Šokirani ste? Ne shvaćate? Veliki ste obožavatelj Busha? Mrzite ga iz dna duše i jedva ste čekali ovaj dan? Smirite se, riječ je o običnoj novinarskoj varci!Naime, današnja tema bit će svima nama poznati, tabloidi!

Susrećemo se sa njima svakodnevno.Otvorimo dnevne novine i u prvi mah ostajemo šokirani priloženom viješću, da bi se ubrzo smirili shvativši da je riječ o sasvim uobičajenoj prenapuhanoj priči fiktivna sadržaja.No koliko god to bezazleno zvučalo, mnogo je onih koji nakon što pročitaju sam naslov članka, feljtona, umetka ili sl. niti ne pokušavaju dalje čitati, uvjereni da su opskrbljeni pouzdanom informacijom.Vidite, ovim naslovom gore htio sam vam skrenuti pažnju koliku zbrku mogu stvoriti tri isprazne riječi začinjene ničim drugim do li fantazijom i laži!

Prije koja dva tjedna čitam u novinama senzacionalnu vijest na naslovnici dnevnog lista kojeg ću ostaviti neimenovanim, kako Milan Bandić nudi milijun kuna Ćiri Blaževiću ukoliko demolira Hajduk usred Splita, u nogometnom smislu.Budimo iskreni, mnogi su povjerovali toj priči ogorčeni kako gospodin Bandić razbacuje novac ,no velikoj većini nije zapeo za oko milimetarski tekstić pored onog udarnog, kako Bandić nikad u životu to nije rekao u tom smislu i da Ćiro neće ništa dobiti.

Svrha tabloida i je da se privuku čitatelji, da se dotičnima nabije na nos nešto izrazito skandalozno i senzacionalno zbog čega bi bili spremni išćupati novac iz džepa.Pritom se iz nas rade budale!Zavarava, ismijava i blati se masa!

Nikada nisam bio pobornik senzacionalističkog načina izvještavanja i pisanja.Mnogi će reći da je takav način najunosniji no bome ne donosi slavu.Što ljudi mogu misliti o novinarima koji u nedostatku tema i inspiracije posežu u svog 'Harry Pottera' u glavi i u djeliću sekunde stvore bajku dostojnu i velikom Andersenu? Slavni u mojim očima na takav način postati neće, a niti bolji novinari.

Kome na kraju vjerovati, tko je najpouzdaniji? Po mnogima je to televizija, sa čime se slažem, naime nikome na televiziji nije u interesu da se ljudima prodaje magla, na koncu, nisu ni ljudi glupi.Pri tolikom medijskom bogatstvu od silnih informacija zaboli i glava.Samo, što je bajka a što istina? Procjenite sami, ali jedno je sigurno, Bush mlađi je živ! ;(


P.S. ZBOG SIGURNOSNIH RAZLOGA IZVJEŠTAJ O ZEMUNIKU OSTATI ĆE NEOBJAVLJEN. PRIMITE MOJU ISPRIKU!

pogled na otok Ugljan

Poučen iskustvom iz prijašnjih godina u vrevi zadarskog turističkog kruga, jučer predvečer uputio sam se na put nazad u rodni Zagreb, iako se i u samome Zadru osjećam kao da sam na domaćem terenu.Nakon toliko godina i kilometara prijeđenih na zadarskom asfaltu, znatiželja očekivano splasne jer ono što bi pobudilo nečiju znatiželju, već je odavno istraženo.No kao što velika većina vas zna kako neočekivanosti i neugodnosti dolaze iznenada, isto tako sreća i uzbuđenje,valja bit na oprezu.Nisam ni sam znao što će me očekivati ovoga ljeta.Proširena industrijska zona? Vjerojatno! Nove atrakcije i kulturna zbivanja? Manje vjerojatno! Na kraju se to ispostavilo i točnim.Nisam siguran, ali dao bih ruku u vatru za tvrdnju da je Zadar u proteklih par godina nakupio više trgovačkih centara nego Zagreb.Zvuči logično za grad koji je središnja turistička destinacija sa nekoliko stotina tisuća stanovnika po ljeti.No zato nedostaje inicijativa koja bi pokretala projekte za boljitak turističke sezone.Premalo je parkirnih mjesta, premalo zabavnog sadržaja, premalo interesa.Gradska riva koja je na jednom od okolnih plakata oslovljena kao 'najljepša riva na svijetu' ne nudi ništa doli same morske orgulje.Mjesta za zabavu manjka jer se okolni građani bune na buku.Ja se pitam, pa zar nismo spremni trpjeti tu buku koja će trajati koja 2 mjeseca, ako živimo od tih turista.U zemljama izvan Hrvatske nitko se od građana ne buni.Zapravo, ne pada im na pamet buniti se u određenom ljetnom roku kada je turistička sezona.Ljudi znaju; što se mora, mora se.

