Poštovani blogeri, suočen sam sa strašno važnom odlukom u životu i preostaje mi još današnji dan da donesem konačnu odluku nego li ću se sutradan izjasniti pred nadležnom osobom.

Naime, prije nekoliko dana sam dobio ponudu za odlazak na devetodnevni put u središnju Italiju sa svojom školskom formacijom koju ne bih želio specificirati. Zamislite si to kao razmjenu učenika u kojoj biste prenoćili kod sasvim nepoznate obitelji.

S razlogom sam skeptičan i teško mi je donjeti odluku. Štoviše, činjenica da bi sve to bilo gotovo besplatno pošto su se škola i grad Zagreb pobrinuli za financije, odluku mi čini još težom. No, ne sjećam se kada sam zadnji put izbivao iz domovine 9 dana. Otkako sam na ovoj mentalnoj razini, nisam, tako da bi to bilo novo životno iskustvo. Ne znam kako bih se suočio sa time da 6 dana ne bih pohađao nastavu, viđao obitelj, prijatelje, i grad Zagreb. Totalno nenaviknuta slika.

Istovremeno sa tim terminom, razred kao cjelina planira put u Veronu, Veneciju i Gardaland! Propustiti Veneciju koju oduvijek želim vidjeti, bio bi smrtni grijeh. S druge strane Rim i Napulj zvuče neodoljivo i bombastično.

Da budem iskren, još uvijek ne znam za što ću se opredijelit, ali znam da će odluka biti u zadnji tren i sasvim slučajna i spontana, kao što je uvijek kod mene. Prijatelji do kojih mi je najviše stalo, uglavnom mi sugeriraju da krenem na taj dugi put, ali i da slušam unutarnji glas. Mislim da će njihova riječ na koncu biti odlučujući faktor.

Da li vam je poznat osjećaj kada nekamo ne odete i kasnije doživotno žalite za tim propustom? Ja to ne želim osjetiti, ali ne znam da li sam spreman progutati ovako velik zalogaj!

Sve mi ovo poprima osobine tragikomike!

Ne želeći se uopće miješati u političku stranu cijele priče, spomenut ću onu činjeničnu stvar iznešenu na susretu dvojice 'radikala' od početka HDZ-ova mandata.Jedan od dvojice, Ivo sanader, bezglavo se upušta u europske integracije, drugi pak mijenja školstvo iz korijena, oslanjajući se pritom na primjere iz 'Europe'.

Ta gospoda međutim zaboravljaju da Hrvatska nije ta 'Europa' i da Hrvatska nije europska velesila, gledajući specifična polja.No čelno rukovodstvo predvođeno snažnim likom Ive Sanadera i djelom Dragana Primorca vuče ključne poteze u pridobivanju što većeg broja kolektiva, prije svega ženskog dijela populacije.

Čitamo naime ovih dana o besplatnim knjigama za sve đake koji pogađaju obaveznu osnovnu i od sljedeće godine obaveznu srednju školu.Filozofija je : 'Zašto bi roditelji plačali knjige djeci, ako je školstvo obavezno i nema izbora '. Podupirujem tu izjavu koja je precizno i jasno izrečena, ali ponovo ostaju zakinuti oni koji koji ne spadaju u te navedene okvire.Uzmimo za primjer nas gimnazijalce.

Svima je više nego jasno da kada upisujete gimnaziju, ne postoji niti jedna druga opcija osim daljnjeg tj. fakultetskog školovanja.Dodatni trošak, naravno!No kako lijepo rekoše : 'Zašto plačati nešto što se mora ' u nas se čini sličnim.Upisani smo u škole koje nisu obavezne, no koje zahtjevaju daljnje,višlje školovanje, pa dobivamo oksimorom neobaveznog obvezivanja.

I uopće, problem knjiga na daleko je poznat.Roditelji nemaju dovoljno novaca za cjelokupni pribor, podižu se krediti.Izdavačke kuće pak debelo kasne sa isporukom ili tiskom izdanja što dodatno otežava nabavku materijala.Neke pak knjige stižu u toliko malom broju da je ta naprosto apsurdna!

Ako već težimo ravnopravnosti i olakšavanju materijalne strane školovanja, pobrinimo se barem da svega ima onoliko koliko je potrebno, da uvjeti za rad budu ravnopravni i da pravo na znanje nikome ne bude uskraćeno.

