globabloga

<	svibanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

MOJA GLOBABLOGA BEZ REPA I ROGA

Jedno veliko zbrčkano klupko vune koje se kotrlja pa zapne. Vreća u kojoj se skrivaju šareni gumbići, svaki svoje veličine i s rupicama i bez. Moj blog - moj virtualni monolog - žarko sunce i potonuli brod...

SURFAM:

Blog
Coolinarika
Google
Avon
Index

PREKRASNA ŠETALIŠTA:

Shady
Almost poznata
Grintavac
Trigona
Rudarka
Lolina
Dinamitna
Slatko grko
Lakeisha
4pištolja

ČUDNA CESTA

MOJE STANJE DUHA NE POZNAJE DALJINE
ONO JE OKRUNJENO VREMENOM DANAŠNJICE
ZAROBLJENO GRANICAMA TUĐIH STAVOVA.
MOJE JE TIJELO JEDNA VELIKA KULA
PROZORI SU POGLEDI MOJI
SRCE MOJE VRATA SU NJENA
UĆI MOŽE SVATKO,
AL VRATA ZA IZLAZ NEMA!!!

ZATOČENA SAM OKOVIMA ČVRSTIM,
OBVEZNA SAM MISLITI NA SUTRA,
PREŠUĆUJEM VJESTI ŠTO DONOSE MI JUTRA,
ZATVARAM OČI ISPRED SVAKOG NOVOG PUTA
BOJIM SE DA SUDBINA JE MOJA
POLA ISUSOVA PUTA.

*******************

TRAŽIM SE U NEBESIMA,
GDJE KRALJEVSTVO VLADA,
ALI NIGDJE NE VIDIM POSTOLJE SVOJE,
SAMO SPOKOJ VISI U ZRAKU,
MOJA JE NADA NEGDJE SKRIVENA U MRAKU.

TREPERENJE ZLATA, TITRANJE SREBRA,
UDOBNOST, TOPLINA, MIRIS I MIRNOĆA...
A MENI MJESTA NEMA,
NI NA JEDNOJ STRANI TOGA SVIJETA.

ODLAZIM DALJE U NEPOZNATOM SMJERU,
BEZ OKRETANJA, BEZ TRAGOVA,
GUTA ME SPOKOJ, I PAŠE MI TAKO
AL OPET NEŠTO TU FALI...

OVOGA PUTA MOŽDA MALO VIŠE
PJESNIČKOG DARA.:)

[I]***********************

U kutu spokoja pronaći ćeš biser svog vremena.
Nailazit ćeš na cestice bez ulične rasvjete,
Udarat ćeš u betonske stupove neznanja,
Držat ćeš se za mrak, i lutati.

Kad jednom naiđeš na sunce
Počet češ žudjeti za tamom,
Za istim mrakom koji te gutao,
Ići ćeš za svojom prazninom.[I]

*************************

* VJETAR *

Ispunjenost duše krhkim osjećajima,
Oči prepune snažnih emocija
I treptaji, i drhtaji, i strah od poraza,
Čini me ženom novog preporoda.

Kao klupko zgužvanog papira
Sa bezbroj ostavljenih neprežaljenih dodira,
Da vlastite greške netko mi ispravi,
Stvarno i vječno zahvalno to bi voljela.

Ima me u svakoj čestici tuđih razmišljanja,
A ja se ne dam,
Jer se bojim,
Ljubavi,
Jer se bojim,
Umiranja.

Ispirem lice od nedužnih pogleda,
Dajem vjetru nekoliko svojih koraka,
Da me otpuše,
Da me preda,
Da mi otkrije,
Sve što nije imalo, a srcu mi treba.

U očekivanju jutra što i noć prevarila je,
Želim, uistinu želim
Biti nečija ljubav, nadanje i vjera,
Baš kao meni stranac
u vjetrom zahvaćenim krajevima.

*ŽIVI MAK*

U prilici da budem stručak poljskog maka
Zanijekala sam mogućnost gubitka čovječnosti,
Odlučila sam pretači ljubav u boju svoje haljine,
I postati čvrsta veza prirode i užitaka.

Njišući svoj struk na širokom prostranstvu
Osjećam dodir nježnosti rasplamsalog Sunca,
Hlad obližnjeg gospodina Drva,
I radost te dječice Trave.

Vezana sloboda, podijeljena voda,
Sućut i beskraj, nerazumijevanje i vedrina,
Moja mudrost ne podliježe Bogovima,
A moja ljepota,

Zauvijek će bdjeti poljima, livadama, pašnjacima…
Netaknuta, neodoljiva, tek jesenskom rosom obavijena,
Svjetlucam….
Postojim, dajem, ne uzimam ništa!

Tek pokoji stručak maka
Molit ću na dar!

LISTA IZGUBLJENIH STVARI

Ovdje ću nadopunjavati (nadam se što rjeđe) niz novoizgubljenim stvari.

*mobitel
*hrpu crnih olovaka za oči
*5 pari srebrnih naušnica (istih paučića)

...nastavak slijedi...

