subota, 16.09.2006.

Srednja škola...

Toliko raznih stvari za obaviti, a nemam snage pokrenuti se i početi ikoju od njih… A čim dođe vikend, sve otpišem jer vikend je vrijeme odmaranja, ne? I tako stalno ispočetka… Vrtim se u krug već godinu dana… Znam da bi trebala prestati s tim, ali kad jednom upadneš u neku rutinu..teško se vratiti na ono staro. Barem meni. I tako, po mom novom običaju, sjedim za kompom, pijem kavu i piskaram. Trenutno je to jedino što mi se da raditi.

Čitam u Večernjaku zadnjih par dana o svađama u III Ekonomskoj, u hotelijersko-ugostiteljskoj…
U zadnjoj otpustili profesora koji nije trebao biti otpušten i učenici ga žele vratiti natrag, a ravnateljica ne da. U Ekonomskoj ne daju učenicima iz škole tijekom malog odmora, ne daju im u školu ako zakasne koju minutu na prvi sat nego moraju ostajati vani bez obzira padala vani kiša, snijeg ili sjalo sunce!! Mislim, užas!!! Kad se sjetim svoje srednje… Koliko god se tada činila strašnom i odvratnom jer, ipak je to srednja a ne postoji nitko tko voli školu u tom razdoblju, pa tako ni ja.. jebemu sve, u toj smo školi stvarno mogli raditi sve što smo htjeli! A spada u elitnije škole Zagreba grada.
Ok, priznajem, nismo ni mi baš mogli ulaziti na sat kako tko dođe, ali smo mogli sjesti u predvorje škole i tamo pričekati. Doduše to smo radili samo u prvom i dijelu drugog razreda, a kasnije smo počeli čekati u kafiću preko puta škole.**jooooj, a koliko tamo dugo nisam bila…***
Iako smo nekad znali i obraditi tetu Mandu wave na ulazu pa bi nas pustila na sat i nakon deset minuta zakašnjenja… He he he
Svaki odmor smo mogli izaći van škole. Bilo mali, bilo veliki.
Tako da mi je sve ovo što se povlači po medijima jako, jako žalosno. Ravnatelj Ekonomske kaže da mali odmor služi za pripremu učenika za sljedeći sat, a ne da oni bauljaju oko škole, puše (ok, tu je bio korektan, i nije se uplitao u to puše li učenici ili ne) i ne znam što rade… A sad mi recite, molim vas, koji se učenik ikada priprema za sljedeći sat tokom malog odmora?!??!? Nijedan!! Nema takvoga!! Ok, osim ako je taj sljedeći sat ispit pa se mora srediti šalabahter…
Mali odmori su uvijek služili i uvijek će služiti za ispušit cigaru ispred škole smokin(jer se unutar škole to kažnjava..recimo…), prešetavanje klinki iz prvog ili drugog razreda pred zgodnim maturantima cerek…jednom riječju, za zajebavanje.
Zar ne?
Sad mi padaju na pamet sve gluposti koje smo znali raditi… bilo je zanimljivo, stvarno zanimljivo i smiješno…na kraju i malo tužno i u svađi, ali to je srednja…svađe i mirenja, smijeh i plač, ratovanje s profesorima…
Lijepo se sjetiti svega toga, ali to je poglavlje sada iz mene. Na faksu je bilo tokom ove godine, a i čeka me tokom sljedećih još hrpa zanimljivih događaja! I zanimljivih ljudi.
No da..
Eto toliko..
pozdrav
smokin

| 16:53 | Komentiraj (8) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Copyright © ups,aj didit agejn - Design touch by: Tri mudraca

Komentari On/Off

< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


JA? Ja.
*Rođena sam jednog zimskog jutra 1987. dok je padao snijeg.
U Zagrebu.
Pravo sam zimsko dijete.
Vodenjakica.







jedna mudra moje drage prijateljice:
''Ipak, ima nekog smisla konstrukcija ove naše planete.. kad padaš, postoji tlo od kojeg dalje ne možeš pasti, ali kad kreneš naprijed, takoreći poletiš, nema granice..ispred tebe nebo, oblaci, zvijezde, svemir...ali ne i kraj.. možeš ići daleko koliko želiš..''

