god was never on your side
17.12.2015., četvrtak
Zubi trnu od gorčine, svačija sam bez ikoga svoga, pogled teži od planine
|
Možda smo odlučili. Možda sada znamo. Kuda ćemo. Zar zaista znamo? Zar smo zaista sigurni? Stvarno to želimo? Možda ima izlaza. Iz ormara. Provući se kroz ključanicu? Dali smo ikada i provirili kroz nju? Nismo ni pokušali. Možda nam to nije imalo smisla. Da, zaista i nije. Pokušali smo odgurnuti vrata. Zar stvarno mislite da smo izašli? Naravno, nismo. Da, zaista, nismo. Moguće je. Nismo imali izbora. Možda nismo imali volju. Motivaciju. Ništa nije nemoguće. Nismo se okrenuli. Zašto? Pitam se i sama. Nismo imali naviku okrenuti se. Zamarati se time što se je dešavalo u prošlosti. Tu je stajao ključ. Ključ svega. Ponekad moramo vaditi posljednjeg asa. Okrenuti se zidu. Onoj tami. Tome zidu koji je bio jedini izlaz. Mala pukotina. Mala svjetlost. Nismo tada uopće shvaćali. Vjerojatno ni danas nismo svjesni. Samo ne želimo shvatiti. Ništa nije teško. Toliko ništa nije ni jednostavno. Previše ograničeni. Pratimo samo jedan pravac. Spuštenim pogledom. Samo sam htjela pobjeći. Od stvarnosti. Zašto li je to tko teško? Zašto ograničeni um neda mira? Zašto ništa ne pobjegne? Prošeće, odleti? Zašto se sve samo gomila? Kao da me ništa ne zanima. Samo sam željela pobjeći na tren. Sve zaboravit. Ne, ne bojim se. Nije problem. Znate one lokote? Nema ključa. Nemam snage za rastrgati ih. Where there is desire There is gonna be a flame Where there is a flame Someone's bound to get burned But just because it burns Doesn't mean you're gonna die You've gotta get up and try, and try, and try Gotta get up and try, and try, and try You gotta get up and try, and try, and try  |
06.12.2015., nedjelja
es que yo sin ti y tú sin mi dime quién puede ser feliz esto no me gusta esto no me gusta
|
Vratili se na početak. Pregazili riječi. Prešli preko ponosa. Uništili što smo mogli. A gdje smo sad? Na dnu? Na početku? Na prvoj stepenici. Graditi kulu od karata. Uništi je, ponovo. Kao nekad. Biti na rubu. Na rubu litice. Na rubu svijeta. Padanje na ponor. Raširila bi krila. Ali još su ranjena. Od ponovnog uzdizanja će proći još dosta vremena. Koliko ćemo još pasti? Rušiti se. Ponovno hodati i letjeti. I dalje nas drže kao na lancima. I dalje se borimo. Hodali smo labirintom. Hodali puteljcima. Tražili. Ponekad nismo izdržali. Odustajali. Padali. Vrištali. No ipak smo krenuli dalje. Kao slobodan pad. Kao ranjivi, izmučeni gladijatori. Borili se sa unutarnjim svijetom. Sve je ostavilo traga. Ne, nikada nismo vidjeli izlaz. Vjerovali smo da ćemo uspjeti. So wake me up when it's all over When I'm wiser and I'm older All this time I was finding myself And I didn't know I was lost Ponekad smo odletili. Daleko. Od svih pogleda. U svoj mir. Prelazili smo brda, doline. Vrlo često smo žalili za izgubljenim. Ali možda nas je to i ispunjavalo. Činilo sretnim. Tamo daleko. Na nekoj planeti. Možda smo se osjećali sigurno. Daleko. Nešto nas je uvijek vraćalo na staro. Kao da smo vezani lancima. Ponekad nismo imali kontrolu. Divljali smo.  |
