dijalozi

Goga: Jesu li ljudi svjesni svoje strasti za uništenjem svijeta?

Mario: Svjesni su, al' ne mare ...

Goga: Ali zakaj ne mare, ako ne zbog sebe barem zbog svojih potomaka i potomaka njihovih potomaka?

Mario: Zbog jedne bolesti ljudskog uma koju zovem selfdistrakšen sindrom ...

Goga: Ali ne bi li sav ovaj tehnološkobiokemijski i kojekakav napredak trebao pratiti razvoj uma, ali ne, mi uvijek sve koristimo za nešto negativno, često me podsjeća na onu "ako nemaš problema stavi kamenčić u cipelu da te žulja"...

Mario: Pa da, sve je to posljedica tog našeg mentalnog poremećaja koji se javio prije oko 7000 godina kad se čovjek prepustivši tom poremećaju proglasio vlasnikom zemlje i svega što je na njoj, al' ne odgovornim vlasnikom, već pohlepnim, halapljivim, za moći željnim vlasnikom, a kad čovjekov um opsjednu ti demoni - pohlepa i želja za moći - ovoj planeti se ne piše dobro, jer moć je najjača droga na svijetu, izaziva najtežu ovisnost... Ljudska boleština je u biti izazvana tom drogom, čovjek je o toj drogi postao ovisan i nema mu spasa ako se ne nađe neki učinkoviti lijek za odvikavanje...

Goga: E, to mi nikad nije bilo jasno, nije ni dan danas, dokle ta pohlepa seže, ima li uopće granica jer čini mi se da su na kraju ti jako pohlepni i puni svega, veliki moćnici, u biti jako tužne i usamljene osobe...

Mario: Ne bih znao kakve su osobe u tom smislu, ne družim se s takvima... Al' čuj, bolje biti tužan, usamljen i bogat, nego tužan, usamljen i siromašan

Goga: Vjeruj mi, znam da novac olakšava život u mnogo čemu i meni bi puno pomogao, sigurna sam u to, jer već imam neke ideje, vizije i ciljeve kaj bih i kak' bih, a unatoč svom invaliditetu novac bi mi to omogućio. Mislim da bi tek tada, uz puno više mogućnosti, moje kvalitete i potencijali došli do izražaja i trudila bih se još više, ali ne samo zbog sebe već i ljudi oko sebe, svojih bližnjih... Dok s druge strane opet, nažalost, iz životnog iskustva znam da novac ono najvrijednije, a to je zdravlje, ne može kupiti... I onda opet u ovoj reali, do srži najvrijednije bogatstvo u mom životu su meni drage osobe i sretnija sam zbog njih, pa makar i siromašna.

Mario: To je istina, ne možeš sve kupiti novcem, ali puno toga što ti treba možeš, ali ono najvrijednije u životu su ljudi koji te vole i koje ti voliš, jer i kad ostanemo bez novaca i svega drugog, naši voljeni i naši prijatelji biti će tu da nam pomognu. I unatoč svijetu u kojem vlada pohlepa i moć, čovjek je još uvijek čovjek, kol'ko tol'ko ... Humanost se najbolje očituje u situacijama kada ljudima uistinu treba pomoć, većina ljudi će uvijek pomoći, vjerujem u to.

Goga: Kad mi budemo bogati jel'da da ne bumo postali pohlepni i zločesti?

Mario: Ne bumo, naša iskustva u životu nam neće dopustit' da budemo takvi.

Goga: 'Oćemo onda otkupit' blog.hr?

Mario: Oćemo

Mario: Zbog čega slaviš Uskrs?

Goga: Zbog Isusovog uskrsnuća, zbog svih onih muka koje je doživio, bio razapet na križu, umro i uskrsnuo... Zbog spasenja cijelog svijeta i svih nas "griješnika"...

Mario: Iz toga što si odgovorila ispada da si vjernica pa zato slaviš Uskrs, vjeruješ u Isusovo uskrsnuće, odnosno vjeruješ da je to istina, da je mrtav čovjek oživio, da je bio utjelovljeni bog koji je sišao s nebesa da žrtvuje svoj ljudski život kroz muku, za oproštenje naših grijeha?

Goga: Gle, moja vjera je nekak' dosta poljuljana... Kakva sam ja vjernica, ajme ne sjećam se kad sam zadnji put bila na misi, a tek na ispovjedi...

Mario: Ne zanima me da li ideš u crkvu niti da li ti je vjera poljuljana, nego da li vjeruješ da je mrtav čovjek uskrsnuo?

Goga: I vjerujem i ne vjerujem, kaj da ti velim?

Mario: Ni v rit, ni mimo.

Goga: Općenito vjerujem da duša ne umire, kako onda uopće može uskrsnut'?

Mario: Dobro, ali da li vjeruješ da je Isus umro kao čovjek i uskrsnuo iz mrtvih? Tijelom uskrsnuo? Jer tak' piše u Bibliji, i to je bit Uskrsa i kršćanstva, bez toga nema ni Uskrsa ni kršćanstva kao religije.

Goga: Vjerujem... al' nisam vidla, pa.. često i sumnjam.

Mario: Znači, vjeruješ da je Isus umro i uskrsnuo, ali često i sumnjaš, no uglavnom vjeruješ. Dobro, sad znam da slaviš Uskrs jer uglavnom vjeruješ. Nisam vjernik , ne vjerujem u uskrsnuće, a Uskrs slavim zato kaj ga slavim. Nije da mi treba razlog za slavlje, al' već kad je tu zakaj ne. Inače mi je fascinantno to kaj ljudi imaju želju živjeti poslije smrti, čemu ta želja?

Goga: Ja ne želim živjet' poslije smrti, i želim da me se spali da budem 100% sigurna da je sve u meni i oko mene mrtvo.

Mario: Al' čekaj malo, pa rekla si da vjeruješ da duša ne umire, pa ta duša si ti, znači da ćeš živjet' vječno i da to želiš kad u to vjeruješ, al' čemu to, zakaj bi željela živjet' vječno?

Goga: Ja nisam duša, duša je samo jedna mala čupasta loptica u meni koja je sačinjena od mojih djela životnih.

Mario: I kaj se događa s tom čupastom lopticom kad tvoje tijelo umre?

Goga: Pa otkud ja znam kad me nema, al' mislim da luta dok se ne utjelovi u nekom tjelešcu.

Mario: Ako vjeruješ u uskrsnuće onda je ovo tvoje lutanje i utjelovljenje duše tome suprotstavljeno, jer kršćani ne vjeruju u reinkarnaciju, za kršćane je duša jedinstvena, rađa se jednom i živi vječno kao takva dok se opet ne utjelovi u našem novom tijelu kad Isus ponovno dođe i uspostavi kraljevstvo Božje na Zemlji. Daj se odluči u kaj vjeruješ ili će zauvijek ostati prokleta u vječnom paklu

Goga: E, pa vidiš, to si dobro rek'o, ja lutam... a čini mi se da me zbog toga osuđuju i vjernici i nevjernici...

Mario: Ma pusti osude, nek te to ne dira, samo ti lutaj, pa buš već nekam' zalutala...

SRETAN USKRS !!!