subota, 02.12.2006.

Svašta pomalo..

*
Nakon par dana dobrog raspoloženja opet me počela pucat depra i bezvoljnost… Mrzim te dane. Nikoga ne volim. Sve me živcira. Svi mi smetaju. Sa svima bih se svađala. Želim da sve bude po mome, točno onako kako ja zamislim, jer sam inače ko furija. A, hvala bogu, nikad nije po mome, jer si u glavi zamislim nemoguće stvari pa sam u još većoj komi… Tad mi se čini da su svi protiv mene, da me nitko ne voli, dođe mi da se zakopam u krevet i ne izlazim iz stana neko duže vrijeme… I, kaj je najgore, prežderavam se u te dane! Ja sam onaj tip osobe koja utjehu nalazi u hrani. To sam od stare pokupila… Doduše, u zadnje vrijeme ne toliko, ali prije… Ne bi me Bog Isus zaustavio kad bi krenula na frižider! I to najčešće navečer. Užas… Sad mi se to ne dešava često, ali zna se desiti. Nakon kaj se najedem ko svinja mrzim se zbog toga jer mi bude loše od tolike količine hrane… Onda uglavnom slabo jedem sljedećih par dana… nda…

**
Neki dan sam se našla a kavi s frendicom iz osnovne. Dofurala mi je slike od prije cca 6 godina, tamo negdje kraj sedmog, početak osmog razreda…(Ajme kuda vrijeme ide… nda)…kako sam se smijala samoj sebi na slikama. Kad pogledam kako sam tada izgledala i usporedim to sa sadašnjim izgledom, sad izgledam ko Miss svijeta, ako ne i univerzuma! Znam da možda zvuči umišljeno, ali istina je.Uostalom, ako prvo ne volim samu sebe i svoj izgled, kako ću se drugima svidjeti? Hm…

***
Jučer sam našla jednu predivnu vestu u City Centru. Tj. našla sam dvije predivne veste, ali ću se zasada zadovoljiti samo jednom jer mi starci i nemaju previše para trenutno, s obzirom na to da imao i bebu u kući plus još dvoje predškolske djece, jedno osnovnoškolsko dijete iliti Vražička, dvoje srednjoškolaca i dvoje fakultetlija…da , da, veselo nam je… divota jedna…
A ja najstarija…

****
Još uvijek mi se sviđa onaj lik iz kafića. Ponekad bi se mogla zakleti da se i ja njemu malo sviđam, a ponekad mi se čini da me ne ferma ni pola posto… neki dan sam bila tamo, zajebavali smo se nešto bezveze…on svako malo nešto ispituje…odem odigrati bilijara eto njega svako malo kraj stola…odužila se malo ta kava, pa u šali pita kad ću kući na što ga ja pitala jel mu smetam tamo, a on sa smajlićem na licu kaže ''ne, nikako…drago mi…'' i pomazi me po glavi… dođem drugi dan, pozdravimo se, beze nešto popričamo, i to je to… sljedeći put se opet zezamo… i kaj da si ja sad mislim? Mislim, zeznula sam se već s tim što sam si uopće dopustila da mi se počne sviđati… da prostite na izrazu, ali najebat ću na kraju…

*****
A faks?! I dalje se ne mičem s mrtve točke…Moram napokon početi nešto raditi! A ne da mi se… kreću drugi kolokviji, a ja dume neam o ničemu..jbga…


Trenutno svira: Nina Badrić & Dino Merlin – Ti si mene

Mogla sam ja
birati da sam htjela
mogla sam, ali nisam
bila je bisera puna zdjela
a ja sam baš za kamen uhvatila
Mogao sam ja
imati kog sam htio
a s tobom nikad ne pokušam
mogao sam sve
al’ nije mogla duša da posluša
Mogla sam ja
varati čak i puno pametnije
i raskučiti mnogo bogatije
rasplakati hrabrije
ali nisam, ti si mene
Mogao sam ja preplivati ovo more
kao što sam mnoge prije tebe
sačuvati sve prave izgovore
a ja sam baš
ko mi je kriv što nisam
Mogla sam ja birati da sam htjela
mogla sam, ali nisam
bila je bisera puna zdjela
a ja sam baš
ko mi je kriv što jesam
Mogla sam ja
varati čak i puno pametnije
i raskučiti mnogo bogatije
rasplakati hrabrije
ali nisam, ti si mene

| 22:46 | Komentiraj (2) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © ups,aj didit agejn - Design touch by: Tri mudraca

Komentari On/Off

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


JA? Ja.
*Rođena sam jednog zimskog jutra 1987. dok je padao snijeg.
U Zagrebu.
Pravo sam zimsko dijete.
Vodenjakica.







jedna mudra moje drage prijateljice:
''Ipak, ima nekog smisla konstrukcija ove naše planete.. kad padaš, postoji tlo od kojeg dalje ne možeš pasti, ali kad kreneš naprijed, takoreći poletiš, nema granice..ispred tebe nebo, oblaci, zvijezde, svemir...ali ne i kraj.. možeš ići daleko koliko želiš..''

