srijeda, 17.01.2007.

SUZE - Edo Maajka feat Marchelo

Marchelo:
I noćas gledam u zvezde
pitam se, šta je sudbina, drhtaj u grudima
zemlja večito žedna za suzama
i bol što obuzima i noćas cekamo Godota na stepeništu metroa
ja sanjam sivo a sanjao bih život

O Bože, čije to grehove
skupo plaćamo, čije dugove vraćamo
svi uzaludni ratovi, kišni dani bez duge
mladi životi na koje su
čekale neke nove pruge
više ne gledaj svoj dom anđele
umrećeš od tuge

Zbog lažnog rodoljublja
vršnjaci su ginuli a nisu ni krivi
o Bože, ja priznajem, ja sam pička
ja volim da živim a slike mašu sa zidova
iako kažu da vreme leti

Molim se suncu da nas se ponovo seti
i kunem se Bogom
vala nema tog ideala
vrednog mog jedinog života

Svi veliki filozofi-utopisti hvala
al' mene ne teši ta spika
o patriotizmu dogme i lažne nauke

Ja znam da mrtvi plaču
jer srcem čujem jauke
jecaju i kunu, pitaju zašto
jel bilo vredno, jel bilo vredno

Reci to majci što je izgubila jedino čedo
a mi i dalje živimo bedno i u očaju
suze za raju u starom kraju
celom svetu, nek znaju

Nek znaju da se ovde pucalo
i plakalo iz istog očaja
bek znaju da ni dan danas ne znamo
ni razloga ni značaja

Rokao sam mikrofon u Tuzlu
primili su me kao brata
pa svima je dosta rata
mržnja nije naša, već nam je data

O tata, reci zar danas treba da mrzim
Hrvata ili Muslimana
pa sve nas muči ista rana
iz starih dana

Ljudi su ljudi, bez obzira sa ovog
ili onog meridijana
iste nas stvari plaše
oprosti nam grehove naše

Ref. 2x
Oče naš ja nisam taj što zna
al' nadam se da bar ti znaš
otkud toliki bol, suze i strah
pepeo pepelu i prah opet postaće prah
al' niko neće znati što je na brata pucao brat

Edo:
E, Marchelo
jadno je naše i povodljivo stanovništvo
čovek kad ništa nema
najlakše mu prodat zajedništvo
opet je uplakan cijeli Balkan
imamo velike nacije sa malo mozga
tvrde očeve i vođe oni su nam k'o droga

Cijelo vrijeme biramo loše sisteme
dragi moji ljudi
pa vrijeme je da se krene
neću vise metke da ispucavam
za sumnjive pretke
neću cijeli život da živim početke
mamu vam jebem, đe god da krenem
u Evropu, ljevo, desno, napred
iza treba mi viza

I naša je glupost strah i neodlučnost
većinska želja da smo u mentalitetu sela
taman dobro krenemo
pa u mržnju skrenemo
nemamo strpljenja za nove pa onda venemo

Zaboravili smo kako se smijat
ti mišići na licu nam
se jednostavno ne miču
hej, evo ga kad estradu vidim
i opet nestane, kad se sjetim đe zivim


Ref. 2x
Oče naš ja nisam taj što zna
al' nadam se da bar ti znaš
otkud toliki bol, suze i strah
pepeo pepelu i prah opet postaće prah
al' niko neće znati što je na brata pucao brat...



pjesma je prejebena...
smokin

| 10:55 | Komentiraj (5) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © ups,aj didit agejn - Design touch by: Tri mudraca

Komentari On/Off

< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


JA? Ja.
*Rođena sam jednog zimskog jutra 1987. dok je padao snijeg.
U Zagrebu.
Pravo sam zimsko dijete.
Vodenjakica.







jedna mudra moje drage prijateljice:
''Ipak, ima nekog smisla konstrukcija ove naše planete.. kad padaš, postoji tlo od kojeg dalje ne možeš pasti, ali kad kreneš naprijed, takoreći poletiš, nema granice..ispred tebe nebo, oblaci, zvijezde, svemir...ali ne i kraj.. možeš ići daleko koliko želiš..''

