Goldeneye
27.09.2004., ponedjeljak
Iz ženskog kuta
|
Ova moja priča ima i žensku stranu. Jedna Sanja, koja piše iz srca: Ima li što ljepše od jutra? Ne nekog posebnog jutra, već sasvim običnig jutra. Običnog a opet tako posebnog. Jutra u kojem vas budi jedan krezubi osmjeh koji miriše na mlijeko. Jedan osmjeh i dva bistra oka koja radoznalo promatraju svijet oko sebe. A svako jutro je drugačije, no osmjeh je jednako topao i drag. Taj osmjeh grije dušu i daje snagu. U danima koji su puni tamnih oblaka, kada je život ispunjen samoćom i gorčinom taj osmjeh čini da se svijet čini manje strašan a teškoće lakše. Uz pomoć tog osmjeha sve je moguće i ostvarivo. Gotovo da se ne mogu sjetiti kako je bilo živjeti kad nije bilo tog osmjeha... .....i ne želim više zamisliti život bez njega! |