sensualissimo

Znam ,znam,trebao sam pisati o svim
tim silnim meni dragim časopisima al
sam opet šmugnuo za Beograd,da
bih vidio nekoliko opakih koncerata,
izmedju ostalog(a to ostalo sačuvaću za se:-)

Dakle,Gilles Peterson sa Earl Zingerom kao
vokalom(rekne li se to MC?) bio je fantastičan,
you know him:BRAZILIAN FLAVOUR,DRUM AND BASS,
u jednom momentu REP čak,potom REGE
,jednostavno-ECLECTIC: svi mogući žanrovi smiješani
u superpotentan koktel koji vas tjera na
igru...plesao sam satima,mislim 3,bila je
to jedna od boljih žurki koje pamtim ...a bilo
je i prekrasnih,razigranih djevojCICA...

Nakon tog ,preksinoćnjeg preznojavanja dobro mi je došla
sinoćnja zvučna egzotika benda XIU XIU
o kojem sam samo
čitao,nikad ga prije nisam slušao ali mi je preporuka
Bućimirova bila dovoljna da
platim 5 eurića...i nisam se pokajao.
Ipak,pomalo su smiješno i naivno izgledali neki momenti
kao onaj kad djevojka iz dua mikrofonom struže o kožicu
doboša proizvodeći POTPUNO besmislen,tup ton,ako to
ton uopšte jeste bio.
Pjevačeva sugestivna iskrenost zbilja je bila dirljiva a
nekolicina posljednjih numera dirnula me je direktno...
tako ranjive i fragilne bjehu pjesme,pogotovo one
akustične...

Večeras očekujem Liars,funk/punk muziku za ples,kao
idealan uvod u JON SPENCER BLUES SEKSPLOZIJU
11 maja,kada ću naravno,nanovo navratiti u Dom Omladine.
Pošto iz istog pišem,žurim jurim prije neg mi izmili mojih
po ure neta,pa odoh onda u provod ...proljeće je idealno
čeznjivo i senzacionalno erotično u Begešu,šteta da se propusti
defile divnih djevojčica,a možda se pomirim i sa ovom mojom...
sa kojom opet sam u nesporazumu...ko zna,noć se bliži....
Život piči,trava raste,sunce u koru mozga udara,erotika je
u zraku,spermići u fraku čekaju da se razodjenu...
Pa kom usta suva a kom pica vrela,cela...
...AJD ŽIVJELI!

