Goldeneye
19.09.2006., utorak
Blog maska
|
Kako se ponašamo u različitim životnim situacijama? Imamo li svoje ja, branimo li svoje stavove, vjerujemo li u nešto, kažemo li svakome u lice što ga ide, lažemo li sami sebe? To su pitanja koja bi si trebali postaviti s vremena na vrijeme ne bi li sami procijenili svoj karakter. Ako smo iskreni u odgovorima najčešće nalazimo činjenicu po kojoj za svaku pojedinu situaciju navlačimo masku. Imamo jednu masku na poslu, jedna nam služi za prijatelje, jedna za osobu koju volimo, jedna za djecu ako je imamo, jedna za roditelje i rodbinu, jedna za susjede, jedna kad idemo na razgovor za posao, jedna kad idemo na tržnicu i ispada da za svaku pojedinu situaciju imamo pripremljenu masku. Bitno ih je ne pomiješati. Jer ozbiljan lik s posla može nam štetiti u ljubavnim odnosima i obratno. Opušteni lik s tržnice može nas skupo koštati na razgovoru za posao. Najgora maska ipak je ona koju stavljamo svakodnevno kada sebe gledamo u zrcalo. Tako smo si dobri, nepogriješivi, mi smo početak i kraj svega, mi smo dobri i pošteni, požrtvovani, dobri prijatelji. Ako nešto napravimo dobro, to je samo naša zasluga, a ako je nešto loše, svi su drugi krivi osim nas. Čemu maske? I ovaj blog je maska iza koje se krije stotine i tisuće lica koji su možda dijametralno suprotni od onoga za što se ovdje predstavljaju. A opet, čuo sam i takva razmišljanja da ljudi baš ovdje skidaju maske i da osim njihova identiteta možete ući u njihove najdublje tajne prostranstava duše. Maske općenito stavljamo onda kada nam je stalo do toga što drugi ljudi misle o nama, a to je, zapravo, tako malo važno. Kad skinemo sve maske tek onda postajemo slobodni, onda možemo svakome pogledati u oči, a najvažnije je da možemo pogledati sami sebe, i ne postidjeti se. |