god was never on your side
23.10.2012., utorak
dobro dosla ljubavi dobro dosla jedina dobro mi se vratila nakon svih tih godina
|
zgazen si. jednostavo umoran od svega. razocaran u sve. pogledas dublje. probija sve dublje. boli. izgubis se. padas. places. smiri se to na tren. ali sta? letim negdje daleko. odlutam. vecinom odustanem. ne shvacam i dalje neke stvari. odes glavom bez obzira. dignes se. nije lako dalje. vuce te i dalje prema nazat. bojis se kako dalje. kako dalje krenuti. trazis nacin kako usatiti. obrisat suzu. pogledat nekamo. ne uhvatit pogresan put. ali zaluta se. nema karte. nema ucrtanog puta. pojavimo se pred vratima. danima stojimo pred njima. ne shvacamo njegovu shvrhu. mozda to traje i godinama. pruza nam se mozda nesto bolje. mozda zakoracimo u bolje sutra. ali bojim se. bojim se sta ce se desit. zamaramo se sitnicama. a da zaobidjemo gluposti? kako? neizbjezne su? ne vjerujem. ne moze se pobjeci od nekih stvari. ne moze. ignorirat to? kako? gledas u to (njih). ne mozes ni da hoces. sama ta pomisl, pojava i taj glas. stera te u kut. oduzme te. iskljucis se na odredjeno vrijeme. nestanes i odlutas. Fear of the dark, fear of the dark I have a phobia that someone's always there  |
14.10.2012., nedjelja
Mama take this badge from me I can't use it anymore it's getting dark too dark to see feels like I'm knockin' on heaven's door
|
ponekad zivis u nadi. da ce bolje doci. trudis se sve vise. i na kraju shvatis da je sve bilo uzalud. samo se okrenu i odu. odu glavom bez obzira. bez razloga. jednostavno bez razloga. ponekad se samo pitas jesi li zaista pogrijesio. suze nisu dovoljne. nisu vrijedne nikoga i nicega. samo su dio razocaranja. s vremenom shvatis da si bio dobar, zaista previse dobar prema nekima. ponekad nije posteno nista. trudis se previse. sve ti se vrati obrnuto. sve padne u vodu. zar se uopce i vrijedulo trudit oko svega? ponekad nije. ali vrijedilo je probat. izvucemo ponekad deblji kraj. ali boli nas. boli nesto unutra. zaista ponekad mislimo da smo budale kad se toliko trudimo. vrijeme je da odustanemo. ponekad je to najbolje. vidjet da nas trud nekad nije cijenjen. da ljudi uopce ne zamjecuju taj trud. tu svu sliu i emocije prebacene na to. zar je uopce i potrebno mekad objasnit nesto? zar uopce itko i slusa sta govorimo? sve pada u vodu. sve nestane. postanem jedna mala biljka. koja ce rasti. imat predivne cvjetove. a ona? doci ce netko iz dana u dan me gledat. cijenit me neko vrijeme. doci ce masa okrutnih. zgazit ce me. pokidat latice. ostac cu sama. uvenut cu. nestati jednom zauvijek. tako smo sada ta biljka. raste i raste. latice se oporavljaju. tesko je krenuti dalje. tesko se je oporaviti. to ostavlja traga. jednostavno trebamo se nekako izvuci. biti borac. gledat sve nekak s pozitivne strane. treba krenuti dalje. ponove se trudit. mozda netko shvati koliko doista vrijedis. koliko je zaista ulozen trud u sve. jednostavno odustam prebrzo. pogledam visoko gore. u zvijezde. u oblake. pokusavam letjeti zajedno s njima. zajedno s andjelima. pokusavam dosegnuti onaj nivo zadovoljstva. uzivat barem jednom. barem jednom staviti osmjeh na lice a da ga nitko ne unisti. barem jednom shvatiti koji je bit ovog usranog zivota. zasto jednostavno to nije od samog pocetka? ta uzivanja. taj osmjeh. samo je jedna osoba dovoljna da unisti sve. onaj trud vise nije dovoljan. odustajemo opet. tako brzo. Never opened myself this way Life is ours, we live it our way All these words I don't just say and nothing else matters  |
12.10.2012., petak
ja sam mrsavi pas ostavljen od gospodara poznam svakog od vas moja sjecanja su bolna i stara
|
sjecanja me vode. negdje daleko. vuku nazat u proslost. neke stvari jednostavno ne mozemo promijent. i sto nam na kraju ostaje? zasto bas bog oduzima one koje volimo? zasto bas njih? samo da mi je jos jedan dan s njima. primit ih za ruku. pogledat u te oci. cut jos samo malo taj glas. tesko je danas zaboravit ista. ovo nije bajka. kada pogresimo ne mozemo izbrisati. istrgnuti list papira i baciti ga samo tako. treba otvorit oci. vidjet sto se zaista desava. ni sami nismo svjesni sto se zaista desava oko nas. zaista je ponekad ne znat sto se desava. ali ne mozemo samo tako proc pored svega. kao da nista ne postoji. sok i nevjerica na svakom koraku. ponekad se pitam zar je zaista potrebno izgubit zivote i zivote na ulici? zar je i dalje potrebno gubit zivote da bi se nesto poduzelo? koliko je jos muke i krvi potrebno izgubit? ni mladi zivoti nisu dovoljno da shvate sta se desava. do kad ce to tak? ceka samo kad cu ja otic zajedno s andjelima koji su me cuvali. ne trazim razlog. trazit ce ga drugi. mozda je to trebalo sve tako ispast. zasto je bog odabramo njih? morao je doci po nekoga. po nekoga andjela. ali odabrao je krive. u krivo vrijeme su otisli. sad je samo ostalo prazno srce. jedno prazno mjesto. sjecanje me vode. negdje daleko. krenimo zajedno. s oblacima. zajedno s andjelima. bog nam je uzo previse, a dao premalo. malo po malo rane ce zacijelit. oziljci su orali jos uvijek. jos uvijek je ovo magla. sve ce nestati samo odjednom. kao oblak cu crpiti vodu s izvora. kada presusim poci cu do krajnih izvora, jezera, mora, oceana crpiti jos vode. tisuce malih bogova silaze nocas skriveni u kisnim kapima na moje lice padaju kao da se igraju zivota u koraku smisljam pravu rijec za ono sto se naziva hod zatvorenih ociju medju prste zapetljan zadnje cigarete dim cuva me od mene samoga  |