Da mi se ponudi prilika za preseljenje u Zadar, ugrabio bih ju objeručke za kojih 5,6 godina.Ne uzdrmavaju me nimalo okolnosti, mene drže ljubav, tradicija i vezanost za taj grad, tako da mi i sam boravak u njemu mnogo znači.

Jednog jutra, kretao sam se pravcem Nina u pustoš koja bi nam ponudila mir.Lagano se krećući začujem majčin uzvik 'gle! Richard Geer! ...Brzinom munje okrenem glavu i zaista, ugledam dotičnog i pogledam još jednom, već kada se udaljavao.Odavala ga je sijeda kosa i luksuzni bmw kabriolet.Sve je bilo logično.Snima se nekakav film, o kojem sada ne želim gubiti riječi.Jedna od ugodnijih zgoda u ovih 8 dana.

Druga pak, malo manje simpatična, događala se u vremenskom rasponu od 2 dana.Lijegajući jedne noći u krevet, iz susjednog apartmana počeli su stizati čudni glasovi, poput dječjeg plača.Kako me nagonila znatiželja, uputio sam se prema zidu i načulio uši. 'aaaaah....ooooh...mama miiiiaaaaa....uufff...mama miiiaaaa...'-sve mi je bilo jasno.Talijani se ugodno zabavljaju, ne mareći što ih cijela kuća čuje.Druge pak noći, samo što se nije zbio pokolj.Rušenje garniture, bacanje čaša, pljuske, gromoglasna dernjava, lupanje vratima.Opet mi je sve bilo jasno, žestoki par upustio se u avanturu alkohola i započeo opaku svađu.Može bit da se pak muški partner upustio u avanturu sa kojom prekrasnom zadrankom pa zbog toga tolika zbrka.Ne bih se začudio, primamljivost zadarskih ljepotica na daleko je poznata.

Kad već toliko naglašavam talijanski mentalitet bilo bi zgodno usporediti moja dosadašnja iskustva sa Nijemcima i Talijanima, pa da vidimo tko će ostaviti simpatičniji dojam.Slijedi lista od 10 karakteristika prosječnog njemačkog i talijanskog čovjeka-turista u hrvatkoj, temeljena na isključivo vlastitom iskustvu.

NIJEMCI

1.strpljivi i prijateljski raspoloženi prema Hrvatima
2.obiteljski ljudi;ne poznaju pojam stida
3.mirnim dijalogom pokušavaju riješiti sve probleme
4.vole popiti čašu više,pa postaju preveseli
5.relacija more i stan su im največi doseg u danu
6.zahvalni i uvijek spremni pomoći
7.nije im problem tražiti više
8.duboko unutra prepuni seksualnih maštarija
9.nestašni u nastojanju da prikriju trbuščić
10.dali bi glavu za domovinu,ali i za pivu


TALIJANI

1.vole se glasno seksati
2.jaki na riječima i naglim pokretima; najmanje konkretni
3.vrlo ''talentirani'' govornici engleskog
4.uvijek u šminkerskom trendu,pa i na plaži
5.diče se svojim identitetom,pa makar zastava bila na stražnjici,al uvijek mora negdje bit
6.deru se da to boli glava;trese se hrvatska zemlja
7.agresivni i nestrpljivi,a najmanje susretljivi
8.kad se sjena nebi micala onda kad i oni,prepali bi se do smrti
9.duboko u sebi, zamrljani i nemarni; animal in corpore sano
10.vodi ih nagon,a ne intuicija pa kadkad lupe u zid

Možda sam vas približio, možda udaljio od ova dva naroda, no sigurno je da više gajim simpatije prema konkretnijim Nijemicima, ipak je to meni srodniji narod.I kada planiram za budućnost, mislim da ću se i dalje držati sigurnog i poznatog teritorija, neospornog broja jedan, ljubljenog Zadra!

NAJAVA: U sljedećem postu očekujte izvještaj i intervju o tragičnoj i žalosnoj sudbini Zemunika-kraja koji zamire

Ostatak rečenice ću ostavit na vama da ispunite kako bismo ostali što objektivniji.Naravno, ne bismo bili ljudi kada se ne bi razlikovali u prohtjevima i stvarima koje sam usrećuju.Da smo klonovi sve bi bilo monotonije, sva sreća da smo diferencirani po genetskoj uputi.