Ne znam kako,uglavnom Njenom Kraljevstvom Visočanstvu
Regini Eleni palo je na um
da svoj xx rođendan proslavi u Dubrovniku.
15 aprila 2005,tim povodom,ka drevnom gradu uputili su se već pomenuta(za volanom),naš zajednički frend i poslovni partner Wulfy,Reginina rođena sestra,i ja.
Vožnja je bila lagodna i ne duža od dva i pol sata-negdje oko
deset stigosmo i odmah se na Stradunu sretosmo sa insajderom,Dubrovčaninom,
Mikeleom.
Interesantan,inteligentan mladić,sa finim smislom za humor
sjajno nas je ugostio i proveo dubrovačkom Rivom i na koncu
odveo na karaoke party u Kraljevski klub ser Ričarda
(Lavljeg Srca?),u kom zaglavismo do ranih
jutarnjih časova.
No,krenimo redom:
Stradun noću,pride petkom,ljupka je al pomalo sablasna pojava,
ne bez neodoljivog šarma al ipak mnogo manje nego li njegova
dnevna verzija.Ipak,opet sam se divio-prije 3 godine posljednji
put navraćah-uskim uličicama,katedralama i zidinama ovog
moguće najljepšeg mediteranskog Starog Grada.
Pošto sve se zatvara u deset,sem restorana koji rade do
jedanaest-što me je iznenadilo-požurismo do Riblje pjace
(ako se tako zove)i restorančića Pescaria,šmekerskog i
istovremeno ležernog,u kom je crni rižoto vrhunski(iako
njegov nisam fan) a porcije dagnji premalene su za najest se
(ljeba,koji se uza nj i služi)...da nisam pokrao par kašika gustog
,slasnog rižota iz zajedničke zdjele Mikelea i Wulfija
ne bi se jadan sit najeo,kao što jesam.
Dok smo ćaskali,kušajući morsku trpezu,gustirao sam,
s merakom, izvrsno crno vino,Dingač,na M nešto-
deder mi pomozite da se prisjetim...
Da nas ne bi potjerali,pokupismo se i pođosmo nešto prije jedanaest,najprije u šetnju rivom,sve do mola i natrag do
nekoliko premalenih bircuza unutar zidina, no napokon nas
Mikele izvede izvan Starog Grada i povede na karaoke party,
na kom srećom nismo aktivno učestvovali(jerbo nemamo,kao Rambo,fantastične glasovne mogućnosti,iako eto otvaramo radio stanicu).Gotivna,opuštena atmosfera,začinjena s nekolike
frapirajuće jebozovne Dubrovčanke,ponukala je Wulfija na đusku
u po brzine,al ja se nisam osjetio toliko ponesenim žeravicom ,
mahom domaćih,patetičnih numerica,mada me je napalila
pojava ženskog dua izPo Ure Torture,makar koliko li Reginu ćaskanje sa njihovim blaženo pripitim urednikom Sinišom Svilanom.
Upoznah se na brzaka sa superzgodnom Petrom,bez posljedica,
al me je zapravo oduševila RASTOČENA(citiram Wulfija!),od
alkohola malne razvaljena Mare,ne toliko zgodna koliko li preSLATKA lica,sa onim blagoo izgubljenim pogledom slasno nacvrcane djeve i
tim fenomenalnim okicama očaravajuće Splićanke
koja je prosto mamila uzdahe i VAPILA za nekim finim muškarcem,
koji bi je zaštitnički privio u svoj strasni zagrljaj te
kišicom poljupćića obasuo po obrazima,očnim kapcima i već
blago otškrinutim,svo vrijeme nasmiješenim usnama boje
rumena vina(možda ga je pila?).Da nije tako loše pjevuckala,
moguće da bih probao da joj se ušunjam u gaćice i ne-
džentlmenski iskoristim situaciju,ko fol džentlmenski štiteći je
od napaljenih mužjaka koji su je pozivali na ples(nije se bunila),no
smetnju bi mi pretstavljala razumna Petra koja joj je-pitajte
Wulfija!-u jednom momentu prijateljski podviknula KAKO TE NIJE SRAM TUKO JEDNA,
KAKO SI SE MOGLA TAKO NALITI
(parafraziram-šmiram:-)

Super provod,neočekivan,sve zahvaljujući Mikeleu,
koji nas je na prava mjesta vodio,i ugostio...

U povratku,blago ošamućen silnim vinom i
pivom što sam popio,izvalio sam se na zadnjem
sjedištu auta,zajedno sa sestrom Regininom,i zakunjao
slašću umornog dilbera što ga je udvaranje
tj.cjelonoćno pjevušenje ispod balkona ljubljene
-najvjerovatnije zaspale-slatko izmorilo.

Sanjo sam tako moćan,SENSualan,seksualan,
spektakularno razvratan, naSTRAN san da me je
,pomalo,sram da vam ga ovdje pripovjedam.
Možda,MOŽDA,nekom drugom prilikom
(živite s nadom,hehe)!...

p.s.

...i gledajte PO URE TORTURE,baš kao i ja,iako niste
bili prisutni,brend new očima,i maštajte,vi žene il muškarci,
zamišljajte gore opisane scenske nastupe Petre i Mare,
s kojima je Wulfy bogme ponajbolje plesao...

Primjetih kako nakon
izlaska iz kupatila,dobro opranih
ruku-dvaput trljanih sapunom-
imam običaj nešto pročitati,makar
novine prelistati,ne znam zašto.

Moja kolekcija časopisa,i pride
novina koje čekaju da ih
isjepkam-najprije iščitam pomno i
potom prearanžiram u informacijama
filovane froncle-ne boje se
prašine.Imam običaj da brišem trunje
i prašinice,tako da mogu disat punim
plućima(olovo se U OVOM SLUČAJU ne
računa),sa svih tih slatkih mojih
kolekcija knjiga,magazina,novina,
pa čak i kompakt diskova koje držim
bez kutija,ne bi li manje prostora
zauzimale(zaista zauzimaju!)-sa
njinih papirnih omota TAKODJE brišem
prašinu,svaki drugi dan(recimo:-).

