golly&bossy

Mobitel: Drin-drin (nepoznat broj)
Min: Molim
Nika Ženska: Dobardan, zovem iz kozmopolitana.
Min: Da? (kroz glavu Nan prolazi: dobili smo niku nagradu u Cosmu... ...ne, ne, još boje... ...Cosmo je otkri Naš talent i želi da pišemo za njega... ...aaaaa)
Nika Ženska: Zanima li vas kozmopolitan lajf životno osiguranje?

Dragi Nashi u Svitu i Okolici,

Bogu hvala, vratili smo se živi i zdravi s našega putovanja po Zemlji muzealaca i sad, u miru naše Ježeve kućice, promišljamo o raznolikosti i bogatstvu materijalne pojavnosti i duhovnim aspektima postojanja. Tri dana družili smo se s kolegama, razmjenjivali iskustva i saznanja, upijali mudrost, promatrali druge, slušali, komunicirali, fotografirali i, u svakom pogledu, napojili se na izvoru heritologije. Dobili smo hrpu knjiga, plakate, deplijane, kataloge, bedž s imenom, jednu genijalnu srebrnu olovku, kalendar za slijedeću godinu, bookmark, super veliku crvenu bursu za naše pripametne spise i još svašta. Veliko druženje naše razgranate muzealne obitelji okrunili smo putovanjem u Varaždin i Lepoglavu i druženjem u prekrasnoj palači iz XIX. stoljeća na Gornjemu gradu u našoj Metropoli. Varaždin je toliko prekrasan, sređen, očuvan i gostoljubiv grad da smo totalno odvalili i jedva čekamo opet poć.

Oduševila Nas je izložba o kukcima i toplo preporučamo da je grete vidit.
U gradskom muzeju nam se jako svidi portret Ivana Sakcinskog; autor je nepoznat, a Sakcinski je bi stvarno zgodan! Podsjeća Nas na jednega mlađahnega Blaćanina nepoznatog imena. Mislimo da pleše u Kumpaniji.

Ali to sad ni važno. Važno je to da su pored portreta ove lijepe povijesne ličnosti neki njegovi privatni predmeti. Nama se najviše svidila genijalna torbica za metke s njegovim inicijalima: IKS. Kako moćno! Kako dobro! Priželjkujemo takvu torbicu za mobitel, šminku i karticu s Našim inicijalima...Predobro...Oduševila Nas je i zbirka stakla i apsolutno sve bi smo volili imat doma. Po cile dane bi pili kafu i čaj i hvalili se svojim porculanom pred prijateljima. U palači Dverce na Gornjem gradu apsolutno smo uživali u ambijentu, vidili predivni trosjed s inkrustiranim školjkama i kornjačevinom koji je bio izložen na velikoj izložbi historicizma u MUO dok smo još studirali na Mudroslovnom.
Iznad trosjeda jedno je Babićevo platno.

Vlasnica palače, Klotilda Vranyczany, bila je lijepa, mlada i razigrana, priređivala balove i angažirala učitelja plesa iz Trsta da je poučava plesnim koracima.

Kako dobro! Muž joj je bi dosta stariji od nje i morala je negdi izbacit energiju... Uh, što još?! U Lepoglavi smo gledali kako čipkarice izrađuju čipku s batićima i ta nas je scena odmah podsjetila na Vermeera i daleki sjever.

Posli su Nas izvijestili da je taj način izrade čipke vjerojatno došao iz Belgije i odma smo vidili da Nam instinkti dobro rade Naravno da smo bili u lepoglavskoj Župnoj crkvi i da smo uživali u baroku, Ivanu Rangeru i zlatnim anđelima, a motiv s prebačenim tepihom preko balustrade smo fotkali i usput doznali da je to bio Rangerov zaštitni znak.

