedenu akrilikom na tapisonu
veličine 3 x 5 metara. Instalacija se prostorno završava novim video
radom koji koristi snimke performansa izvedenog 2008. u prostoru
Auschwitza II (Birkenau) i izlaskom na otvorenu terasu galerije pored
mora.
Umjetnikova opsesivna potraga za Europskim bizonima, tim
veličanstvenim bićem skoro potpuno istrijebljenim na teritoriju
Europe i Azije, prepliće u sebi želju za povratkom iskonskim
vrijednostima i tradiciji koja je čuva u sebi jedinstvo čovjeka i
prirode.
Instalacija XXXXXXXX je dio projekta 'Di je taj bizon?' započetog
2008. godine i dosada predstavljenog na izložbama Trijenale crteža i
'T-Htnagrada @ msu.hr' u Zagrebu te 'Paso Doble' i 'Dopust - dani
performancea' u Splitu.
dodatne informacije: Darko Fritz darko@darkofritz.net / tel +
091.5800193
iz izjave umjetnika (uz citate teksta uvodnog videa):
„....................Di je? Di je taj bizon? Ovde negdi mora bit
bizon! Di je bizon moram nać bizona!“
Slojevitu parabolu o opsesivnoj potrazi za europskim
bizonom,veličanstvenim bićem koje je gotovo istrijebljeno na golemom
teritoriju Euro-Azije iskoristio sam između ostalog kao alegoriju o
traženju majstora crtača.
„...................Postoja je taj euroski bizon i ja ga moram
ubit! Moram ga ubit jer je bizon jaka beštija. U njemu ima toliko
snage da ja kad ga ubijem onda ću ja postat jak ka bizon.“
Europski bizon izlazi van područja lova postaje simbol pra - Europe
koja se u tragovima održala do danas primjerice u zaštićenim
parkovima prirode, ali moram naglasiti, putem koji je nužno zahtijevao
ljudsku namjeru ili čak ozbiljniju intervenciju. Pa i sama mitološka
Europa čije ime znači tamo gdje zalazi sunce stiže na Mediteran na
leđima božanstva bika. Ali dolaskom civilizacije, teritorij Europe
postaje urbaniziran i suživot s prirodom se vrtoglavo mijenja; što
zapadnije, to gušće naseljeno i betonizirano. Današnji Europski
upravni centar nalazi se upravo u središnjoj točki radijusa od nekih
tristotinjak kilometara u srcu najgušće urbaniziranog i naseljenog
prostora na planetu.
„....................Ajme kad ga vidim onako lipoga masivnoga kako
stoji negdi na nekom proplanku BUM! Kad ga zviznem u glavu kad on
pade i ja dođem i kad je još topal stavim ruku na njega, ajme šta
će to bit dobro. Moram nać tog bizona i zdimit ga u glavu i potrat
dok mu još ono oko gleda dok dahće iiii naslonit glavu zagrlit ga i
neka sva ona snaga zemlje i te brdovite snage uđe u mene.I neka umre
zadnji bizon.“
Crtanje je samo po sebi namjera vrlo jasna i precizna disciplina koja
se može tumačiti kao ostavljanje traga ili pak kao produžetak
mentalne projekcije koja se materijalizira kontroliranim tragom
linije. Kada lovac odapne strijelu, baci koplje ili okine obarač
pretpostavljamo da projektil kojeg je ispalio leti pravocrtno i
linijski.
Ima li crtež svoju namjeru i funkciju? Naravno da ima, iako danas
djeluje zanemaren i prividno nebitan u odnosu na tehnološki napredak i
mogućnosti koje nam pruža (primjerice digitalna obrada slike). Nema
tog medija koji može bolje i preciznije izoštriti i uvježbati naša
čula te spojiti iskustvo gledanja i stvaralačku artikulaciju. Kao
što kod ugađanja gitare uvježbavamo slušne receptore za ton i boju
zvuka, tako nas proces crtanja usklađuje s onim što promatramo i
razvija tankoćutnost u odnosu na liniju, kompoziciju, težinu,
lakoću i intezitet svijetla.
„....................postat ćemo jedno. A u jedan momenat ću
pomislit da ubijem i sebe, a onda će mi tvoj duh reć nemoj. Nemoj! A
svi oni Indijanci i stari prastanovnici Evrope bit će samnom i
zafalit ćemo ti šta si nam se da da te ubijemo."
Osobno sam uvjeren da se ne može biti dobar likovni umjetnik čak i u
suvremenoj praksi ako ne savladamo i održavamo umijeće crtanja.
Klingoncy, super Nam je bilo na izložbi. Pili smo sok i rakiju servirane na jednemu stolu-škatuli, ćakulali s kolegama i gledali Korčulu by night...Kako je sve kozmički povezano, je li se sjećate kako ste niki dan obukli majicu s ovim uzorkom?