Aludirajući na perfektno odredište(po vama) koje otvara mogućnosti alternacije zabave i pouke, odmora i avanture osvrnut ću se na planove posljednje četvrtine godine koja bi po svemu sudeći trebala biti pun pogodak.U mojem slučaju ove godine svi putevi vode u...Italiju.

Hint koji sam prije nekoliko dana dao roditeljima bio je i više nego jasan.Riječi samo što nisu vrištale umjesto mene, ponavljajuću neprestano :'potrebna mi je nova putovnica'. Problem je nastao u 12. mjesecu prošle godine kada je i istekla moja dotad važeća putovnica, a logičan je zaključak da od tada nisam prismrdio izvan zemlje.Jučer sam konačno navratio do policije u petrinjskoj ispuniti potrebnu dokumentaciju za izdavanje nove putovnice.Za dva tjedna zbrci će biti kraj.

Dakako, kada se upućujete van Hrvatske, nećete ići bez putovnice, osobne iskaznice ili vize.Kad je riječ o dvodnevnim ili trodnevnim izletima uzet ćete sa sobom i nešto odjeće (stvar individue :D ) i rekvizita za zanimaciju ako je put eventualno dugačak, što je, ako ciljate izvan granica.

Zapravo, ispuljava me sreća kada pomislim da ću konačno ugledati ono što sam nekoć gledao u časopisima ili na televiziji.Međuostalome, ne manjka zadovoljstva u spoznaji da ću eventualno imati kojih 50 sati samo za sebe i prijatelje.Vjerujte, intencija nije bazirana na danonoćnim ispijanjima alkohola.Mentalitet jednostavno nije takav.

Da završim priču, svako mjesto je savršeno ako ga vi možete učiniti savršenim, svojim društvom, odabirom lokacije i načinom iskorištavanja dana.Bila to Tirana, Beograd, Pariz ili Tokio...Možda se nekome neće svidjeti Pariz, dok drugi bruje o njemu...Opet se vraćamo na faktor samovolje, karaktera, potreba i mentaliteta.

Sljedećih desetak dana odložit ću svoje virtualno pero, naime putujem prema Zadru gdje ću provest već svoje rutinsko ljetovanje.Kao što znate, nezaobilazna destinacija svake godine je upravo Zadar čije me ljepote ujedno zapanjuju a ujedno ostavljaju ravnodušnim.To je taj sindrom 'dvoličnosti uobičajenog' , moja omiljena filozofija vezana uz Zadar (pogledajte prošloljetni post 'dvoličnost uobičajenog') .Želim vam ugodan nastavak ljeta i čujemo se za kojih desetak dana!

Uz lijepi pozdrav!

Budim se jedno jutro osluškujući u pozadini neartikulirano glasanje nepoznate pjevačice i shvaćam kako se radi o teškoj narodnjačini, srpskoj naravno.Pitam se, što bi rekli svi oni koji su se borili za trunčicu slobode, koji su imali tračka nade za ovu domovinu i koji su ginuli na bojišnicama dubokomotivirani domoljubljem i slikom neovisnosti.Riječ je o jednom od obližnjih susjeda.Iz kuće trešte cajke a dotična osoba uživa u 'naboju' pjesme, prepun elana.Ništa čudno za današnju Hrvatsku, samo kada ta osoba ne bi bila invalid, uz to sudionik Domovinskog rata koji je na koncu od Srba pokupio metak.

Postoje dvije fronte učesnika domovinskog rata.Jedni su oni koji su ulazili u njega iz interesa te se obogatili neprimjereno i ilegalno, a drugi su pak oni domoljubi koji su se odazvali svom unutarnjem pozivu da se bore za svoju zemlju, svoju Hrvatsku.

Kada ekipa iz Jutarnjeg kaže da je Hrvatsku branila Rock generacija, u potpunosti su u pravu.Oni koji su bili u ratu, znaju da su se puštali Pixiesi, Prljavci, Ac/Dc i Majke.Oni koji nisu bili znaju da se ekipa okupljala po šminkerskim centrima poput Saloona gdje su svome sjaju mogli dat značaj.

Koji paradoks!Gledam podatke koji prikazuju Rock obožavatelje u većini, u Domovinskom ratu, a nebrojena količina je onih koji danas briju i skaču na četničke cajke, izvor mržnje i zabave za vrijeme agresije na Hrvatsku.

