god was never on your side
08.01.2016., petak
Black velvet and that little boy's smile black velvet with that slow southern style a new religion that'll bring ya to your knees black velvet if you please
|
Odavno smo prekršili sva pravila. Pomaknuli granice. Imali svoje snove. Možda smo samo htjeli neki svoj mir. Unutarnji mir. Mali kutak. Ušuljati se. U sasvim male rupe ovoga svijeta. Zaviriti iza pozornice. Skinuti maske. Zalutati mračnim ulicama. Bježati. Možda naći koji pogled. Daleko smo od svoga mira. Sva ta zbrka u glavi. Kao uragan. Sav taj nered. Možda ne možemo naći pravi izlaz. Pronaći pravu kockicu. Završiti slagalicu. Napisati zadnju stranicu. No treba li priča zaista biti završena? Koliko treba biti bačenih papira? Prolivene tinte? Koliko još zidova mora biti izgrađeno? Koliko ih se mora srušiti? Dali je zaista sve tako teško? Možda nema izlaza. Ili smo toliko ograničeni da ne vidimo prst ispred nosa? zamislite ovo. Stojimo pred vratima, zidom. U praznoj prostoriji. Sasvim sami. Nitko osim nas. Nema opasnosti. Samo komad papira i olovka. Kolike su mogućnosti? Zar ćemo zaista samo ispuniti taj papir? Biti i dalje ograničeni. No, ne bi li nam jedan papir bio malo ili previše? I want out, to live my life alone I want out, leave me be I want out, to do things on my own I want out, to live my life and to be free  |
