Goldeneye
22.11.2005., utorak
Anđeo vukovarski
|
Evo jedne priče za današnji dan, a vezane uz moj posjet Vukovaru. I prošle su me godine "opsjedali anđeli" (to znaju oni koji su uz moj blog već godinu dana), a i ove godine u Vukovar je pristigao još jedan. Kako ne želim otkriti prirodu moga posla, reći ću samo da sam se taj dan (18. studenog) dobro naradio. Nakon velike trke, otišao sam do groba moga djeda pomoliti se, a onda je od nekuda iznikao moj poznanik. Pomislim, on je VIP on bi me mogao nekako "dogegati" do Osijeka. Nakon što sam ga pitao može li me povesti, on je bez treptaja rekao da može. Nisam znao da će morati prevaliti još 10 kilometara gdje mu je auto i da će se nakon svega, a bio je i u velikoj gužvi, vraćati po mene na groblje kroz sva osiguranja i veliku gužvu. Prvo mi je bilo neugodno što je to sve radi mene prošao, a mogao je već biti u Osijeku. Namjerno sam napisao ovakav post jer su mi u životu uglavnom najbliži i za manje davali košaricu, e zato ovo nije banalno i beznačajno. I onda se sjetim onoga - što učinite najmanjem od moje braće meni učiniste... |