god was never on your side
30.10.2010., subota
Noćas ću grad obojati Bojama srca slomljenog Noćas ću sve svoje radosti Prodati anđelu nesretnom
|
upoznala sam onaj osjećaj samoće. onaj kada smo poniženi. onaj osjećaj kad su nas iznevjerile osobe od kojih to niste ni najmanje očekivali. e da to se upravo meni događa. razočarale su me osobe za koje sam mislila da su donekle normalne. ali prevarila sam se. još sam uvijek ona mala naivna djevojčica koja vjeruje u sve. kao da se još uvijek tražim tu među stvarnome životu. jel ste ikada razmišljali o svojim freodnvima? o onima najboljima kojima zaista vjerujete? e pa ja mogu reći da jesam. i takvih je malo u mome životu. jer imam samo dvije najbolje frendice kojima zaista vjerujem. i drago mi je što ih imam. jer malo je ljudi kojima zaista možeš vjerovati. malo je onih koji su zaista iskreni i pravi prijatelji. sada su svi dosta dvolični. ponašaju se kao da su na vrhu svijeta. kao da su sami na svijetu. i da su uvijek u pravu. malo ih je briga tko si i što si. nije ih briga hoće li te uvrijedit ili ne. samo žele biti u onoj poznatoj ekipi. tamo gdje su svi face. gdje se svi hvale kakvo su zlo napravili drugima. gdje je alkohol glavni izvor sreće i zadovoljstva. samo je važno tko se više napio. ali ja neželim o tome razmišljat. jer ima i boljih načina za zabavu. Jer moj je život igra bez granica Umorna priča, trganje stranica Na kojim ništa ne piše Jer moj je život vječito padanje Kad zbrojim poraze ništa ne ostane Samo još vučem navike Sve na tome ostane |
20.10.2010., srijeda
uzalud sunce sja kad mi u srcu padaju kiše nebo nevidim od oblaka od kad tebe nema više uzalud sunce sja kad je oko mene samo noć ti bi mogla donjenti jutro al nećeš doć ti više nikad nećeš doć
|
ne ovo nije san. al i dalje vjerujem da je. makar dolaze i odlaze. ja sam još uvijek ovdje. brojim. zbrajam i oduzimam. broj nisam dobila. razočarana sam nekim osobama. nisam očekivala takve reakcije od njih. ali prevarila sam misleći da ću doć u bolje društvo. morat ću ja to još trpit 4 godine. preživjet ću ja to. znam da budem. moram bit jaka. moram ić do kraja. makar to bilo bolno. pokušavam se suzdržat u nekim stvarima. što mi i uspjeva. kažu da se moramo nekak ispuhat od tih briga. ja nemam neku stvar da se ispušem. volim pisat. to mi pomaže. volim pjesme. jer mi daju snagu. svatko voli nešto što mu daje snagu, što zaista voli. ima nešto što me zaista muči. neznam odgovor. nemam pitanja. neznam kako objasnit. ali postoji taj strah u meni. jednostavno se bojim posljedica. bojim se istine. znam da treba govorit istinu. ali meni to nekad i ne uspjeva. pokušavam se izvuć i bježat od istine. ali u meni nešto tjera da ne kažem ono što je zaista istina. pokušavam to stavit na papir. svoje osjećaje. ali mi ne uspjeva. kada treba napravit potez nekako ne uspjeva izaći ono što sam htjela. ostane samo prazan papir. samo prazne riječi. kao da tonem na dno. više se ne radujem nekim stvarima. više nisam ona stara ja. sad sam samo neko putujuće stvorenje koje hoda kao muha bez glave. moji osjećaji nisu više isti. moje misli stvaraju priče. ali te priče nikak neidu na papir. radim grešku za greškom. kao da me slova zbunjuju. radim neke bezsmislene riječi i rečenice. ovaj me svijet zbunjuje. blago rečeno neznam gdje sam i šta sam. prestala sam vjerovat čak i u samu sebe. nešto me tišti iz nutra. pokušavam naći samu sebe u cijelom životu. kad me netko pita za cilj u životu. što želim biti. jednostavno neznam. ne vidim se nigdje za 10 godina. neznam što želim u životu. neznam što želim od same sebe. tražim onaj bit od života. tražim načine. |
05.10.2010., utorak
the day that never comes
|
pokušavam nać prave rijeći. tražim izlaz iz ovoga. ne želim sve ovo. postalo je naparno. svi su se razbahatili. odbijaju ljude od sebe. teraju ih. nema izlaza i spasa. ne želim cmizdrit za istim glupostima. nije sve kao prije. budućnost je na nama. danas je taj dan za promjene. tražim načine i razloge. tražim pravi put. pravi smisa života. ali od kuda da krenem. da prvo odustanem. ne to nebi bilo moguće. previše sam vezana uz sve te ljude. ne mogu bez njih. oni su moja zadnja nada. oni su ti koji znaju što trebam i hoću. mi smo kao braća i sestre. mi smo svi dio drugih. branimo se. tražimo one naćine. prave razloge. tražimo korake. pronalazimo se. postala je tjesna ova mala dvorana. al ta dvorana je naš život. mi živimo jedni za druge. da nije bilo trenera nebi znali jedni za druge. nebi znali šta je smisao živoat. i sada kada ležim. primam nove udarce. sad znam kuda ovaj život leti. znam da trebam čuvat samu sebe. trebam brinut za druge. sad kada sam naišla na prepreku. sad trebam pružit ono što već učim 7 mjeseci. sada dolazi ovo svo moje znanje. sad smo svi na jednome mjestu. borimo se. nije važno pobijediti. sad je važno zbog čega smo ustvari ovdje. zbog svega smo tu. ponajprije zbog sami sebe. samo želim reći da i mi nešto vrijedimo. nije nam novac nešto najvrijednije kao što svi misle. makar nismo profesionalci ipak smo ovdje. da vas naučimo. da vam pokažemo naše znanje. tko smo mi zapravo. Ti još si tu kraj mene i mi, na zidu naše sjene i ti, idi, ja ti kažem, kroz noć ne misli da te lažem |