Parni valjak
Dok je tebe

Dotakni mi usne
Probudi mi tijelo
Još je vatre ostalo
Dotakni mi dušu
Srce je vrelo
Za tebe je izgorijelo


I samo ne daj nikada
Da nam ljubav bude navika
I samo ne daj, ne daj nikada
Da nam ljubav bude navika


Slušam, čujem,
Gledam i vidim
Otvaraš se kao cvijet
Tvoje mi oči
Kažu što želim
U njima lezi sav moj svijet

Probudi me strah,
Ne bih da te izgubim
Samo ne znam kakve veze
Imaju godine s tim
Idem dalje ja sa tobom zajedno
Dok je tebe, ništa drugo nije potrebno



Parni valjak
Kada me dotakne

Zlatna slova njeno ime
Budi rijeke zaspale
Svojim dahom pali vatre
Iz iskri što su ostale
I tako kruži meni
Kao plima vječita
Njezno plete moje niti
I u toj igri uživa

A kada me dotakne
Ja protrnem
I bogove i vragove zovem
Ako mogu vrijeme da zaustave

U mojoj duši
Tisuću svijeća sja
I sve do jedne, sve do jedne
Ona je upalila



Seka Aleksić
Početak kraja

Nije ni moglo da traje
od prvog poljubca sam znala to
a ja do kraja se dajem
kao da ostariću sa tobom

Nemaš ti što da se kaješ
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
početak kraja si mi nudio

Hajde bar malo samnom pričaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kaži to je to

Ako se ikad sretnemo ti prođi
prođi ko da se ne znamo
jedino tako možeš mi pomoći
da te prebolim nekako

Nemaš ti što da se kaješ
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
početak kraja si mi nudio

Hajde bar malo samnom pričaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kaži to je to

Kad samo stranci
budemo u noći
znaću da sve je nestalo



Nataša Bekvalac
Ponovno

Kriva sam pred Bogom
i pred ljudima
takva mi je sudbina
ne misli da ponosna sam na to
što nisam anđeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zazalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim

Evo me slobodno mi kaži ne
zaboravi me ili se navikni
da nema krila
i nikad nisam bila anđeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zažalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim




Plavi Orkestar
Uspomene

Koliko si puta bio
nasmijan, a tužan
koliko si puta snio
isti san, a ružan

Kako stojiš sasvim sam
tu na pragu doma svog
vjetar lišće raznosi
ali nema nikog tvog

Gdje je sada djevojka
koju si zavolio
gdje su prijatelji svi
koje si prebolio

Koliko si puta htio
reci to što ne bi smio
koliko si puta ček'o
da nazove te poznat neko

Zemlja vrti se u krug
ljeta odlaze u dim
svako svakom plaća dug
nemam ništa ja sa tim

Da li negdje postoje
ljudi kao što smo mi
ljubav gdje razvaljuje
kapije od straha


Hej, šta je nama ostalo
uspomene samo
hej, kako bi te volio
vidjeti bar malo, hej

Ludo su ljeta prošla
nikad ona nije došla
poljupcima da me budi
usnama da trešnje nudi, hej

Evo uzmite mi sve
ja sam ruke digao
kad na sretne obale
nikad nisam stigao

Zemlja vrti se u krug
ljeta odlaze u dim
volio sam samo nju
nek je sreća prati



Plavi Orkestar
Brodovi

Da li ćeš noćas isto ko i ja
krenuti tragom starih pjesama
da li me noćas nada izdala
kada si prag nježnosti preskočila
da li me noćas nada izdala

Da li su stigli moji brodovi
do tebe i do tvoje ljubavi
noćas kad svi su moji sni
na pragu tvom plavi zaspali
noćas kad svi su moji sni


Ove noći budan ću da ostarim
u tišini plamen dok se gasi
svojom čežnjom tugu ću da ukrasim
nikog sada nema da me spasi

Da li ćes isto ko i ja
krenuti tragom starih pjesama
noćas kad sve su ulice
u gradu tom bez nas ostale
noćas kad sve su ulice

Ove noći budan ću da ostarim
u tišini plamen dok se gasi
svojom čežnjom tugu ću da ukrasim
nikog sada nema da me spasi