postoje,vjerni moji čitatelji,trenuci koji obilježe naš život za sva vremena.uglavnom su to posebno važni momenti,koji naša srca ispunjavaju nedodirljivom srećom,dok s druge strane pak svjedoci smo svakodnevnih nezgoda koje zadese nas same ili pak bližnje.takvo što,vječno se pamti,mada nerado,ali ostaje u potsvijesti kao točkica koja je neizbrisiva.
nedavno baš bijaše,precizno rečeno prošlu nedjenju,dan kada sam postao obogaćen novim iskustvom.iskustvo kao takvo,ne mora uvijek značiti dobro,iskustvo nam donosi priliku da sljedeći put ne učinimo grešku koja nam je prethodni put toliko zagorčala to iskustvo.ali vratimo se mi prvobitnome.
smrt oduvijek nije bila lako probavljiva,naročito ako je rijeć o smrti unutar obitelji ili najbližih prijatelja.saznati takvu vijest uvijek je neugodno,nekome dati saučešće još gore a podnjeti smrt,još teže.ali ugledati pokojniku u neizražajno,nepomično nadasve mrtvačko lice,nije svakidašnja pojava.
nisam mogao niti naslutiti kako bi me nešto sličnoga moglo čekati baš taj dan,ali zaista jest.bijaše to moj prvi susret,licem u lice pokojniku.moji jedini časovi dosad u životu,da sam ugledao meni dragu osobu potpuno neprisutnu i odvažnu.moji prvi trenuci kada nekome meni dragome i fizički prisutnome nisam mogao reći što želim,a da mi je bila pred očima...ali znaju mnogi od vas taj osjećaj suosjećanja i paraliziranosti,kada vas nadzemaljsko onemogućuje u nastojanjima.bijaše sličnih zgoda više u mome životu,zasigurno je najteže bilo za vrijeme bakine smrti,kojoj namjeravam posvetiti jedan post,na dan njezine smrti.
zanimljivo je da vas slične situacije zadese upravo onda kada to ponajmanje očekujete.mene je to pogodilo apsolutno nepripremljenog.ali vjerujte mi na riječ,svečan je taj trenutak kada onaj tko vam je nedavno bio toliko blizu,odjednom postane samo slovo na listu papira.kada bih rekao da takav trenutak pretstavlja gađenje,lagao bih.naime,ugledavši u staračke crte lica pokojnice,osjetio sam razrešenje i olakšanje,jer posljednji pogled u životu može mnogo značiti.meni osobno donosi sreću,jer će slika koja je sada duboko u memoriji,ostati vječno kao trag poznanika.
dostojanstvena i bezbolna smrt.to je ono čemu svi težimo.a kako li je onima koji nemaju mogućnosti za jedan sebi dostojan grob?

mario
p.s.mnogo sreće na polaganju(prepoznat će se osoba na koju mislim)!!!!!

