Goldeneye
07.09.2006., četvrtak
U Zmajevom gnijezdu
|
Rodio se u siromašnoj obitelji. Sa samo nekoliko mjeseci deložiran je iz maloga stana. Mlada je obitelj s ono malo stvari sjedila na izbačenu kauču u središtu grada. Samo je otac radio, pa mu je tvrtka našla privremeni smještaj na mjestu koje je bila austro-ugarska konjušnica. Mlada je obitelj tako živjela 11 godina u stanu (?) bez vode i wc-a. I onda je otac riskirao, ostavljajući svoj stari posao upustivši se u nešto što nije za "male ljude". Uspio je. Bio je to njegov posao iz snova. To je dalo vjere i majci koja je također našla posao. Obitelj je dobila sjajan stan, u središtu svoga grada. Za dječaka je do tada bio doživljaj kada je vidio kod nekog prijatelja zdjelicu s bombonima ili voćem. Bio je željan svega. Majka je uvijek govorila - ponosna sam na svoje dijete koje bi nakon što je vidjelo neku igračku u izlogu reklo kako bi je voljelo imati, a nakon njena odgovora da nema novaca to više nije spominjao. Dječak je odrastao. Zaljubio se. No, njezina je majka bila protiv "siromaha". Zlostavljala ju je, prijetila. Sve dok on nije došao u oklopu na konju i oteo je iz zmajevih pandži u tom, do tada neosvojivom, dvorcu. Stigao je rat. Nove traume. Kada su dobili dijete otac je bio u "Oluji". Teško je kad niste uz svoje dijete u prvim danima njegova života... Nakon rata i on je mijenjao poslove ostvarivši svoj posao snova. No, to je donijelo stres, tumore, operacije, borbu za život. Tada je shvatio. Promišljaš o životu tek kad pogledaš istini u oči. Život je ljubav, i ništa drugo. Obitelj, iako podstanarska rasla je u ljubavi iz dana u dan. Kupili su stan na najljepšem mjestu u gradu. Svili svoje gnijezdo. Onaj zmaj s početa priče svome zetu sada pije iz ruke. Sve se u životu posloži ako ljubavi imaš. "Investiranje" u ljubav i potpuno predanje je najisplativije. I da, treba imati hrabrosti... Ovo je jedna obična, rastresena priča. Nabacana zbrda, zdola. Osobna... |