U Varaždinu Nas je oduševilo apsolutno sve, a posebno Nam se svidila juha od šafrana i hrena koju smo probali u restoranu "Zlatne ruke". Zadnji dan išli smo u Klovićeve dvore di smo pogledali izvrsnu izložbu "Tiha pobuna" i "Oltari avangarde". Što da rečemo? Hote vidit. Svidilo nam se skoro sve, a najviše Nam se svidio rad Paula Kleea "Plesač na žici" i odmah do njega Herzogova skulptura "Uživanje". Mislimo da se zove tako, a radi se o brončanom ženskom torzu koje se rasteže u nepodnošljivoj lakoći postojanja. Na izložbi avangarde totalno Nas je obori Stilinović s kravatom, kušinom, pijatima i trokutom u savršenoj konstelaciji zajebancije, duhovnosti i i vrhunske estetike. Svidi nam se i Kožarić i njegova video šuškalica, a Rusi su totalno ludi. I što još? Uspili smo obać butige, poć u kineski restoran na ritualnu juhu od kukuruza i jaja, proljetne rolade i čaj od jasmina. Bili smo i u Daily fresh na Trgu i opalili lazanje, pitu sa zeljem i genijalne palačinke za koje moramo reć da su čista erotika. U Algoritmu smo kupili film Posljednji tango u Parizu i konačno ga pogledali. Zaključili smo da je scena u kojoj Brando razgovara sa svojom mrtvom ženom totalno prerafaelitska i da je film jedan od najboljih koje smo pogledali. I tak. Kako uvik funkcioniramo na nekoliko levela, moramo reć da usput čitamo super knjigu "Pleme špiljskog medvjeda" i da Nam je Ejla predivno ime. Nakon nje čeka Nas Adamsova knjiga "Vodič kroz galaksiju za autostopere", a nadamo se da ćemo do kraja miseca uspit dovršit knjigu "Put po mojoj sobi" Xaviera de Maistrea. Doma smo se vratili s našim autobusom koji kreće svaki dan s Autobusnog kolodvora u Zagrebu u 19:30. Osvanuli smo na škoju oko 7 uri ujutro. Tako činimo već godinama i mislimo da je sve isto, a nikad ništa ni isto. Panta rei. Volu Was Vashy.
p.s. Korčula je najlipša kad se tek budi, kad isparava more i kad se diže magla iznad Dubova. Tada smo otok i Mi u najprisnijoj vezi i tada znamo zašto ga toliko volimo. Moramo se ponekad maknut da bi mogli ponovno doživit tu lipotu, uspostavit ravnotežu sami sa sobom i regenerirat konekciju. Aloha.

Draghi Nashi,
Znate da volimo knjige, ali jadno smo oprezni što se tiče kupovine istih. Zato što se u životu planiramo još nikoliko puti selit, a svi znamo da su knjige teške. Ali, ovi misec su nan kočnice nesvjesno popustile i odjedanput smo se našli s novih po metra knjiga.

Prvo smo početkon miseca nikoga čekali na Cvjetnemu i u međuvremenu malo švrljali po Profilu. A tamo popusti. 5%, 15%, 20%. “Kupi me, kupi me, kupi me!” vikale su knjige i potrošač u nama ni moga odolit. Poslovica govori da se knjiga ne smi sudit prema koricama, ali mi smo upravo to učinili i zato što nan se svidi retrodizajn kupili novega Adriana Molea - Adrian Mole and the Weapons of Mass Destruction. Dobro, i zato što su nan se sviđale knjige o Adrianu Moleu pa smo htili vidit što ima novega s njin.

Onda smo jedan dan išli na marendu i prošli ku čovika koji je prodava knjige na pločniku. Budući da Nan je valo razminit 100 kn, Romeo i Julija od 15 kuna bili su savršeno rješenje.



