Poštovani blogeri, suočen sam sa strašno važnom odlukom u životu i preostaje mi još današnji dan da donesem konačnu odluku nego li ću se sutradan izjasniti pred nadležnom osobom.

Naime, prije nekoliko dana sam dobio ponudu za odlazak na devetodnevni put u središnju Italiju sa svojom školskom formacijom koju ne bih želio specificirati. Zamislite si to kao razmjenu učenika u kojoj biste prenoćili kod sasvim nepoznate obitelji.

S razlogom sam skeptičan i teško mi je donjeti odluku. Štoviše, činjenica da bi sve to bilo gotovo besplatno pošto su se škola i grad Zagreb pobrinuli za financije, odluku mi čini još težom. No, ne sjećam se kada sam zadnji put izbivao iz domovine 9 dana. Otkako sam na ovoj mentalnoj razini, nisam, tako da bi to bilo novo životno iskustvo. Ne znam kako bih se suočio sa time da 6 dana ne bih pohađao nastavu, viđao obitelj, prijatelje, i grad Zagreb. Totalno nenaviknuta slika.

Istovremeno sa tim terminom, razred kao cjelina planira put u Veronu, Veneciju i Gardaland! Propustiti Veneciju koju oduvijek želim vidjeti, bio bi smrtni grijeh. S druge strane Rim i Napulj zvuče neodoljivo i bombastično.

Da budem iskren, još uvijek ne znam za što ću se opredijelit, ali znam da će odluka biti u zadnji tren i sasvim slučajna i spontana, kao što je uvijek kod mene. Prijatelji do kojih mi je najviše stalo, uglavnom mi sugeriraju da krenem na taj dugi put, ali i da slušam unutarnji glas. Mislim da će njihova riječ na koncu biti odlučujući faktor.

Da li vam je poznat osjećaj kada nekamo ne odete i kasnije doživotno žalite za tim propustom? Ja to ne želim osjetiti, ali ne znam da li sam spreman progutati ovako velik zalogaj!

Sve mi ovo poprima osobine tragikomike!