god was never on your side
18.12.2013., srijeda
another head hangs lowly child is slowly taken and the violence caused such silence who are we mistaken
|
prolazilo je vrijeme. polako. sve je postajalo duže. teže. bol nije nestajala. rane nisu nestajale. bile su sve veće. bolnije. u toj je boli i patnji sve nestalo. suze su često stizale. nisu prestale teći. ponekad su prestale teći. samo kada je izvor presušio. tada su se sjećanja vraćala. budila ružne uspomene. ružne snove. vraćala me nazad. u svoj ponor. bio je težak put. ponekad je sve nestalo. ništa nisam vidjela. tada nije bilo nikoga. nikoga da me probudi. da me spasi. iz tame. ostala sam posve sama. kako je sve nestalo? ne znam. samo je potpuno nestalo. bez pozdrava. u toj tami. nisam mogla pobjeći od nje. bila je kao moja sjena. dio mene, moga života. držalo me je za ruku. nismo se mogli odvojiti. bilo je teško. puno trauma. ponekad se strah bi jači. ponekad je bio prisutan toliko dugo. počela sam zaboravljati zaista tko sam. bježala sam od same sebe. puštala sam probleme. samo sam ih odbacivala od sebe. pokušavajući ih zaboraviti. odbaciti. samo sam htjela pobjeći od svega. htjela sam zatvoriti oči. zauvijek. When I find out all the reasons Maybe I'll find another way Find another day With all the changing seasons of my life Maybe I'll get it right next time An now that you've been broken down Got your head out of the clouds You're back down on the ground And you don't talk so loud An you don't walk so proud Any more, and what for  |
02.12.2013., ponedjeljak
ja ne znam to ne vidim zlo, ne poznajem te tvoje namjere
|
živjeti jednu svoju priču. jedan svoj (ne)stvaran san. negdje gdje su se ugasila sva svjetla. negdje daleko. daleko od blistavih jutra. negdje u dubini mračne sobe. svaka je stranica je bila ispisana. išarana. poderana. negdje daleko u nekoj tami. zavučeni u maleni prostor. gdje se zrake sunca nisu uspijevale probiti. živjeti svoju (ne)stvarnu priču. daleko. jako daleko. tamo je bio izgubljeni svijet. izgubljene duše. vraćeni osmjesi. vidjela sam. ugrabila sam sreću. u izgubljenoj zemlji. u malenom prostoru. ponekad sam se osjećala da imam krila. osjećala sam ponekad da sam obišla svaki kutak mojeg malog prostora. obišla svu tamu. cijeli svijet. onaj na zgužvanom crnom papiru ispisanom zlatnim slovima. ukrašenim crvenim ružama. ponekad se je sve podignulo. povuklo sa sobom. kao lutke. natopljene krvlju na hladnoj kiši. bježali smo od stvarnosti. od istine. od problema. borili smo se svojim mislima. slijedili smo svoju priču. izgubili se u stvarnosti. prepustili se mašti. u sobi punoj tame. papira. ponekad smo osjećali rastrganu dušu. zamijenili svoje živote. pobjegli od stvarnosti. od budućnosti. od svih. cijelog svijeta. napisati u svojoj tami još jednu prekrasan kutak života zlatnim slovima. bježali smo od sjaja. poneka ukradena duša. obrisane suze. svaka je bol nestala. svakim novim slovom. svakim nastavkom. novim odlomkom. moj leptir je otišao. u tamni kutak mojeg malog svijeta. mojeg svemira. sve se je činilo malenim. svako malo je odlutao. ponekad je nestao. vraćao se je. nakon dugog izbivanja. sve je uzelo svoju snagu. gledala sam i dalje u onu dubinu. bježali smo od stvarnosti. u svoj svijet. u svoju priču. u tamni svijet. gledali smo u noć. pokušavali pobjeći od svega. odbaciti sve. započeti novi život. baciti svoju sad već staru masku. uništena je. moj je duh povrijeđen. pokušali smo zajedno. bilo je teško. i sada je. nemamo dovoljno hrabrosti. zajedno smo na papiru. skupili smo hrabrost. pobjegli u svoj svijet. u mrtvi dio. u krug tame. negdje daleko. u malenom dijelu. bez svega. u mračnu sobu. strahovito je užasno. u patnji. u boli. tu na svijetlu.  |
