dijalozi
27.04.2014., nedjelja
Selfdistrakšen sindrom Goga: Jesu li ljudi svjesni svoje strasti za uništenjem svijeta? Mario: Svjesni su, al' ne mare ... Goga: Ali zakaj ne mare, ako ne zbog sebe barem zbog svojih potomaka i potomaka njihovih potomaka? Mario: Zbog jedne bolesti ljudskog uma koju zovem selfdistrakšen sindrom  ...Goga: Ali ne bi li sav ovaj tehnološkobiokemijski i kojekakav napredak trebao pratiti razvoj uma, ali ne, mi uvijek sve koristimo za nešto negativno, često me podsjeća na onu "ako nemaš problema stavi kamenčić u cipelu da te žulja"... Mario: Pa da, sve je to posljedica tog našeg mentalnog poremećaja koji se javio prije oko 7000 godina kad se čovjek prepustivši tom poremećaju proglasio vlasnikom zemlje i svega što je na njoj, al' ne odgovornim vlasnikom, već pohlepnim, halapljivim, za moći željnim vlasnikom, a kad čovjekov um opsjednu ti demoni - pohlepa i želja za moći - ovoj planeti se ne piše dobro, jer moć je najjača droga na svijetu, izaziva najtežu ovisnost... Ljudska boleština je u biti izazvana tom drogom, čovjek je o toj drogi postao ovisan i nema mu spasa ako se ne nađe neki učinkoviti lijek za odvikavanje... Goga: E, to mi nikad nije bilo jasno, nije ni dan danas, dokle ta pohlepa seže, ima li uopće granica jer čini mi se da su na kraju ti jako pohlepni i puni svega, veliki moćnici, u biti jako tužne i usamljene osobe... Mario: Ne bih znao kakve su osobe u tom smislu, ne družim se s takvima... Al' čuj, bolje biti tužan, usamljen i bogat, nego tužan, usamljen i siromašan  Goga: Vjeruj mi, znam da novac olakšava život u mnogo čemu i meni bi puno pomogao, sigurna sam u to, jer već imam neke ideje, vizije i ciljeve kaj bih i kak' bih, a unatoč svom invaliditetu novac bi mi to omogućio. Mislim da bi tek tada, uz puno više mogućnosti, moje kvalitete i potencijali došli do izražaja i trudila bih se još više, ali ne samo zbog sebe već i ljudi oko sebe, svojih bližnjih... Dok s druge strane opet, nažalost, iz životnog iskustva znam da novac ono najvrijednije, a to je zdravlje, ne može kupiti... I onda opet u ovoj reali, do srži najvrijednije bogatstvo u mom životu su meni drage osobe i sretnija sam zbog njih, pa makar i siromašna. Mario: To je istina, ne možeš sve kupiti novcem, ali puno toga što ti treba možeš, ali ono najvrijednije u životu su ljudi koji te vole i koje ti voliš, jer i kad ostanemo bez novaca i svega drugog, naši voljeni i naši prijatelji biti će tu da nam pomognu. I unatoč svijetu u kojem vlada pohlepa i moć, čovjek je još uvijek čovjek, kol'ko tol'ko  ... Humanost se najbolje očituje u situacijama kada ljudima uistinu treba pomoć, većina ljudi će uvijek pomoći, vjerujem u to.Goga: Kad mi budemo bogati jel'da da ne bumo postali pohlepni i zločesti? Mario: Ne bumo, naša iskustva u životu nam neće dopustit' da budemo takvi. Goga: 'Oćemo onda otkupit' blog.hr?  Mario: Oćemo  |
