Dobar blog
nedjelja, 19.09.2004.
A moram i o ovom
( nemam baš slika... )Dakle, uspjela sam danas odgledati nešto od reprize prve emisije Big Brothera na RTL-u. Simpatični mladići i djevojke, voditelji užasni ( ali na to sam već navikla na našoj televiziji ), euforični prijatelji i rodbina... Sve u svemu, čini mi se da će tih 12 ljudi zanimljivo provesti sljedeći period svog života. Što se tiče same zamisli, koliko god osluškujem ljude sa strane, a i kad o tome pričam ( a to je zaista rijetko ), dobila sam dojam da svi ljudi imaju čvrst stav o reality-u. Nevjerojatno, jer meni nije palo na pamet da se takav oblik televizije uopće toliko ukorijenio u naše društvo, pa da se o tome treba toliko promišljati. I onda slušam nepokolebljive zagovornike i protivnike, a negdje u sredini stojim ja ko neki lik iz Alana Forda s upitnikom iznad glave, razmišljajući - a gdje je moja euforija oko reality-ja? Zaista, niti sam za niti sam protiv, nije mi stalo do pitanja etičnosti takvih emisija, niti mi se da razmišljati o motivima ljudi koji se tamo prijavljuju. Ima, međutim, nešto što me se uspjelo dojmiti u takvoj vrsti televizije - ljudi postaju besramni. Ženska dođe pred kameru, skine se gola pred nacijom i uživa u svojoj slavi. Ili, ovaj je slučaj poznat, ima nekih dvoje ljudi kaj su se na Big Brotheru poseksali na očigled svojih partnera, roditelja, prijatelja... Mislim si ja, ma nije stvar u tome da ti ljudi sad tu izigravaju porno zvijezde, jer da su to htjeli radit, široko im polje za takvu industriju danas. Mislim da se tu više radilo o potrebi da se nekoga šokira. A to znači, napraviti krivu stvar na krivom mjestu. Da se ta ženska skinula na emisiji tipa Malnarove Nightmare Stage, ili da su se ovi poševili u nekom beznačajnom erotskom filmiću, nikom ništa. E, a kad to naprave u ovakvoj emisiji, onda je to šokiranje publike, a samim time i privlačenje gledatelja. I lova, i lova, i opet lova. Jer mi volimo šok, narodu samo da je kruha i igara. Od ovog našeg Big Brothera ne očekujem ništa, jer nisam gledala njemačke i itd. inačice, niti ne znam što bi to točno trebalo biti. A vama, dragi moji koji dolazite na ovaj nešokirajući blog, želim da, umjesto da provodite vrijeme u gledanju kako 12 ljudi provodi popodne, tko će koga i tko s kim i zašto, radije zagrlite dragu osobu, nazovete starog prijatelja ili zalijete cvijeće. Nije šokantno, ali mi je nekako - ljudskije. Za kraj, nešto što uopće nema veze s temom. Super mi je. Kad sam se rodio, bio sam crn, Kad sam narastao, bio sam crn, Kad sam se sunčao, bio sam crn. Kad sam bolestan, također sam crn, Kad umrem, bit ću crn. Dok ti, bijeli čovječe, Kad si se rodio bio si ružičast, Kad si narastao, postao si bijel, Kad si na suncu, pocrveniš, Kad ti je hladno tada si plav, Kad si bolestan, požutiš, Kad umreš, bit ćeš siv. Dakle, reci mi, tko je od nas dvojice mulat? |
- 18:14 -
Ok, a sad ja čitam! 
(6) -
Ispiši i zalijepi na zid -
#
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
uputstvo za uporabu
 Dragi blogočitači, dobrodošli na glup.blog.hr. Čitajte, ali i pišite - kliknete li ispod teksta na "Ok, a sad ja čitam!", otvorit će vam se mogućnost da i vi kažete svoje mišljenje / prijedlog / pohvalu / kritiku / utisak. Na ovom blogu nemamo predrasuda prema nikome, bez obzira na rasu, narodnost, vjeru, političku orijentaciju i slično. Pomoć za Bengalski zaljev - telefon Hrvatskog crvenog križa za donacije: 060 888 201. 
