god was never on your side
02.11.2016., srijeda
Mrak se skupio u kap rano jutro kao slap ulazi u sobu da l' si ikada pitala tamne senke zidova ujutro gde odu
|
Ponekad moram dotaknuti dno. Izgubiti sve. Preskakati bodljikave žice. Probijati se uz masu. Rušiti zidove. Slomiti još koji san poput stakla. Zamijeniti ponekad sve da bi bila potpuna. Ali jednostavno se dogodi krah. Slomljena. "Jer ja se raspadam u divne stanice." Zatvorena u sebe. Puna bijesa. Ali ti snovi. Uvijek se slome. Samo nestanu. Magnet zlu. Magnet za nevoljama. Idemo noćas. Izgubiti sve. U potpunosti ćemo izgubiti nešto. Stvari nikada ne dođu u pravo vrijeme. I ponekad se dobre stvari raspadnu kako bi bolje mogle zauzeti njihovo mjesto. Možda se i noć slomim. Kao i većinu dana i noći. Ponekad sve krene nizbrdo. To je ponekad kada izgubim snage za ići dalje. Kada cijeli svijet jednostavno nema smisla. Truditi se. Putem za negdje/nigdje sam pronašla sebe. Našla neki smisao. Možda i nije najbolji put. Moja razmišljanja. Ali u svakom trenutku želim izvući ono najbolje. Bez kajanja. No ponekad se svi ti osjećaji skupe. Lome se sa vremena na vrijeme. Zaželim pobjeći. Na trenutke. Izgubiti se u svome svijetu.  So nobody ever told you baby How it was gonna be So what'll happen to you baby Guess we'll have to wait and see |
