DIE ZUKUNFT IST UNVORHERSEHBAR,MEINE LIEBE LEUTE!!!

05 studeni 2005
gotovo je!

znate li osjećaj kada vam neka osoba,ne mora bit da vam je bliska,padne u nesvijest,sruši vam se pred očima.U takvim trenucima nikakvo prijašnje stečeno znanje nema svoju svrhu,ostajete paralizirani,zatečeni situacijom i nesvijesni da je svaka sekunda od presudne važnosti.Upravo meni se nešto sličnoga desilo prekjučer,na sreću,dobro sam reagirao,dečka okrenuo iz kritičnog položaja u bočni.Dogodilo se to pod satom tjelesnog odgoja,na sreću!Zašto na sreću?Zato jer bi bila upitna sprema bilo kojeg profesora da se to dogodilo pod nekim drugim satom.Naš profesor iz tjelesnog,začuđujuće je ostao priseban,smiren i kuražan.Par sekundi kasnije kada smo moj školski drug i ja brzinom munje odjurili u tajništvo po potrebnu pomoć,dečko se već uzdigao,kao da nije ništa bilo.Teški su to trenuci,ljudi Božji,ne znate kako reagirati,kamo krenuti,uspaničite se i spasa nema.Ali i to se događa u životu,svi smo bogatiji za jedno novo iskustvo i drugi put će reakcije biti mnogo brže,naravno nadamo se da do drugoga puta nikada neće doći.Taj događaj je opet obnovio moja razmišljanja kako naš bijedan život može poprimiti oznaku 'off',u svakom trenutku života jer je sve nepredvidivo.Što vrijeme odmiče,sve je opasnije.Znate pak,da ako dođe do situacije koja bi mogla ugroziti tuđi život,razmišljanja su nam vrlo često usmjerena prema smrti,postajemo svijesni propusta i nekad nam je žao za prijašnje načinjeno zlo prema toj osobi.U centru pažnje nam je samo život te osobe.Nešto slično sam također doživio kada je moj otac pao sa visine od 5 metara,na škarpi iza kuće,zajedno sa 500kg teškom ogradom.Moglo se svašta desiti,i vjerujte,nije mi bilo lako čuti taj potres iza kuće.Sav loš odnos sa svojim ocem sam u tom trenutku zaboravio,sve psovke požalio i bilo mi je samo važno da je on dobro.Na sreću,dobro je prošao sa par dubokih posjekotina.KAJANJE-to je ta riječ koju nosimo u glavi kada zaista dođe do neke za život riskantne situacije.Najteže je kada zaista dođe do smrti,šta onda?Eh,da.Odnosi se više ne mogu popraviti ili normalizirati i osjećamo grižnju savjesti.˝Bože zašto sam bio takav˝-spasa više nema![B][/B]

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.