dijalozi

Mario: I kaj ćemo sad dušo moja?

Goga: Eeeeee, s tim oblikom duše se slažem!

Mario: A s kojim oblikom duše se ne slažeš?

Goga: S onim da ljudi imaju dušu.

Mario: Ali kaj je ta duša, pa da je ljudi imaju?

Goga: Pa niš, jer je nema kao takve . Meni je duša moje cijelo biće. A nekako se više slažem s time da mi je sve ipak u umu.

Mario: Hoćeš reć da duša kao nekakav dah života ne postoji?

Goga: Nema je kao neke posebne ljudske stanice, ili nekog ljudskog organa, jer smo mi ta "duša".

Mario: Dobro, ali duša se u religiji definira kao nematerijalni dio čovjeka, kao dah koji tijelu daje život, znači takvog nečeg nema?

Goga: Dakle, u našoj stvarnosti bitno je da imamo srce ili bar zdravo srce koje pumpa krv našim tijelom, da imamo koliko toliko funkcionalan mozak i unutarnje organe, zar ne? Ne vidim nigdje dušu.

Mario: Pa znaš da su neki znanstvenici mjerili i izmjerili težinu „duše“, kod prave smrti „duša“ je teška 21 gram, a kod kliničke smrti 69,5 grama. To je navodna razlika u težini osobe prije i nakon smrti, pa je zaključak da se u trenutku smrti nešto gubi iz tijela, a ne radi se o vodi, ili fekalijama, odnosno o ničemu materijalnom. Gledano kroz lupu fizike, sve je energija, a količina energije u svemiru je konstanta, tako da se sve svodi na promjenu stanja energije, možda u trenutku smrti gubimo dio energije (dušu) koja se vraća u svemir ... A kad velimo da nas boli duša, kaj nas zapravo boli?

Goga: Boli nas vlastita emocija kakva god bila, a kad nas boli obično je neka loša, tuga, strah, čežnja... Obično kažemo za ljude lošeg ponašanja, nasilnike, licemjere, muljatore, političare hehe, da nemaju dušu, dakle njihova težina tijela u trenutku smrti ostaje ista? I to velimo mi kak ti s dušom kak oni nemaju dušu. Ako je duša nekakav dah života zar je onda nemamo svi, pa i zločesti ljudi? Jer žive.

Mario: Pa naravno, kad dušu definiramo kao dah života svi je imamo, ali kako je duša pojam koji se definira unutar određene religije, u različitim religijama duša ima i različito značenje, u judeo-kršćansko-islamskoj religijskoj tradiciji dušu koja nastaje začećem i vječna je imaju samo ljudi, a u hinduističko-budističkoj tradiciji dušu koja se reinkarnira imaju sva bića, od virusa do čovjeka, pa se u idućem životu tvoja duša može reinkarnirati kao glista , ako si bila zločesta.

Goga: Hm...a more bit . Jedna osoba stalno mi je govorila kako sam ja plod loših "duša" mojih roditelja i zato mi je tako kako je. Čak i da je tako, a ja nekak mislim da je to ravno mom stavu da sam alien , i to ženski... kako mogu utjecati na to, promijeniti?

Mario: E, to me ljuti, kad ljudi pokušavaju dati odgovore o ljudskim sudbinama putem vjerskih uvjerenja, uf, kak me to ljuti, kad bi to bila istina to znači da postoji bog koji je jako zao, jako zloban, pa kažnjava djecu zbog grijeha predaka, užas jedan, kak me to ljuti.

Goga: Tako je, moji grijesi su moji i ne bi bilo fer da moji potomci budu kažnjeni zbog njih, zato jer "duša" skače iz mačke u glistu ili u list na grani ili u nekog ubojicu.

Mario: Tako je, koje su to gluposti, strašno nešto, bolesti su bolesti, to je biologija. Bića se rađaju, ne samo ljudi, u određenom postotku s određenom bolešću, dogode se poremećaji tijekom razvoja ploda, a uzroci su biološki, nema tu nikakvih grešnih uzroka, to bi značilo da kad se rodi lav s dvije noge da su i njegovi roditelji griješili, zar životinje mogu griješiti, prema kršćanstvu one niti nemaju dušu! Uh, moram bježat!

Goga: Bježat? Od mene?

Mario: Ma ne, frče me u črevima, imam proljev, moram na wc, to mi je sigurno zbog grijeha roditelja .


Mario: Di smo mi stali dušo .

Goga: U tvojoj duši na wc-u .

Mario: Joj, dušu sam izbacio iz sebe na školjci .

Goga: Hahaha, ajd nećemo se baš sprdat s dušom postojala ona ili ne. Ali ja uopće ne vjerujem u to da naše sudbine imaju veze za greškama naših predaka.

Mario: Pa normalno da ne vjeruješ, to bi značilo da okrutan bog kažnjava svoja stvorenja zbog toga što su takva kakva jesu, a on ih je takvima stvorio, nek onda kažnjava sebe.

Goga: Ma stvar je u tome da nitko nikog ne kažnjava, stvari su takve kakve jesu, da budemo raznoliki, jer zamisli da nam je svima sve super i sve ok, svima bi bilo isto i ne bi bilo zanimljivo .

Mario: Bez patnje i boli ne bi bilo ni zadovoljstva ni sreće, jebiga, kad ne bi poznavali nesreću ne bi znali što je sreća. Bili bi sretni ali ne bi znali da smo sretni jer nikada nismo iskusili nesreću. Ali opet, uvijek postavljamo pitanja, zašto baš mi moramo patiti?

Goga: Tako je.

Mario: Uglavnom, duša je za mene stanje naše psihe, naših emocija, i u tom smislu ima dobrih i zlih duša, ali one kao takve ne određuju zdravstveno stanje svojih potomaka, razlozi za nasljedne iliti genetske bolesti su raznovrsni, a mogu biti uzrokovani i načinom života naših roditelja ili predaka, načinom prehrane, eventualnom izlaganju nekakvim otrovima, zagađenošću okoliša itd, ali i ne moraju. Velim, ima milijun razloga zašto dođe do mutiranja nekog gena i prenošenja drugačije informacije prilikom razvoja ploda pa se dijete rodi s nekom bolešću.

Goga: Voljela bih vjerovati u ovo kaj si napisao.

Mario: Pa onda vjeruj .

Goga: Budem li vjerovala da nemam dušu kako god je definirale religije, znanstvenici i ostali koji se bave njome, jesam li manje vrijedno biće od drugih?

Mario: Nitko nije manje ili više vrijedan, ne pred licem prirode, čovjek je taj koji pravi razliku, koji određuje vrijednost života, koji određuje da je netko manje ili više vrijedan, ali nitko nije manje ili više vrijedan, smrt je za to nepobitan dokaz, nitko joj ne može izbjeći, nema tog boga koji je jači od smrti... Ne imati dušu je blaženstvo, smrt je kraj i to je to, fala bogu kojeg nema na tome .