dugo sam promišljao ovoga jutra,dragi čitatelji,dali da dođe do ovoga posta i dali da vam prezentiram neke stavove koje zauzimam u vezi današnje teme.iskreno se nadam da dijelite mišljenja samnom.
silovanje,kao takvo,je područje o kojem se ne voli previše pričati.neki ga sa razlogom izbjegavaju,razumljivo,osjećaju tegobe pri samoj pomisli na nešto sličnoga,prvenstveno mislim na nježniji spol,o kojem danas i pričamo.svi smo upoznati sa elementima koje to djelovanje čine toliko brutalnim i nemilosrdnim,prema žrtvama i svaka prisebna osoba u pogledu toga bi zauzela maksimalno osuđivačke stavove.neprestano čitam po novinama,konstantne nasrtaje na žene,fizička zlostavljanja,malverzacije,seksualno iskorištavanje,pedofilija i mnogi drugi oblici takve vrte kriminala.način na koji ja na takve stvari gledam,više je nego rigorozan,možda i previše,ali ostajem pri tome da takve osobe,koje počine takvo krivično djelo,zaslužuju najžešću i najnemilosrdniju kaznu koja postoji na kugli zemaljskoj,zaslužuju smrt.
zar primjerice činovi,konkretno pedofila,imaju ikakve veze sa zdravim razumom?što se uvlači tim ljudima u glavu,kako im pogled na jedno bespomoćno,siroto dijete,može biti zadovoljstvo.zašto im bludnjačenje nad njima donosi samopouzdanje i veličinu?zašto se svijet razvio uopće u tome smijeru?dali se takvo što ikada moglo izbjeći?iskreno rečeno,neznam.znam samo da u svakoj sekundi u kojoj ja pišem ovaj post,jedno dijete biva prebijeno,jedno dijete zlostavljano,jedna cura silovana,jedna žena oteta.spao je znači ljudski rod,na takve stvari?lijepo,lijepim putevima idemo.sramota!
no nije to osnovni problem.problem leži mnogo dublje.ako ikada dođe do nečega sličnoga,žrtvi u memoriji i psihi za cijeloga života ostaje slika proživljenoga.rane zauvijek ostaju,a upitna je pomoć koja će stići.koliko je samo slučajeva kada se dogodi zlostavljanje,silovanje,a da dotična osoba to niti ne prijavi.iz straha,iz raznoraznih razloga.bojazna od muža,oca,istine,reakcija drugih,ili neeeee,čak i nesvjesnosti da je počinjeno nešto lošeee,da ljudi,znade li dijete od 4 godine da kod njezin otac nad njom bludnjaći,radi nešto što nije uredu,nezna!!ali jednoga dana saznaje,a što onda?
svojedobno,prije koja 2 tjedna,užasno sam se razbijesnio gledajući film gladijator.razbijesnija me scena u kojoj rimski car maximusu daje do znaja kako je njegova žena završila.zapravo to me inspiriralo da napišem ovaj post,i riječi kojih se još siječam:'she was moaning like a hore,when they did it again an again and again.'zamislite si ljudi,kolike su to strahote,postoji li nešto gorega.u tome trenutku bio sam u stanju razvaliti ekran,iz ljutnje,iz mržnje,iz nevjerice što postoje takvi ljudi,kojima je to prioritet.znat će naši branitelji,da je sličnoga bilo i u lijepoj našoj,kada su naše žene silovane i okrutno mučene.da Bog da crklo,svaki takav muškarac!
drago mi je što sam smogao snage napisati ovaj tekst,neznam dali sam ga mogao napisati iskrenije od ovoga,mislim da ne.
ovom prilikom želim pozvati sve ženske osobe ovoga svijeta neka se oboružaju svim korisnim sredstvima za zaštitu,da ukoliko dožive nešto sličnoga,neka se ne ustručavaju to i prijaviti i neka vjeruju da ima pomoći!
a sada jasna poruka svim vama prokletim pedofilima,silovateljima,razbojnicima,provokatorima itd..ljudi božji,činovi koje vi sa zadovoljstvom provodite,najgori su oblik kukavičluka te su sramotni.zamislite se što postižete kada nasilno naudite krhkome biću!nadam se da ćete gorjeti u paklu!
i ujedno svaka čast svim hrabrim ženama na planeti,koje smognu snage prijaviti spomenute radnje te onima koje hrabro stanu protiv zlostavljača i kažu NE!
zahvaljujem vam najviše,na razumijevanju,srdačan pozdrav