A onda nan je doša paket iz Amerike. Veselili smo se kako malo dite jer su Nan to došle knjige koje smo naručili priko eBaya. Još smo prošli misec odlučili da moramo vidit kako funkcionira kupovina na eBayu i za 13 knjiga ponudili smo 16 dolari. I dobili. Doduše, poštarina nas je došla puno više od tih 16 $, ali smo svejedno dobro prošli. Sve knjige su od Alexandra McCall Smitha za kojega smo Van već pisali kako Nan se sviđa jer piše tople, starinske priče s finim humorom (klik) koje svima toplo preporučamo kao eskapističko utočište. Knjige su u odličnen stanju i naši prijatelji mogu koju od njih očekivat za rođendan, novugodinu, promociju i sl.



Doša je i Interliber kojega svaku godinu hodočastimo. Inače, bila je takva gužva da su nas nakon po ure ćapali živci i samo smo htili poć na kafu. Ali uspili smo kupit dvi knjige. Jedna je knjiga pjesama Arsena Dedića. Narodne pjesme Nan ima mater i ki dite su Nas strašile te ilustracije. Druga je Curtiusova Europska književnost i latinsko srednjovjekovlje koja nan je bila obavezna literatura na faksu. Uvik volimo kupit knjige iz kojih smo morali učit na faksu, nikako imamo osjećaj da ćemo momentalno vratit nekadašnje znanje, premda ćemo ih vjerojatno samo prolistat. Tako smo jednom prilikom doma dovukli deset kila Priloga povijesti umjetnosti u Dalmaciji.



A onda smo još išli u knjižnicu i napokon našli knjigu od kojon slušamo još od ovega lita. Cilo vrime je vrebamo u knjižnici, nismo je htili kupit iz razloga navedenih na početku ovega pisma. Dakle, Rober Perišić i Naš čovjek na terenu. Nadamo se da će ispunit naša očekivanja, premda ne znamo kad ćemo je stignut pročitat s obziron ma množinu naslova koja se sakupila na odjelu Pročitati.



Na izlazu iz knjižnice bile su nike škatule s knjigama po kojima je kopa niki stari. “Pošto su Vam ove knjige?” vratili smo se u knjižnicu i pitali knjižničarku. “Po ništa, slobodno ih vazmite.” rekli su Nan. I tako se doma vratili s Poviješću filozofije od Kalina (i to je jedna od knjiga za koju se nadamo da će Nan samim svojim prisustvom u našoj blizini vratit nekadašnju pamet), Bernice Bobs Her Hair od F. Scotta Fitzgeralda i Dangling Man od S. Bellowa.



Ovo je cili ulov.



Kako i vidite, ovi misec smo ulagali u znanje. Ali, nismo zapustili bitne stvari – zima dolazi i moramo je dočekat spremni. A što će nas bolje grijat od 100% vune spletene u prekrasnu crnu haljinu iz Neba?



Stojte dobro,
Vashi

Dragi Nashi,
Dok čekamo da počnu naše omiljene emisije Poljoprivredna emisija i More kako i svake nedije slušamo country (klik). Iz tega se može zaključit da smo Min djevojka sa sela, da je Naše selo kraj mora, dok je naša duhovna domovina prerija.

Ovo maglovito jutro odgovara Nan Sunday Mornin' Comin' Down. Malo smo kopali po internetu i doznali da je pjesmu napisa Kris Kristofferson. U to vrime on se probija u svitu muzike, živi u Nashvilleu u nikoj rupi i čisti u jednom glazbenom studiju. S tim da su mu izričito zabranili da daje svoje pjesme glazbenicima inače će dobit otkaz. Ali Kris Kristofferson je privuka pažnju Johhnyja Casha kad mu je helikopterom sleti u vrtal i da ovu pjesmu. Kris Kristofferson Nan je uvik bi faca, ali on i ije faca. Dite vojnega lica, magistrira je englesku književnost na Oxfordu, a u vojsci je nauči vozit helikopter, bi je vojni i komercijalni pilot, ponudili su mu da predaje književnost na West Pointu, a on je sve ostavi i iša u Nashville. Boguhvala.
Vashi

Well I woke up Sunday morning,
With no way to hold my head that didn't hurt.
And the beer I had for breakfast wasn't bad,
So I had one more for dessert.
Then I fumbled through my closet for my clothes,
And found my cleanest dirty shirt.
An' I shaved my face and combed my hair,
An' stumbled down the stairs to meet the day.