Međutim nemam običaj mijenjati
potkošulju svaki drugi dan,nego
treći,a desi mi se i da nosim jednu
košulju cijelu sedmicu-u kombinaciji
sa drugom,dakako drugačijom,
naizmjenično.
Isto tako,ne volim prati kosu,perem
je dvaput sedmično,što je triput
manje neg što se tuširam :-)
Najgadnije je što ,ako je seks bio
vrlo dobar,ostajem slijepljen
spermićima sa meni dragim
bićima(množina se fino rimuje,NA
ŽALOST nisam ,još uvijek, učestvovao
u orgijama:-),satima,posle se zajedno
peremo,a ponekad sam tako lijen,i čak
mi prija taj miris postkoitalni da za
tuširanje ni ne marim-sve do jutra.

I još:moja soba je uvijek u neviđenom
stanju,odjeća nije složena,čitav
jedan nered tješim se kreativni-samo
ja znam gdje šta se nalazi,mada ni to
nije zakon-ponekad tražim neki detalj
satima,al to su već
pikanterije:prezervativ spljošten
ispod gomilice Plejboja,recimo(u
kakvoj su vezi Plejboji i
prezervativi-ne pitajte me:-)

Sve u svemu,ne bih sebe baš mogao
nazvati čistuncem,al pročitajte još
jednom prvi djelić ovog posta pa mi
odgovorite JESAM LI JA PICAJZLA sa
nekom falinkom,ili šta?

Nakon duže apstinencije...počeh da...
čitam (a šta vam pade na pamet!).