I danas se lijepa naša razvija u negativnom smislu.Hodate gradom, vozite se u tramvaju, sjedite u kafiću i od svugdje dopire muzika turbo-folka , cajkaruša doseljenih u post ratno doba, oni koji uza svoje ime mogu objesiti 0% za zasluge neovisnosti.Došli su gaziti i blatiti našu domovinu, uz potporu naših dragih političara.Najviše zabrinjava što se oni koji su bili u ratu povode za njima.Današnji prosječni branitelj ili se kad tad ubije, predozira drogom, oboli od ptsp-a ili kao neki, počne slušati cajke...

Pitam se ja, danas sutra, nedaj Bože ako izbije još jedan rat! Tko će braniti našu zemlju? Janjevci? Tko će imati srca za domovinu i krenuti glavom bez obzira? Budite sigurni da to neće biti niti Janjevci, niti šminkeri niti djeca bogatih i elitnih. Bit će to obično građanstvo,alternativci koje vodi instinkt i domoljublje.Ponovno će ginuti rockeri, na krilima pjesama svojih idola, spremni ostaviti svoj perspektivan život za slobodu.

Sudbina poznatog Kulušića nije bila naklonjena onima koji su okrepu tražili u glazbi svoje mladosti.Kao i uvijek,ono što je nekoć valjalo, gašava se.Zar nije svugdje tako u našoj državi? Ono što istinski vrijedi uvijek propadne.A budite sigurni da bi Kulušić pri svojem ponovnom otvaranju okupio nepamčeni broj rulje.

Vjerujem i onih čija bi sjećanja sezala u nezaboravne trenutke,prije odlaska u rat....

p.s. Unatoč svemu,svatko ima pravo slušati glazbu koju želi!

Ljetni dani traju, puna je turistička sezona, a cirkulacija građana veća je nego ikada prije.Logična posljedica toga je i povečan broj prometnih sredstava a to pak sa sobom nosi povečani rizik od nesreća.Neizbježne su prometne nesreće, koliko god se pazilo na svaki korak, koncentracija u jednom trenu popusti, što zbog vanjskih čimbenika ili nemara, poput korištenja mobitela i sl.

Upravo zbog takvog stanja u ljetnim mjesecima, važan je odaziv građana za donaciju krvi jer se konstantno bilježi manjak krvi, a broj onih kojima je potrebno konstantno raste.

Kako se iskazati humanim? Kako spasiti nekome život? Po pitanju donacije organa, vrlo se rijetko zbori.

Pričat ću sada o vlastitim stajalištima.Toliko je ljudi danas na svijetu kojima je potrebna momentalna pomoć, hitna transplantacija, dobrovoljni donator, no broj takvih vrlo je malen. Otvara se pitanje, koliko je ljudi spremno nakon svoje smrti donirati svoje organe kako bi se spasio život nekoga tko može preživjeti.Koliki je postotak onih roditelja koji bi za svoje dijete učinili sve, pa i donirali svoj vlastiti organ.O tom pitanju počeo sam ozbiljno razmišljat.Što ja kao pojedinac mogu učiniti da spasim život drugome, potpuno nepoznatome ili bliskome. Osobno sam spreman nakon svoje smrti podariti organe, ma koliko se to nekima činilo neprihvatljivim, ali kao iskaz humanog postupanja i nužne pomoći, zašto ne.

Tako postupaju rijetki a one koji nisu spremni na nešto takvoga ne osuđujem.S pravom donose odluke o vlastitom tijelu, to je pravo svakog čovjeka na planeti. No kada je riječ o donaciji krvi, tu sam malčice rigorizniji. Smatram da je dužnost svakog građana donirati krv(onoga koji je sposoban) barem jednom godišnje. U tome uvelike pomažu akcije koje pokreću našeg građana u dobrotvorne svrhe, pa samim time otvorenih ruku prihvačam takve i slične apelacije.

Znate kakvi ljudi zavrjeđuju največe počasti? Oni koji nemaju, a daju. Isto tako, nevezano, lijepe su geste onih bogataša koji doniraju milijune kuna u dobrotvorne svrhe i nakon toga žele ostati anonimni.Takvim činom dokazuju da im nije problem dati , a da pritom ne budu eksponirani u javnosti.

Želite učiniti dobro djelo, dokazati samome sebi da možete i želite? Pomozite drugima na bilo koji način! Ne hvalite se okolo, jer onda taj čin nema smisla! Učinite to za vlastitu duševnu obnovu!

MARIO