Parni valjak
Dok je tebe

Dotakni mi usne
Probudi mi tijelo
Još je vatre ostalo
Dotakni mi dušu
Srce je vrelo
Za tebe je izgorijelo


I samo ne daj nikada
Da nam ljubav bude navika
I samo ne daj, ne daj nikada
Da nam ljubav bude navika


Slušam, čujem,
Gledam i vidim
Otvaraš se kao cvijet
Tvoje mi oči
Kažu što želim
U njima lezi sav moj svijet

Probudi me strah,
Ne bih da te izgubim
Samo ne znam kakve veze
Imaju godine s tim
Idem dalje ja sa tobom zajedno
Dok je tebe, ništa drugo nije potrebno



Parni valjak
Kada me dotakne

Zlatna slova njeno ime
Budi rijeke zaspale
Svojim dahom pali vatre
Iz iskri što su ostale
I tako kruži meni
Kao plima vječita
Njezno plete moje niti
I u toj igri uživa

A kada me dotakne
Ja protrnem
I bogove i vragove zovem
Ako mogu vrijeme da zaustave

U mojoj duši
Tisuću svijeća sja
I sve do jedne, sve do jedne
Ona je upalila



Seka Aleksić
Početak kraja

Nije ni moglo da traje
od prvog poljubca sam znala to
a ja do kraja se dajem
kao da ostariću sa tobom

Nemaš ti što da se kaješ
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
početak kraja si mi nudio

Hajde bar malo samnom pričaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kaži to je to

Ako se ikad sretnemo ti prođi
prođi ko da se ne znamo
jedino tako možeš mi pomoći
da te prebolim nekako

Nemaš ti što da se kaješ
nisi me nikada ni voleo
jer ti od prvoga dana
početak kraja si mi nudio

Hajde bar malo samnom pričaj
da popijemo kafu zajedno
pa onda spakuj svoje stvari
poljubi me i kaži to je to

Kad samo stranci
budemo u noći
znaću da sve je nestalo



Nataša Bekvalac
Ponovno

Kriva sam pred Bogom
i pred ljudima
takva mi je sudbina
ne misli da ponosna sam na to
što nisam anđeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zazalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim

Evo me slobodno mi kaži ne
zaboravi me ili se navikni
da nema krila
i nikad nisam bila anđeo

Kad zavodim ne zavolim
kad prevarim ne zažalim
al samo tebi sanjam
da se vratim ponovo

Voli me iz inata
voli me bez ostatka
voli me bilo gde sam
baš takvu kakva jesam

Voli me kad me nema
voli me pored svega
voli me kad ni jedan
baš razlog za to nemaš
ponovo, ponovo
pred tobom grešna stojim
ponovo, ponovo
za tvoju ljubav molim




Plavi Orkestar
Uspomene

Koliko si puta bio
nasmijan, a tužan
koliko si puta snio
isti san, a ružan

Kako stojiš sasvim sam
tu na pragu doma svog
vjetar lišće raznosi
ali nema nikog tvog

Gdje je sada djevojka
koju si zavolio
gdje su prijatelji svi
koje si prebolio

Koliko si puta htio
reci to što ne bi smio
koliko si puta ček'o
da nazove te poznat neko

Zemlja vrti se u krug
ljeta odlaze u dim
svako svakom plaća dug
nemam ništa ja sa tim

Da li negdje postoje
ljudi kao što smo mi
ljubav gdje razvaljuje
kapije od straha


Hej, šta je nama ostalo
uspomene samo
hej, kako bi te volio
vidjeti bar malo, hej

Ludo su ljeta prošla
nikad ona nije došla
poljupcima da me budi
usnama da trešnje nudi, hej

Evo uzmite mi sve
ja sam ruke digao
kad na sretne obale
nikad nisam stigao

Zemlja vrti se u krug
ljeta odlaze u dim
volio sam samo nju
nek je sreća prati



Plavi Orkestar
Brodovi

Da li ćeš noćas isto ko i ja
krenuti tragom starih pjesama
da li me noćas nada izdala
kada si prag nježnosti preskočila
da li me noćas nada izdala

Da li su stigli moji brodovi
do tebe i do tvoje ljubavi
noćas kad svi su moji sni
na pragu tvom plavi zaspali
noćas kad svi su moji sni


Ove noći budan ću da ostarim
u tišini plamen dok se gasi
svojom čežnjom tugu ću da ukrasim
nikog sada nema da me spasi

Da li ćes isto ko i ja
krenuti tragom starih pjesama
noćas kad sve su ulice
u gradu tom bez nas ostale
noćas kad sve su ulice

Ove noći budan ću da ostarim
u tišini plamen dok se gasi
svojom čežnjom tugu ću da ukrasim
nikog sada nema da me spasi