dijalozi

Goga: Koja je uopće bit braka? Pogotovo u današnje vrijeme?

Mario: Stvaranje i održavanje obitelji kao monogamne institucije? Ali u našoj kulturi naravno, u nekim kulturama dozvoljeni su i poligamni brakovi. Zapravo, cilj braka uvijek i jest bio stvaranje i održavanje temeljne jedinice u ljudskoj zajednici – obitelji. Istina, obitelj se stvara i opstaje i bez institucije braka, i u tom smislu brak je potpuno nepotreban.

Goga: U današnje vrijeme sve je moguće i sve se radi, osnivaju se obitelji u braku i izvan njega. Institucija braka po meni danas nema više značenje.

Mario: U pravu si, institucija braka bi trebala biti prevaziđena. Međutim, kako je brak u svom temelju religijska institucija, kao takva je nastala i kao takva se tradicionalno održava, (iako je država preuzela kontrolu nad istom te stvorila instituciju građanskog braka), dok god religije postoje i vladaju umovima velikog dijela populacije brak će i dalje kao takav postojati. Nije brak ništa loše, dapače, ali je ta institucija uistinu u današnje vrijeme precijenjena, nepotrebna. Jednostavnije je sklapati veze bez ikakvih potpisivanja papira i obećavanja vječne vjernosti, tako je onda lakše i razvrgnuti vezu, i uspostaviti neku drugu ako ova ne funkcionira itd...

Goga: Brak kao religijska institucija više nema svoj smisao, jer rekli mi pred nekakvim Bogom u dobru i zlu, ili sami sebi, isto je, a to je obećanje ionako trenutno, bar po meni.

Mario: Brak kao religijska institucija će uvijek imati smisla dok god postoje religije , i kao takav nek i ostane isključivo religijska institucija, problem je u tome što je država preuzela brak i stvorila građansku instituciju te donosi zakone kojima se brak regulira, odnosno donose se pravila koja ljudima određuju kakav njihov brak mora biti, a to ne valja, nema što država ili bilo kakva druga represivna organizacija donositi pravila kakav će nečiji brak odnosno zajednica između dvoje ljudi biti, a brak nek ostane isključivo religijska institucija, tamo mu je i mjesto.

Goga: Po meni problem je kao i uvijek što mi ne znamo živjet u praksi pravila, zakona, ničega, pa tako ni u instituciji braka koja se dovodi na rub srama. Brak u kojem supružnici ostaju zbog djece, brak koji je pun ljubavnih afera, brak koji propada zbog gluposti... Kao klinka uvijek sam se divila svojim roditeljima, kako oni mogu tolike godine, a danas je prošlo već 40 godina otkad su u braku. Iako je tu bilo svega, ali ipak su jedno drugome bili podrška. Kad im je bilo najteže nisu odustali jedno od drugog, kad su saznali za moju bolest, kad su zajedno plakali uz moje suze, kad sam zajedno s majkom duboko u tamnim noćima osluškivala kad će se otac vratit sa svoje birtijske pustolovine, kad sam osjećala kako se mama lomi sama u svojoj slabosti, sve to vezalo ih je još više u neraskidiv lanac, da li je to brak?

Mario: Je, brak je između ostalog i žrtva, u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti. Ali ta zajednica ne mora bit brak, ta zajednica ne mora biti institucionalizirana, tvoji roditelji bi živjeli zajedno i prošli sve što su prošli i bez papira na kojem piše da su vjenčani. I stoga je točnije reći kako je doživotna veza između dvoje ljudi koji osnuju obitelj ujedno i žrtva.

Goga: Žrtva koja ih veže zauvijek. Zanimljivo je, dok se tako divim toj žrtvi braka satkanoj od ljubavi i svakodnevnog života svojih roditelja kako istovremeno osjećam da nisam stvorena za takve žrtve , ili jesam?! Nekako mi to više zvuči kao sputavanje mog nemirnog duha .

Mario: Sve je to izbor, i kada ulazimo u zajednicu s drugom osobom moramo znati što želimo od te zajednice, oboje, da li želimo ostati zajedno zauvijek, da li smo spremni na to (iako tako nešto ne možemo znati u trenutku kad se vežemo kakti zauvijek), ili ćemo uči u zajednicu sa prihvaćanjem mogućnosti da se jednog dana rastanemo i krenemo novim putem, uglavnom sve je to do nas, naših izbora, prihvaćanja odgovornosti prema drugima i sebi, i isključivo naša stvar, odnosno nitko nam nema pravo nametati pravila kako naša zajednica mora funkcionirati. Dok god svojim postupcima ne ugožavamo nikog imamo pravo biti u zajednici kakvu god poželimo, pod uvjetom da smo odrasle osobe koje stupaju u zajednicu bez ikakvog oblika prisile, hetero ili homo, monogamna ili poligamna, sadomazohistička ili incestna, to nam nitko nema pravo braniti.

Goga: Sad znam u čemu je kvaka , ja ne razmišljam o izborima... ko ih šljivi ...ja sam spontana... prespontana... što na umu to na drumu..

Mario: Ali i to je izbor.

Goga: Da... istina, nepromišljeni izbor , ali dok god se osjećam dobro, volim svoj izbor.

Mario: To je sasvim u redu.