ne ovo nije san. al i dalje vjerujem da je. makar dolaze i odlaze. ja sam još uvijek ovdje. brojim. zbrajam i oduzimam. broj nisam dobila. razočarana sam nekim osobama. nisam očekivala takve reakcije od njih. ali prevarila sam misleći da ću doć u bolje društvo. morat ću ja to još trpit 4 godine. preživjet ću ja to. znam da budem. moram bit jaka. moram ić do kraja. makar to bilo bolno. pokušavam se suzdržat u nekim stvarima. što mi i uspjeva. kažu da se moramo nekak ispuhat od tih briga. ja nemam neku stvar da se ispušem. volim pisat. to mi pomaže. volim pjesme. jer mi daju snagu. svatko voli nešto što mu daje snagu, što zaista voli. ima nešto što me zaista muči. neznam odgovor. nemam pitanja. neznam kako objasnit. ali postoji taj strah u meni. jednostavno se bojim posljedica. bojim se istine. znam da treba govorit istinu. ali meni to nekad i ne uspjeva. pokušavam se izvuć i bježat od istine. ali u meni nešto tjera da ne kažem ono što je zaista istina. pokušavam to stavit na papir. svoje osjećaje. ali mi ne uspjeva. kada treba napravit potez nekako ne uspjeva izaći ono što sam htjela. ostane samo prazan papir. samo prazne riječi. kao da tonem na dno. više se ne radujem nekim stvarima. više nisam ona stara ja. sad sam samo neko putujuće stvorenje koje hoda kao muha bez glave. moji osjećaji nisu više isti. moje misli stvaraju priče. ali te priče nikak neidu na papir. radim grešku za greškom. kao da me slova zbunjuju. radim neke bezsmislene riječi i rečenice. ovaj me svijet zbunjuje. blago rečeno neznam gdje sam i šta sam. prestala sam vjerovat čak i u samu sebe. nešto me tišti iz nutra. pokušavam naći samu sebe u cijelom životu. kad me netko pita za cilj u životu. što želim biti. jednostavno neznam. ne vidim se nigdje za 10 godina. neznam što želim u životu. neznam što želim od same sebe. tražim onaj bit od života. tražim načine.
|
