Sa žaljenjem gledamo,dragi moji čitatelji,na jučerašnji da,prije točno 14 godina,prisjećamo se pada Vukovara,svih onih 15000 poginulih i nestalih,svih onih koji su za domovinu život dali.Jer ipak je grad Vukovar,dokaz velikosrbske agresije počinjene nad Hrvatima,ali ujedno i grad na koji gledamo sa ponosom,vrijedan borbe i života.Sasvim slučajno,jučer,pod satom matematike koji vodi naša razrednica,u čitavom sjetnom raspoloženju,uputio sam razrednici sljedeće riječi:''kako vrijeme razrednice prolazi,već je 18.11.,još malo pa polugodište''.Razrednica je na trenutak zamišljeno stala,ojađena pogleda,da bi zatim započela govor koji je trajao gotovo čitavi sat.Nadam se da je tim satom prikupila simpatije i onih koji ju ne obožavaju,pokazala je svoju meku stranu srca,koja se svakodnevno prepoznaje,njenom tolerantnošću i brižnošću.Ali ovaj govor bio je nešto sasvim neočekivanog,pričala nam je,dakako,o teškim vremenima Vukovara,o mnoštvu izbjeglih učenika i razdoblju kada su naše učionice bile prepune Vukovaraca.Sa pozornošću sam pratio svaku riječ koju mi je razrednica uputila,i razredu dakako,vladala je savršena tišina.Njen drhtavi glas,zacakljene oči i emotivnost u govoru,davao je dojam žene koja je u tom razdoblju stekla najveća iskustva.U jednom trenutku,u njenim očima vidio sam suze,suze koje teku za svim žrtvama agresije.I zamalo da te suze za sobom nisu povukle niz ostalih,možete si zamisliti kako smo se tada osjećali(barem neki).A onda pogledam kako se za sudbinom Vukovara danas gleda,priča se o tome,dakako povodom godišnjica.Slično kao i primjerice Srebrenica.Sve se to u medijima aktualizira,a kroz godinu tome niti traga.Zato ovdje dolje,na mojem blogu,kroza cijelo vrijeme postojanja bloga,imate ispisanu sudbinu Srebrenice,uz koju vam preporučujem i knjigu sarajevskog novinara Emira Suljagića:Razglednica iz groba.Smatram da se povijesti treba sjećati i o njoj razmišljati,ali žrtve se nikada neće izdići iz svojih grobova.Sigurno ste isto tako primjetili zamjetan broj svijeća postavljenih po gradovima,školama,institucijama.Primjerice dok sam prekjučer čekao Zoku u predvorju njegove škole,njegov profesor neznalica iz engleskog zapitao je portirku sa čuđenjem za koga li su te svijeće.Bravo,gospodine obrazovani!I dok se neki pitaju čemu sve te svijeće,ja ću se sjećati riječi moje razrednice sa kojim je ostavila zapečatljiv dojam:''na današnji dan,18.11.....''