( nemam baš slika... )
Dakle, uspjela sam danas odgledati nešto od reprize prve emisije Big Brothera na RTL-u. Simpatični mladići i djevojke, voditelji užasni ( ali na to sam već navikla na našoj televiziji ), euforični prijatelji i rodbina... Sve u svemu, čini mi se da će tih 12 ljudi zanimljivo provesti sljedeći period svog života.
Što se tiče same zamisli, koliko god osluškujem ljude sa strane, a i kad o tome pričam ( a to je zaista rijetko ), dobila sam dojam da svi ljudi imaju čvrst stav o reality-u. Nevjerojatno, jer meni nije palo na pamet da se takav oblik televizije uopće toliko ukorijenio u naše društvo, pa da se o tome treba toliko promišljati. I onda slušam nepokolebljive zagovornike i protivnike, a negdje u sredini stojim ja ko neki lik iz Alana Forda s upitnikom iznad glave, razmišljajući - a gdje je moja euforija oko reality-ja? Zaista, niti sam za niti sam protiv, nije mi stalo do pitanja etičnosti takvih emisija, niti mi se da razmišljati o motivima ljudi koji se tamo prijavljuju.
Ima, međutim, nešto što me se uspjelo dojmiti u takvoj vrsti televizije - ljudi postaju besramni. Ženska dođe pred kameru, skine se gola pred nacijom i uživa u svojoj slavi. Ili, ovaj je slučaj poznat, ima nekih dvoje ljudi kaj su se na Big Brotheru poseksali na očigled svojih partnera, roditelja, prijatelja... Mislim si ja, ma nije stvar u tome da ti ljudi sad tu izigravaju porno zvijezde, jer da su to htjeli radit, široko im polje za takvu industriju danas. Mislim da se tu više radilo o potrebi da se nekoga šokira. A to znači, napraviti krivu stvar na krivom mjestu. Da se ta ženska skinula na emisiji tipa Malnarove Nightmare Stage, ili da su se ovi poševili u nekom beznačajnom erotskom filmiću, nikom ništa. E, a kad to naprave u ovakvoj emisiji, onda je to šokiranje publike, a samim time i privlačenje gledatelja. I lova, i lova, i opet lova.
Jer mi volimo šok, narodu samo da je kruha i igara.
Od ovog našeg Big Brothera ne očekujem ništa, jer nisam gledala njemačke i itd. inačice, niti ne znam što bi to točno trebalo biti. A vama, dragi moji koji dolazite na ovaj nešokirajući blog, želim da, umjesto da provodite vrijeme u gledanju kako 12 ljudi provodi popodne, tko će koga i tko s kim i zašto, radije zagrlite dragu osobu, nazovete starog prijatelja ili zalijete cvijeće. Nije šokantno, ali mi je nekako - ljudskije.
Za kraj, nešto što uopće nema veze s temom. Super mi je.