Ne želim se miješati u političku formulaciju ovog pitanja jer nisam kompetentan za to, ali osiguravanjem školskih knjiga svih školarcima od sljedeće godine, pokušava se ujedno podići i fertilitet. Poznato je da smo u dubokoj krizi prirodnog prirasta, objašnjivog na razne načine, no ne treba uvijek gledat kako bi kolektiv imao korist ili Sanader od jednog podatka kojeg će cijeniti u Europi, nego treba gledat i pojedince kojima maksimalno mora biti osiguran materijal za rad koji je neophodan za daljnji tijek života.

Jer znamo, znanje je moć, dragi školarci!

I taj čas je, na žalost svih tenisomana kucnuo! Suze su mi se povile niz obraz kada sam ugledao taj tugaljivi i nezaboravni pogled u očima Andrea Agassija u svojem posljednjem profesionalnom meču karijere.Osjećalo se u zraku da je došao kraj svim čarolijama u koje nas je upravo taj teniski majstor uvalio.Neki su se čak ponadali da može dosegnuti uspjeh pa možda čak i drugog najboljeg tenisača svih vremena, Petea Samprasa, koji je upravo opraštajući se na svom domaćem terenu Flushing Madowsa taj turnir i osvojio.Takvo čudo, nažalost je izostalo, teniski svijet ostao je uskraćen za još jednu živu legendu.

Andreu su 36 godine, godine kojima bi rijetko koji sportaš nastavio svoju karijeru, uglavnom su to sami počeci tridesetih kada organizam kaže 'stop'.Andre je taj moment osjetio tek u 36. godini.Sa nepunih 16 godina igrao je svoj prvi Us open, 20 godina poslije živi život heroja i oprašta se na dotičnom turniru.Bajkovit kraj jedne fantastične i nadljudske karijere, u mnogo čemu prepune amplituda, skokova i padova.

Podaci su naprosto zapaljujući.60 turnirskih pobjeda, 30 finala, 8 Grand Slamova, više od 1100 odigranih mečeva, 3 finala Davis cupa i zlato iz Atlante.Zapitate se može li bolje, ali ne vjerujete da može.

Mnogi će ga pamtiti po ekscesima i novitetima koje je uveo u svijet teniskog blještavila.Duga bujna kosa, rinčice, punkerski stil, pregršt atraktivnih žena, droga-slika je ranih devedesetih.Danas je Andre elegantan gentleman, oženjen, ponosan otac i smireni nepretjerano visoki, skromni veteran zaokupljen čelavošću.Slika se drastično promijenila od samih početaka do kraja.Kao što rekoh, život prepun amplituda.Iskustvo ga je vjerojatno poučilo pa se tako i u maniri obiteljskog čovjeka i preobrazio.Supruga Steffi mu je tu velika potpora.

Što se tiče njegova kreativna duha u teniskom smislu, svi će ga vjerojatno pamtiti po njegovom slavnom razmatanju svježih reketa kada bi reputacijom najvećih, foliju dao skinuti skupljačima lopti.Nezamjenjivo!Isto tako, on je taj koji je prvi stavio običnu gumicu na reket kao otklonjač vibracije.Isto tako, danas slavni potezi kao forehand iz voleja, njegova su invencija.I kao šlag na kraju na kraju svakog meča, autentično klanjanje publici na sve četiri strane svijeta.

I nakon još jednog ciklusa u životu Andrea Agassija, danas je nakon poraza od Benjamina Beckera drhtava glasa rekao: 'nakon 21 godine što sam s vama, vi ste ti koji ste me uvijek nosili.Neću vam to nikada zaboraviti, spadate u moju galeriju!' Cijeli središnji teren je zapljeskao, kao što je i pljeskao prethodna dva meča koja su se igrala defakto pred stojećom publikom koja bi lavovskim intenzitetom bodrila svog miljenika, svog Andrea.

I nakon cjelokupne zbrke i rasula, Andre će ostati smiren, ponizan i zahvalan.Kao što je bio svo ovo vrijeme!


P.S. SVIM ŠKOLARCIMA ŽELIM USPJEŠAN POČETAK NOVE ŠKOLSKE GODINE!