I'd smoked my brain the night before,
On cigarettes and songs I'd been pickin'.
But I lit my first and watched a small kid,
Cussin' at a can that he was kicking.
Then I crossed the empty street,
'n caught the Sunday smell of someone fryin' chicken.
And it took me back to somethin',
That I'd lost somehow, somewhere along the way.

On the Sunday morning sidewalk,
Wishing, Lord, that I was stoned.
'Cos there's something in a Sunday,
Makes a body feel alone.
And there's nothin' short of dyin',
Half as lonesome as the sound,
On the sleepin' city sidewalks:
Sunday mornin' comin' down.

In the park I saw a daddy,
With a laughin' little girl who he was swingin'.
And I stopped beside a Sunday school,
And listened to the song they were singin'.
Then I headed back for home,
And somewhere far away a lonely bell was ringin'.
And it echoed through the canyons,
Like the disappearing dreams of yesterday.

On the Sunday morning sidewalk,
Wishing, Lord, that I was stoned.
'Cos there's something in a Sunday,
Makes a body feel alone.
And there's nothin' short of dyin',
Half as lonesome as the sound,
On the sleepin' city sidewalks:
Sunday mornin' comin' down.

:wave href="http://tinypic.com" target="_blank">!

Inače u životu, pa tako i na otoku, sve Vam je onako kako sami sebi učinite. Da smo se ovih dana prepustili stihiji i sudbini, vjerojatno bi se zavukli u kuću i gledali kroz punistru kako daži i propustili bi mitska druženja s vilama i vilenjacima, hobotnicu s kumpirima, domaće vino, domaći kruh i još svašta svašta...Npr. genijalnu pričicu o bakici na otoku koja je svima govorila "Di si, ubila te strila!?", dok je jednega dana ni pogodi grom...Genijalno! Propustili bi igranje u pržini sa svojim potomkom i propustili bi ukazanje Boga Apolona u morskoj pjeni. Propustili bi skupljanje moreplovine po mrkintama nasuprot Vrnika i pravljenje brodova s jedrima od losture i cd Madre Deus... Propustili bi kolač u Žrnovu i gostoprimstvo Crvenokose Čuvarice Tajne Makaruna i prvu scenu iz Betty Blue još puno puno tega. Klingoncy, ludi smo od kozmičkih sila koje preplavljuju otok i od sunca i od daža i od maslina i od lumblija od svega...Na slici je fragment iz kuće jednog lokalnog Sakupljača Svega i Svačega kojega, naravno, drže za čudaka. Nama je genijalno što to u njegovoj kući tako stoji stalno na predivnom retro predmetu najljepšeg imena na svitu: "PIKATABAR"...kako to dobro zvuči... da je to slučajno složi neki proslavljeni konceptualac, vjerojatno bi bilo u enciklopediji...ovako...ima čast bi na našemu blogu. Volu vas Wash- Y.

Draghi Nashi,
Uživajući u vladavini Globalnog Zatopljenja popodne smo se vozili s bicikleton samo u kratke rukave (retro majica na crno-roza pruge). Često se vozeći na svojon zlatnon bicikleti sjetimo ekipe koja se vozi opakin autima 300 na sat i onda stavi snimku komandne ploče na You Tube. Što smo Min gori, promislili smo. I zato smo stavili amatersku snimku svoje vožnje na internet. Neka svi vidu kako Min dođemo od 0 do 20 km/h u 20 sekundi. I, samo da se zna, možemo Min vozit i 25 km/h, ali ne kad Nan je mobitel u jednoj ruci, a bicikla u drugon.
Vashi