marek

p.s.-ispričavam se ukoliko je tekst bilokoga uvrijedio

tekst je posvećen svim čitateljima moga bloga

hmmm,pitam se kakva li je procedura kod vas posrijedi kada primjerice idete kupovati tehničku robu,vrlo razvijene tehnologije,za kućnu upotrebu.vjerujem da nije toliko ekstremna kao što je kod nas,u našoj ludoj obitelji.baš jučer,bio je dan odluke i konačnoga odabira digitalnog fotoaparata,kao što sam već i rekao,koji će poslužiti prvenstveno mojoj dražesnoj sekici na koncertu HIM u austrijskome Beču.ne biste mogli naslutiti zbivanja prije jučerašnjeg 'final decision' i koliko bijaše nedoumica u samome odabiru.idimo nekim kronološkim slijedom.bijaše to mjesec studeni,zima je kucala na vrata,dragoj marini HIM,hehe.odluka je pala,na taj se koncert mora ići jer razmak između 2 koncerta je ekstreman,čak 4 godine su prošle od zadnjeg posjeta HIM hrvatskoj,vjerujem da je malo tko do tada znao tko su ni i šta su.ali pošto je riječ o inozemnom koncertu,taj razak ne ćemo niti računati.dakle,prva problematična prepreka ka nepoznatome bila je nabava karte.uredu,najmanji problem od svega,kartu je bilo potrebno samo otići kupiti i podiči u anonimnoj travelling agenciji,ne bih volio promovirati.uredu,prvi korak je učinjen,prijevoz osiguran,karta u džepu ali FOTIĆ ne,ajmeeeeee!!!!pa što ćemo sada,analogni fotoaparat bi na tome koncertu bio istovjetan sa nikakvime,najbolja solucija je kvalitetan digitalac.i tako proticaše dani i dani otkako prikrivena marina pati za fotićima,megabajti interneta tekli su brzinom munje,u potrazi za ljubljenim strojem.ali čekajte malo,što ako je zabranjeno unositi fotiće,što ako joj ga stražari oduzmu i nikada više ne vrate,kamo ga u tome slučaju sakriti,gaće ili pak marte??da,u tom slučaju najbolji izbor bio bi robustan,tanak i nezamijetan fotić,a takvi su vrlo jeftini kao što znate,haha.panika je rasla iz dana u dan,marina je postajala sve nervoznija i nervoznija,upala je u maniju koja vrlo često zna zahvatiti i mojeg starog,groznica koja ne popušta do časa kada blago nije u rukicama.promišljam,što bi bilo najbolje,pa i meni bi dobro poslužio fotić.stigao sam kao spas sa vedra neba,ljubljeni buraz,najdraži i najcjenjeniji,odlučio je uskočiti sestri u pomoć i pružati joj novčanu potporu za aparat.ali,zar je toliko teško nazvati u agenciju,pitati lijepo kulturno da li je dozvoljena uporaba i unošenje takvih sredstava,zašto bismo se mučili kada ne trebamo.ah dragi ljudi,naporno vam je kod nas,pogotovo kada imate zrelu sestru,studenticu ogromnih kapaciteta,koja se ne ufa obaviti jedan telefonski razgovor.oduvijek joj je to pretstavljalo problem,nije društveni i komunikativan tip.i tako tekoše dani i dani,svi bijasmo u velikoj dilemi,a mater kao da je izazivala sestru,da se odupre zlim silama i uputi taj poziv.nije vam moja sestra lak zalogaj,nikada neće popustiti,to prepušta drugoj strani.poziv je obavljen,informacija na stolu,konačan odgovor višetjedne strepnje,smiju li se unositi fotići?,DAAA!!!uufff,olakšanje,gdje smo stali.prvobitna karakteristika bila je tankoća,što moguće tanji,to bolje.više nije bilo tako,unošenje je legitimno.koliko je samo pročitanih recenzija,koliko testova,koliko opcija ponudila,niti sam ne mogu prebrojiti.znam samo da je novi kriterij bio postavljen,što veći zoom i kvalitetniji flashlight.ok,ok,smiri se mario,ima pravo,važno je to,to će ići njoj u korist na koncertu.da nebih previše duljio,za čudo,takav aparat,koji bi zadovoljio sve naše zahtjevne kriterije,postoji!!i ne želim da ovo sada ispadne kao pp,ali ako ste željni što kvalitetnije slike,savršenog odnosa sunca i objekta,necrvenih očiju,velikog i preciznog optičkog zooma i neviđene nightshot kvalitete,kupite HP-ov model R-818,vjerujte mi,idealna je kombinacija i uštimanost kvalitete i cijene.ali ni to nije sve,uz njega dobijete i praktičnu torbicu za gradsku nošnju koja će vaš aparat zaštititi od znatiželjnih pogleda,hehe.ako ga kupite još u sklopu hp-ove akcije i registrirate se na službenoj web stranici,dobivate 128mb memorijsku karticu,gratis!!!zato navalite i ne čekajte!da,znači odluka je pala,definitivno,ali zašto lagano kada može i teško.treba naravno pronaći najpovoljnije prodajno mjesto,hvala Bogu postoji kompjutorska tehnologija koja nam je znatno olakšala potražnju toga mjesta.i evo ga,jučer je bio taj dan velike radosti kada nam je u ruke veselo poskočio upravo navedeni model i zadovoljan što je upao u ruke novih vlasnika,sa zadovoljstvom i ponosom je ispružio svoj optički zoom.koliko značenje ima taj fotić govori činjenica da je zbog njega marina propustila i predavanje!pogađate što upravo radi??neki su već pogodili,slika našeg malog kunića mikija(još zvan mikija,mikić,frajeruša,fikać i zlato).nakon toliko neprospavanih noći i neizvjesnosti,nadam se da ću vam barem na blogu moći priložiti slike sa tog koncerta,kojeg da nije,sada u rukama ne bismo imali digitalca.nadam se da sam barem malćice dokazao bratstvo i solidarnost kada sam odlučio novčano pomoći sestri,a i nadam se da vam je ovaj post dobro poslužio kao savjet,kako pravilno odabirati artikl,ma koliko to nekada moglo biti stresno,valja gledati najbolji izbor,pregledati sve raspoloživo,u vašim novčanim okvirima i razumno donjeti odluku.hvala vam svima što me čitate,nadam se da vam uvijek iz nova pruža zadovoljstvo,nastojat ću da tako uvijek i ostane.lijep pozdrav!