Nisam čitao nekoliko mjeseci
(dobro de,skoro pola godine),makar ne
romane-svaki dan čituckam raznorazne
novine i časopise,uglavnom filmske,muzičke,
popkulturne-no o njima drugom nekom prilikom.
Prvo što sam učinio nakon toliko dugo
vremena nečitanja činim zapravo uvijek
kada se nađem u nekoj knjižari:otvorio sam
roman negdje po sred srede i omirisao ga
kao što se miriše kajsija ili kupola kakvog
proljetnjeg cvijeta,tučak svijeta takoreći.
Miris svježe,nove,nepohabane,nelistane
knjige jedan je od najmilijih mojih
miomirisa,krasne me uspomene vezuju
za njega,vezuju se UZ njega.
Ovu sam knjigu već bio čitao,pa miris
nije bio tako aromatičan i esencijom
složenih slova prvi put ugledanih prebogat-
bila je to knjiga IME RUŽE,
neprocjenjivo djelo sveznajućeg maestra Umberta Eka,
remek-roman,smatram čak jedan od,
pa recimo 50, najboljih igda napisanih.
Smrt me pape,264 u nizu-zato i koristim
malo slovo,nagnala da zamislim kakve sve
zakulisne igre igraju se sad,kakve sve intrige
kovane su SVO OVO VRIJEME,posebno dok
je Pavao secondo bio na samrti,nesposoban
da prozbori riječ nekmoli da proČITA
poslanicu,ali zato sposoban da se ne odrekne
titule Vrhovnoga(bOGA?)-šta da se radi,
nepregledna su prostranstva ljuskoga
Samoljublja,sežu do trona
Vatikana(sic!sic!sikter!).
Ta me je mistična zakulisan atmosfera
bez greške,a opet grešno, asocirala na
Umbertov prekrasan ,prefinjen,
metafizičko-teološko-filozofski triler,
detektivski roman tako kompleksan da se u
jednom čitanju ne daju sagledati svi
njegovi rukavci,delte smisaone,nivoi značenja
(za razliku od divnog,tako mi dragog al MNOGO prostijeg,uprošćenijeg filma.
IME RUŽE(i sam naslov blizak je savršenstvu!)
čitam noću,posle ponoći,kad zvuci utihnu,
sjenke ušunjaju se u susjedne sobe,a ja
se zavalim u krevetac i zaronim u mrklinu
misterije unutar zidina naizgled ukletog
manastira,u kom se radnja događa.
Danju pak čitam Seriju nesrećnih događaja
LEMONI SNIKETA,LOš POČETAK,vrlo dobar
uvod u nekolike knjige ove dražesne
mladalačke literature,jedne tako neobične,
naglavačke okrenute knjige tako delikatno
duhovito i razborito pisane,da me smiješak
ne mine ni nakon iščitanih stranica,i jedva
čekam sledeći dan kad ću odvojiti pola sata
ili sat,koliko već budem imao vremena na
raspolaganju,za nju,iako vremenom u stvari
ne raspolažemo ni ja ni vi,dragi moji čitaoci-
pod pojmom raspolagati ovdje se misli
posjedovati e da bi se u štogod utrošilo a ne
potrošilo preveć istoga jer je vrijeme
najdragocjenije blago,blago onom ko ga ima
u izobilju (i pride i koristi korisno!).
Ne samo da sam se čitanju posvetio,
nego sam nanovo jedan briljantan album
otkrio:The Mysterious Tale of How I Shouted
WRONG EYED JESUS.Jim Whiteje autor ovog,
i još dva isto tako fascinantna albuma,sva tri
objavljena na etiketi LUKA BOPvlasnika Dejvida Birna.
Harizmatičan dilber,negdašnji maneken,
profi surfer a sada jednoruki kantaautor-u nesreći
je izgubio lijevu ruku- jedan je od
najdarovitijih pjesmopisaca godinama unatrag,
čiji je talenat mister Birn otkrio u pravom trenu.
Podsjetih se danas kakvu raskošnu,misterioznu
atmosferu američkog Juga ima njegov prvi album-
tako savršeno ukrašen produkcijskim trikovima,
još i više aranžmanski perfektan,sa tako
superiornim pjesmama od kojih zastaje
knedla u grlu.Najdraže su mi sledeće:
Sleepy Town i Stabbed in the Heart("...
my baby stabbed me in the heart...")...mada i
svaka ina oduševljava ATMOSFEROM i
nepreglednom sferom virtuozne svirke na svim
zamislim i nekim izmišljenim instrumentarijima,
a čitav album izgleda kao uspio pokus izašao
iz zastrašujuće zadivljujućeg Vajtovog laboratorija
(pod laboratorijom se ovde smatra unutrašnja strana
njegovog mozga,u sadejstvu sa sensualističkim
srcem što je jedno prelijepo čeljade porodilo,
DUHovno).

Slušanje ovog albuma neobično mi je važno
jer sam odgonetao njegove stihove,pa sam
odlučio da konačno
pažljivije preslušavam muziku,na šta nas
sve redovno podsjeća neumorni eviltwin -
naime sad da me pitate znao bih izrecitovati
jedino par THE SMITHS klasika,možda neki
THE BEATLES dragulj-
drugo ništa.
Namjeravam da to promijenim i mlogo,
da ne kažem MNOGO (više?) pažnje posvetim
stihovima,u pop muzici.
Takođe,mogao bih,a sve gore navedeno uzevši
u obzir,konačno se posvetiti MOJOJ prvoj knjizi,
mješavini žanrova,mješavini proze i poezije,
kojom ću oduvati sa književne scene sve
ove polutalentovane fićfiriće i šarlatančiće i
proslaviti se,sve sa pseudonimom
(da me PAPAraci ne smaraju).
Ma šalim se...ili možda ne,
uopšte!

p.s.
Ne šalim se da sam skoro siguran da bi
Džim mogao spjevati sountrack za neko novo
uprizorenje Imena Ruže koje bi potpisao
Dejvid Linč lično-
zamislite tek tu perverziju,
bogo moj al bi to bilo
somnabulnosuptilnospektakularno(pod
somnabulnosuptilnospektakularno u ovom
se slučaju misli -ne slučajno-
na beskrajno stilizovano i hipnotično,
u isti mah mistično i poetično,te bez sumnje
erotično i,nadaSVE, neOBIČNO!!!!!!!!!!!!!