Parni valjak
Dok je tebe

Dotakni mi usne
Probudi mi tijelo
Još je vatre ostalo
Dotakni mi dušu
Srce je vrelo
Za tebe je izgorijelo


I samo ne daj nikada
Da nam ljubav bude navika
I samo ne daj, ne daj nikada
Da nam ljubav bude navika


Slušam, čujem,
Gledam i vidim
Otvaraš se kao cvijet
Tvoje mi oči
Kažu što želim
U njima lezi sav moj svijet

Probudi me strah,
Ne bih da te izgubim
Samo ne znam kakve veze
Imaju godine s tim
Idem dalje ja sa tobom zajedno
Dok je tebe, ništa drugo nije potrebno



Parni valjak
Kada me dotakne

Zlatna slova njeno ime
Budi rijeke zaspale
Svojim dahom pali vatre
Iz iskri što su ostale
I tako kruži meni
Kao plima vječita
Njezno plete moje niti
I u toj igri uživa

A kada me dotakne
Ja protrnem
I bogove i vragove zovem
Ako mogu vrijeme da zaustave

U mojoj duši
Tisuću svijeća sja
I sve do jedne, sve do jedne
Ona je upalila



Seka Aleksić
Početak kraja

Nije ni moglo da traje
od prvog poljubca sam znala to
a ja do kraja se dajem
kao da ostariću sa tobom

Nemaš ti što da se kaješ
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
početak kraja si mi nudio

Hajde bar malo samnom pričaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kaži to je to

Ako se ikad sretnemo ti prođi
prođi ko da se ne znamo
jedino tako možeš mi pomoći
da te prebolim nekako

Nemaš ti što da se kaješ
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
početak kraja si mi nudio

Hajde bar malo samnom pričaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kaži to je to

Kad samo stranci
budemo u noći
znaću da sve je nestalo



Nataša Bekvalac
Ponovno

Kriva sam pred Bogom
i pred ljudima
takva mi je sudbina
ne misli da ponosna sam na to
što nisam anđeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zazalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim

Evo me slobodno mi kaži ne
zaboravi me ili se navikni
da nema krila
i nikad nisam bila anđeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zažalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim




Plavi Orkestar
Uspomene

Koliko si puta bio
nasmijan, a tužan
koliko si puta snio
isti san, a ružan

Kako stojiš sasvim sam
tu na pragu doma svog
vjetar lišće raznosi
ali nema nikog tvog

Gdje je sada djevojka
koju si zavolio
gdje su prijatelji svi
koje si prebolio

Koliko si puta htio
reci to što ne bi smio
koliko si puta ček'o
da nazove te poznat neko

Zemlja vrti se u krug
ljeta odlaze u dim
svako svakom plaća dug
nemam ništa ja sa tim

Da li negdje postoje
ljudi kao što smo mi
ljubav gdje razvaljuje
kapije od straha


Hej, šta je nama ostalo
uspomene samo
hej, kako bi te volio
vidjeti bar malo, hej

Ludo su ljeta prošla
nikad ona nije došla
poljupcima da me budi
usnama da trešnje nudi, hej

Evo uzmite mi sve
ja sam ruke digao
kad na sretne obale
nikad nisam stigao

Zemlja vrti se u krug
ljeta odlaze u dim
volio sam samo nju
nek je sreća prati



Plavi Orkestar
Brodovi

Da li ćeš noćas isto ko i ja
krenuti tragom starih pjesama
da li me noćas nada izdala
kada si prag nježnosti preskočila
da li me noćas nada izdala

Da li su stigli moji brodovi
do tebe i do tvoje ljubavi
noćas kad svi su moji sni
na pragu tvom plavi zaspali
noćas kad svi su moji sni


Ove noći budan ću da ostarim
u tišini plamen dok se gasi
svojom čežnjom tugu ću da ukrasim
nikog sada nema da me spasi

Da li ćes isto ko i ja
krenuti tragom starih pjesama
noćas kad sve su ulice
u gradu tom bez nas ostale
noćas kad sve su ulice

Ove noći budan ću da ostarim
u tišini plamen dok se gasi
svojom čežnjom tugu ću da ukrasim
nikog sada nema da me spasi