konačan izbor

Prošlo je već podosta vremena od dana kada ste mogli ugledati moj svježe napisani post.više je faktora koji su odredili takav tijek događaja,a kako sam obečao da ću vam ga otkriti,nema razloga da to i ne učinim,uostalom,vjerujte mi,ne radi se o nikakvome smrtnome slučaju,učinjenoj šteti ili putovanju zbog kojeg nisam bio omogućen slijediti svoje zamisli i na koncu ih ostvariti.ne,razlog je zapravo tako jednostavan i logičan,kada znate da je u mojem životu prisutna moja draga sestra marina koja je opsjednuta downloadanjem najnovijih HIM spotova,intevijua,slika ili glazbe koje još nema.nakon toga slijedi pogled na dsl mb counter koji desetak dana prije nove godine pokazuje 2,25mb od dozvoljenih 768mb tako da si daljnje prekoračenje ni(je)smo mogli priuštiti.marina me ostavila na cjedinu i bio sam osuđe na milost i nemilost okolnih cyber cafea ili vip-centara u koje sam par puta navratio,kako bih barem djelomično ublažio šok koji mi je sestra priredila.da,postao sam svijestan koliko sam opsjednut internetom ili preciznije,osobama sa kojima se tamo susrećem,da bi trajni gubitak te usluge kod mene izazvao kolaps sistema,pitanje je da li bi bio u stanju razumno razmišljati.
No dobro,dovoljno o toj temi,i to je u konačnici već prošlost.nadam se da ste prihvatili moje naiskrenije isprike zbog zakašnjenja svih čestitki za već prošle blagdane,pa još jednom zahvaljujem svojoj šarmantnoj suradnici,hehe,na ispomoći i savršenome tekstu.tu prelazimo već i na sljedeći faktor koji je utjecao na pisanje novoga posta.mogli ste ga ugledati već u nedjenju,ali odužio sam termin pisanja kako biste u potpunosti uživali u svakoj ispisanoj riječi prethodnoga posta.hvala jelena!
Kao što već sigurno znate,na kraju svake godine,prilažemo osvrt na godinu koja je na izmaku,na nešto što valja korigirati u sljedećem razdoblju a donosimo i odluke koje mogu biti presudne u ovoj novoj godini.ne znam kako vi stojite,ali ja sam sasvim siguran da u protekloj godini ne vidim ni jedan manko koji bi podebljao i istaknuo,moglo bi se reći:'godina iz snova'.hehe,ne iz savršenih snova,ali dovoljno je da je iz snova.očekujem daljnji napredak u tekućem razdoblju i podizanje stupca na viši nivo.mislim da je to ostvarivo,uz veliki rad i trud bez kojeg ništa nije neostvarivo.
Nadam se da su vam ovi praznici poslužili da se stabilizirate i distancirate od svih problema koje donosi razdoblje izvan ova tri tjedna,kod mene nažalost,kao i po običaju,nije tako.napetost je prisutna u svakome pogledu,tražim nedostatke i područja za poboljšanje,donosim dugoročne odluke.zadajem ciljeve,sa nečime počinjem.ujedno bih volio iskoristiti priliku da vas zamolim za jednu prekoruku,vezanu uz svijet tehnologije.ja i moja već prije spomenuta rastrošna sestra(u nekim pogledima) tragamo za savršenom solucijom pri odabiru odgovarajućeg digitalnog fotoaparata.marina se sprema na koncert svoje omiljenje grupe HIM u beč,pa zajedničkim snagama pokušavamo unutar svojih okvira,pronaći fotić.na vama je da mi predložite model do 2200kn koji bi slovio kao najbolje rješenje.bio bih vam iznimno zahvalan.
I dok se marina veseli koncertu(i HIM lančiću kojeg sam joj poklonio,na njezino oduševljenje,na Božić),nastojim obogatiti repertoar svoje kućne biblioteke sa novim knjigama te pronaći trunćicu vremena za čitanje.a i ostvarila se moja viječita želja za sviranjem akustične gitare.ništa drugo mi ne pretstavlja toliko zadovoljstvo,kao sviranje dopadljivih ritam sekcija.polako ali sigurno,napredujem.
U sljedećem postu očekujte diskusiju o nečemu čime se susrećemo svakodnevno,pa se nadam vašem angažmanu,po svaku cijenu.tema je poprilično šokantna te prvenstveno vezana uz nježniji spol.toliko za danas,želim vam ugodan tijek praznika.dosvidanja!