sensualissimo

Ne znam dal ste zamijetili,kako imamo
običaj u tuđe korpe radoznalo pogledivati,
sred samoposluge ili na putu domu s pijace,
zavirivati pod miške i skoro refleksno zagledivati
naslove presavijenih novina-a tek naslovne strane,
ajoj,poslastice!

Radoznalost,ljudska promišljenost,
zavist,ljubomorstvo,spontanost opažanja,
mahinalna reakcija,što li je to?
Ne znam,znam samo kako sebe sama uhvatim
na djelu,pa razmišljam dockan kolko nepristojan bijah,
neučtiv...

p.s.

Ako vas baš zanima,
ako baš ste
tolko radoznali-zaljubljujem se u
HOT HOT HEAT-ti su me rasvirani,
plesni,melodični momci zaludili
večeras,a slušam ih prvi put...
ELEVATOR (is the revelator?)

Po povratku iz Beograda,koji-poslednji Playboy je apsolutno u pravu-ponovo dobija obrise velegrada,posle desetak dne dnevne zbrke,slatkog gradskog ubrzanja,stanja
omamljenosti mirisima i ukusima solidne(ima tu još mnogo da se postiže!)popkulturne ponude,iz koje izabrah nekoliko vrlih koncerata i filmova sjajnih,posle svega toga-Budva mi nekako izgleda previše mala:kao da se smanjila u međuvremenu,ili može biti ja da sam porastao.
Može biti i da sam dorastao konačno seljenju,u kome život moj mi proteče,no ne i promače(nadam se)...Ponavljam,prerastao sam ovaj gradić,ovu iluziju zadovoljenja osnovnih životnih potreba-trebam nova uzbuđenja,nove strasti,nove hedonističke zalogaje,nove izazove na kraju krajeva.Izazvala me džungla na asfaltu,omamila me šiiiiiiiirina,bogatstvo velegrada-sutra Beograda,prekosutra možda Londona,ili(preko okeana)- Njujorka.Samo da se sredim još malo,prvenstveno finansijiski-a na vrlo dobrom sam putu- i eto mene u velikom gradu,pa šta bude...

Posljednih desetak dana novembra,bjehu tako intezivni i uzbudljivi,
da vam to ne mogu opisati.Ali evo nekoliko tek naznaka:
u Velikoj Plani posjetih svoju Malu,a uzgred i tri sjajna koncerta,
od kojih dva izvanredna,od kojih jedan briljirajući.

Arto Lindzi je jedan pomalo smiješan,nasmiješen gospodin koji ne zna da svira(sam se tako svima hvali!),pa samo tako proizvodi buku,preko prekrasnih brazilskih melodija i harmonija,pjevajući glasom supersenzualnim,divotnim,prosto-naprosto izmaštanim u nekom boljem,čarobnijem univerzumu.A LITTLE BIT NOISE OVER OVERVELMING BEAUTY,eto kako bih ga opisao-bilo je momenata kada sam plakao od miline,ne lažem-oči su mi suzile,jer su mi se plućne maramice suzile,od ljepote Muzike...Možda zato ipak pretjerivao je junak naš krljajući,drndajući po svojoj gitari,pokušavajući oneobičiti
do kakofonije,dekonstruisati ljepotu mahom braziliana kompozicija...
Na korak do savršenstva,na prstohvat takoreći...

Potom sam prisustvovao MTV ADRIA partiju,vrlo uspješnoj žurci tj. grupnom koncertu na kome su nastupile grupe iz Makedonije,Bosne i Hercegovine,Slovenije,Srbije i Crne Gore,i Hrvatske.Najlošije je prošao MANJiFIKO,publika ga nije prihvatila,suviše im se etno učinio njihov/njegov zvuk-a ja se sa tim a la GUČA trubačima oduševljavam jer ako ih ne shvatite ironično,u smješi sa svim tim tex-mex,funky,gipsy zvukovima,sa tim surf gitarama-onda zaista ništa ne kapirate.Ukapirali smo,moj pajtos i ja,kako Hrvati definitivno bolje sviraju,a Srbi intrigantnije ideje imaju.Dovoljno je bilo uporediti Beat Fleat(od kojih se sledećih dana živjet nije moglo u Begešu,s razlogom su ih forsirali na mnogijem radio stanicama,na zahtjev slušalaca) i Beogradski Sindikat,ultimativnu repersku uličnu komunu(među kojima ima i obrazovanih mladih ljudi!)koji s takvom strašću,s takvom energijom rokaju rime da ribe vlaže momentalno,mudo traže u blizini,
u dubini duše ganute svom tom silnom muževnom muškošću(sic!) jebeno strašnih,gnjevnih(na sistem) mladića...
Imadoh sreće,osvojih putovanje u Sloveniju,na Kranjsku Goru,na nekoliko dana,plaćen put i pride sto eurića(ah Slovenci vidi se da ste vazda bili kapitalisti a ne dilberi!)-a sve to u vrijeme skijaškog Svjetskog kupa,sve sa plaćenom ulaznicom :-))))))))))))))),a uručila mi ju je lično ona slatka debeljuca otkačena sa mTV ADRIA što stalno se smiješi nam u brke i viče JESAM JA SAM DEBELA PA ŠTA;JEBITE SE!!!Baš je me obradova(la)!!!!!!

A još me više obradovaše,na svojstven način obradiše,alternativni američki afasionadosi,besprekorni,magični,milozvučni MERCURY REV.Održali su senzacionalan koncert u Domu Omladine,senzacijama zvučnim-i svjetlosnim-ispunivši srca par hiljada duša...
Da ste makar vidjeli sva ta nasmiješena lica,nakon koncerta...
Najprije,nemoguće je ne primjetiti savršenstvo svirke i čistoću zvuka Mercury Rev uživo-uživate na pravi način,kao da snimak neke perfektne snimke slušate,a istovremeno i gledate predragog(vidljivo oduševljenog feedbackom publike)Džonatana Donahjua,dok njegov mekani,kao pahuljica suptilni,čarobnjački glas slušate,i posmatrate vrlo uvježbane pokrete njegove,kao dio do detalja isplaniranog ALI MELODRAMATIČNO MUZIKALNO EMOTIVNOG šoua,sve sa super raspoloženim svim članovima ovog superbenda,i onim humanim,tako ljudskim porukama i sličicama na projekcijama iza svih pomenutih:putujuće,mada pojednostavljeno pozorište a la Bouvi sedamdesetih sa soundtrackom vašeg najfragilnijeg,najubavijeg,najsanjivijeg Sna...
Sanjajte o tome,ako već niste,otvorenih očiju,Srca i ušiju:
Blaženstvo sveobuzimajuće rockandroll nirvane,skoro,
i bez sumnje najbolji koncert 2005
(sorry Spensere!!!)!