ponešto iz arhive
moj prvi post ulomak knjige o Toscani o pisanju pjesama mom prijatelju kojeg više nema o djeci iz ulice ujutro još jedan ulomak iz knjige o mom hobiju o nekoj tamo ljubavi dan sumnji i strahova tramvaj razgovor s Bogom pjesma parada moj tata osobe s posebnim potrebama 1 osobe s posebnim potrebama 2 osobe s posebnim potrebama 3 Vukovar bubamara jadni naši doktori Isusu Tears In Heaven Would you know my name If I saw you in heaven? Would it be the same If I saw you in heaven? I must be strong, And carry on, 'Cause I know I don't belong Here in heaven. Would you hold my hand If I saw you in heaven? Would you help me stand If I saw you in heaven? I'll find my way Through night and day 'Cause I know I just can't stay Here in heaven. Time can bring you down Time can bend your knees Time can break your heart Have you begging please, begging please Beyond the door There's peace I'm sure And I know there'll be no more Tears in heaven. Would you know my name If I saw you in heaven? Would it be the same If I saw you in heaven? I must be strong And carry on 'Cause I know I don't belong Here in heaven.  Jednom kad noć... Jednom kad noć Ukrade nebu Sve što si voljela na njemu Bit će ti žao, bit će ti žao Što nisi tu, Ruke pamte samo ljubav najbolju. Jednom kad usne Ne budu htjele U stranicu utjehu tražiti, Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo Gdje je jedno voljelo. Kada tuga jednom Na vrata dođe, A samoća zaboli, Hoćeš li moći ime moje Sa usana svojih skloniti? Bili smo jednom najbolji, O nama su priče pričali. I sad kad se sjetiš Htjela bi vrijeme vratiti, Poslije mene su ti lađe slomile Bure i vjetrovi.  Naopaka bajka U suterenu tunel ka nebesima... Na tankoj gazi jutro mračan goblen tka... Sumorna lica, nasamo sa gresima... U hodniku bez povratka... U crni grm se moja ptica zaplela... Zaneta titrajima zvezde danice... I kasni dah dok hladni čelik skalpela klizi niz nit brojanice... Postoji plan da je anđeli ukradu... Il bar na čas... Da je vrate među njih... Jer nekad Nebo pravi veliku baladu... I traži rimu za glavni stih... Na grad juriša nežna bela legija... Januar prostire svoj prefinjeni sag... U tajnom dosluhu smo prvi sneg i ja... Da zima pričeka njen trag... Ne vrede priče koje znam... Laže za oči pospane... Izmišljam bajku... Čudnu naopaku uspavanku... Da od nje budna ostane... Postoji put koji namernike bira... Tajnovit drum... Uvek najboljima sklon... Jer nekad Nebo samo crne dirke svira... I traži notu za taj ton... Negde sad dečak jedan zbunjeno na mostu stoji jer tek sluti da postojiš... Negde u tebi čeka okovana neka pesma koju niko živ još ne zna... U tebi lanac zvecka tajnim alkama... Bićeš ti majka majkama... Postoji plan da te anđeli ukradu... 
„Dok postaje gospodar prirode, on ujedno postaje i rob stroja koji su njegove vlastite ruke izradile. Uza sve svoje znanje o materiji, on ne zna o najvažnijim i najfundamentalnijim pitanjima ljudskog postojanja: što je čovjek, kako treba da živi i kako se ogromne energije u čovjeku mogu osloboditi i produktivno upotrijebiti...
Ideja dostojanstva i čovjekove moći, koja mu je dala snage i hrabrosti za ogromna dostignuća u nekoliko posljednjih stoljeća, ugrožena je zahtjevom da moramo ponovno prihvatiti čovjekovu potpunu nemoć i beznačajnost. Ta ideja prijeti da razori samo korijenje iz kojega je izrasla naša kultura... Sve veća sumnja u ljudsku autonomiju i razum stvorila je moralnu konfuziju u kojoj je čovjek ostao bez vodstva, bilo objavljenja, bilo razuma. Rezultat je prihvaćanje relativističke pozicije koja pretpostavlja da su vrijednosti, sudovi i etičke norme isključivo stvar ukusa ili slučajne naklonosti. Ali budući da čovjek ne može živjeti bez vrijedosti i normi, taj ga je relativizam učinio lakom žrtvom iracionalnih vrijednosnih sustava. On se srozao na poziciju koju su grčko prosvjetiteljstvo, kršćanstvo, renesansa i prosvjetiteljstvo XVIII stoljeća već prevladali. Zahtjevi države, zanos za magične osobine moćnih vođa, snaži strojevi i materijalni uspjeh postali su izvor njegovih normi i vrijednosnih sudova. Trebamo li to ostaviti tako?“ (Erich Fromm: Čovjek za sebe) U molitvi
Vrijeme može biti odgođeno Način može biti neočekivan Ali odgovor će sigurno doći Nijedna suza tajne patnje Ni dah svete čežnje Bogu izliven Neće biti izgubljen Nego će u Božje vrijeme i način Poput vjetra dopuhnuti u oblacima Milosrđa I pasti poput pljuska blagoslova Na tebe I na one za koje moliš.  Tajna vještina
Postoji tajna vještina - biti jedno za drugo. I kad potamni zlatnina i ćutim da je gotovo... Ja plovim, miran, i čuvam to što imam - tu varku da sam za te ipak drukčiji od svih bivših. Još ti se radujem, a nemam zašto biti ponosan na nas. Još ti se radujem i svoje tajne tebi govorim na glas... Ko da sve je s nama isto kao prije, a nije... Postoji tajna vještina - srcu se pokoriti. I to su priče za djecu u koje ne želim sumnjati. I plovim, miran, baš kao da još te imam. I lažem da sve je dobro i da bolje ne može, a može. ...mojim prijateljima...
Vi, čije glasove odavna nisam čula i čija lica vidim samo u sjećanjima. Vi, koji više ne koracate zemljom i kojima su oblaci pod nogama. Vi, kojih ću se uvijek sjećati i koji ste zauvijek dio moje stvarnosti. Vi mi budite zvijezde, moje male vodilice. Toplina zagrljaja vašeg u snovima nek se osjeti u svakom mojem djelu uvijek i svugdje.  |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
