Dragi Nashi u Svitu i Okolici,
Bogu hvala, vratili smo se živi i zdravi s našega putovanja po Zemlji muzealaca i sad, u miru naše Ježeve kućice, promišljamo o raznolikosti i bogatstvu materijalne pojavnosti i duhovnim aspektima postojanja. Tri dana družili smo se s kolegama, razmjenjivali iskustva i saznanja, upijali mudrost, promatrali druge, slušali, komunicirali, fotografirali i, u svakom pogledu, napojili se na izvoru heritologije. Dobili smo hrpu knjiga, plakate, deplijane, kataloge, bedž s imenom, jednu genijalnu srebrnu olovku, kalendar za slijedeću godinu, bookmark, super veliku crvenu bursu za naše pripametne spise i još svašta. Veliko druženje naše razgranate muzealne obitelji okrunili smo putovanjem u Varaždin i Lepoglavu i druženjem u prekrasnoj palači iz XIX. stoljeća na Gornjemu gradu u našoj Metropoli. Varaždin je toliko prekrasan, sređen, očuvan i gostoljubiv grad da smo totalno odvalili i jedva čekamo opet poć.
Oduševila Nas je izložba o kukcima i toplo preporučamo da je grete vidit. 
U gradskom muzeju nam se jako svidi portret Ivana Sakcinskog; autor je nepoznat, a Sakcinski je bi stvarno zgodan! Podsjeća Nas na jednega mlađahnega Blaćanina nepoznatog imena. Mislimo da pleše u Kumpaniji.
Ali to sad ni važno. Važno je to da su pored portreta ove lijepe povijesne ličnosti neki njegovi privatni predmeti. Nama se najviše svidila genijalna torbica za metke s njegovim inicijalima: IKS. Kako moćno! Kako dobro! Priželjkujemo takvu torbicu za mobitel, šminku i karticu s Našim inicijalima...Predobro...Oduševila Nas je i zbirka stakla i apsolutno sve bi smo volili imat doma. Po cile dane bi pili kafu i čaj i hvalili se svojim porculanom pred prijateljima. U palači Dverce na Gornjem gradu apsolutno smo uživali u ambijentu, vidili predivni trosjed s inkrustiranim školjkama i kornjačevinom koji je bio izložen na velikoj izložbi historicizma u MUO dok smo još studirali na Mudroslovnom.
Iznad trosjeda jedno je Babićevo platno.
Vlasnica palače, Klotilda Vranyczany, bila je lijepa, mlada i razigrana, priređivala balove i angažirala učitelja plesa iz Trsta da je poučava plesnim koracima.
Kako dobro! Muž joj je bi dosta stariji od nje i morala je negdi izbacit energiju... Uh, što još?! U Lepoglavi smo gledali kako čipkarice izrađuju čipku s batićima i ta nas je scena odmah podsjetila na Vermeera i daleki sjever.
Posli su Nas izvijestili da je taj način izrade čipke vjerojatno došao iz Belgije i odma smo vidili da Nam instinkti dobro rade Naravno da smo bili u lepoglavskoj Župnoj crkvi i da smo uživali u baroku, Ivanu Rangeru i zlatnim anđelima, a motiv s prebačenim tepihom preko balustrade smo fotkali i usput doznali da je to bio Rangerov zaštitni znak.
U Varaždinu Nas je oduševilo apsolutno sve, a posebno Nam se svidila juha od šafrana i hrena koju smo probali u restoranu "Zlatne ruke". Zadnji dan išli smo u Klovićeve dvore di smo pogledali izvrsnu izložbu "Tiha pobuna" i "Oltari avangarde". Što da rečemo? Hote vidit. Svidilo nam se skoro sve, a najviše Nam se svidio rad Paula Kleea "Plesač na žici" i odmah do njega Herzogova skulptura "Uživanje". Mislimo da se zove tako, a radi se o brončanom ženskom torzu koje se rasteže u nepodnošljivoj lakoći postojanja. Na izložbi avangarde totalno Nas je obori Stilinović s kravatom, kušinom, pijatima i trokutom u savršenoj konstelaciji zajebancije, duhovnosti i i vrhunske estetike. Svidi nam se i Kožarić i njegova video šuškalica, a Rusi su totalno ludi. I što još? Uspili smo obać butige, poć u kineski restoran na ritualnu juhu od kukuruza i jaja, proljetne rolade i čaj od jasmina. Bili smo i u Daily fresh na Trgu i opalili lazanje, pitu sa zeljem i genijalne palačinke za koje moramo reć da su čista erotika. U Algoritmu smo kupili film Posljednji tango u Parizu i konačno ga pogledali. Zaključili smo da je scena u kojoj Brando razgovara sa svojom mrtvom ženom totalno prerafaelitska i da je film jedan od najboljih koje smo pogledali. I tak. Kako uvik funkcioniramo na nekoliko levela, moramo reć da usput čitamo super knjigu "Pleme špiljskog medvjeda" i da Nam je Ejla predivno ime. Nakon nje čeka Nas Adamsova knjiga "Vodič kroz galaksiju za autostopere", a nadamo se da ćemo do kraja miseca uspit dovršit knjigu "Put po mojoj sobi" Xaviera de Maistrea. Doma smo se vratili s našim autobusom koji kreće svaki dan s Autobusnog kolodvora u Zagrebu u 19:30. Osvanuli smo na škoju oko 7 uri ujutro. Tako činimo već godinama i mislimo da je sve isto, a nikad ništa ni isto. Panta rei. Volu Was Vashy.
p.s. Korčula je najlipša kad se tek budi, kad isparava more i kad se diže magla iznad Dubova. Tada smo otok i Mi u najprisnijoj vezi i tada znamo zašto ga toliko volimo. Moramo se ponekad maknut da bi mogli ponovno doživit tu lipotu, uspostavit ravnotežu sami sa sobom i regenerirat konekciju. Aloha.