*nove bijele slušalice s raznobojnim nastavcima (neupotrebljenim)
*jednu naušnicu (zvjezdicu kao i prethodnih milijun)
*karticu od knjižnice

28.05.2007., ponedjeljak

24 GODINE I 2 DANA

Prošlo je već toliko ljeta, a vjerujem da ću barem još toliko rođendana proslaviti. S godinama sve mi je manje do slavlja, već mi je jedina želja da mi to bude svaki dan, dakle, da imam što više sretnih dana i da svojim postojanjem usrećujem ljude koji me okružuju. Sve je prošlo u najboljem redu. Poneke osobe zaboravile su mi čestitati rođendan, pa sam zbog toga bila razočarana, ali život ide dalje, uči se na iskustvima. Ljudi ulazi i izlaze iz naših života, ali bradu valja uvijek visoko gore držati, ponosno svoje čelo pokazivati i vjerovati u bolje sutra, nadati se naboljemu i biti pozitivan, koliko god ta očekivanja budu pobijana i vlastita dostojanstva narušena. Slavlje i nije bilo neko veliko, ali muzika je treštala do ranih jutarnjih sati, sunce je bilo već na obzorju, bilo nas je dvoje, kasnije 4, ali meni dovoljno jer smješak nisam skidala sa svojih usana. Nije bilo poklona, ali je bilo cuge u potocima (što je mene vrlo obradovalo;Đ)

Poprilično sam oprištavila od silnog znojenja, tako da ni tuširanje ne pomaže od prljavog osjećaja, no proći će i to. Osjećam se poprilično starija i puca me da se moram nekako uozbiljiti sa svojim ponašanjem i olakim shvaćanjem nekih bitnih situacija.

Danas sam primila poziv iz Amerike za besplatnu zelenu kartu u trajanju od četiri godine. Inače, svašta ispunjavam na obrasima na internetu, šalje, igram se na sreću i nesreću. Ženu sam poprilično slabo razumijela, pošto mi engleski nije jača strana, lakše razmijem nego što ga upotrebljavam. Idem sad proučiti o čemu se točno radi tj. idem zatražiti pomoć nekog tko bi mi mogao prevesti sve te silne poruke na e-mailu što sam ih dobila s njihove strane. Bilo bi lijepo otputovati, ali s putovanjem dolazi i grižnja savjesti za svim ostavljenim ljudima iza sebe. No, vjerujem da će to zauvijek ostati moja neostvarena nadanja.

Evo, idem sad posušti kosu s fenom i idem se družiti van, uveseljavati svoje dane godišnjeg odmora i pokušati zaboraviti na neke stvari koje me katkada neuveseljavaju.

Veliki pozdrav mom bratiću shady-u. Voli te tvoja sestrična*

- 18:31 - Komentari (6) - Isprintaj - #

25.05.2007., petak

UBI ME BOŽE NASLOV

Ukrast ću malo vremena za sklepat par rečenica.
Sparina me obljepila, u znoju se mali milijun puta okupala i soli se s čela napila.
Mamica je otputovala u Majurec i pustila me da proslavim svoj 24 rođendan kako god bio Bogom dan.
Darovala mi je svot novaca da počastim prijatelje i kolege s posla.
Od silnog kalkuliranja čime ih zasititi ipak sam ponijela sam kolače i platila kavu i sok na poslu, a za proslavu se upravo pripremam, vjerojatno ću slaviti od danas do nedjelje.
Malko me bedira ta brojka, koja i nije tako velika, ali nosi niz odgovornosti koje se od mene očekuju, a ja ne znam kako ću se s time moći nositi, s obzirom da nikada moguće je neću odraslo djelovati.
Šoraju me osjećaji, dobro znani, nisu okorjeli, ali su pristuni...i to mi ne smrdi na dobar večerašnji provod, no, šta je tu je, ima dana, sutra su finale i dan mog rođenja, točno u 8,5 min svoje oke ja sam otvorila, udahnula zrak svoga zagreba i bila u doticaju s vanjskim okolnostima.
U par kratkih rečenica što sam kanila napisati ipak neću moći istaknuti nešto toliko važno što mi se u proteklih godinu dana dogodilo, osim što sam dobila stvarno dobar posao za stalno.
Bilo je tu možda malo više loših dana i depresija od proteklih rođendana, ali sve u svemu, živa sam i sretna sam.
Čini mi se kako uvijek počinjem s nekim negativnim osjećajima i mislim da sam se gadno zarazila takvim ponašanjem i izražavanjem.
Ponekad mi ništa nije važno, jer nemam načina, jer nemam prilike, jer nema baš tada nikoga.

I baš me briga tko čita ovaj blog i da li će se ikad otkriti tko sam, hoće li mi itko suditi, krivo shvatiti....želim samo živjeti punim plućima sa što manje kočenja.

Laganini ću krenuti u spoznaju sebe same, ali mislim da još nisam spremna...barem vikend nije taj za tu vrst razmišljanja.

Svima vam želim dobar provod, puno smijeha, druženja i onim sretnijima zagrljaje i uzdahe popraćene vrućim izgricama.

PUSA do sutra cerek

- 18:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

23.05.2007., srijeda

"GO"

Odlučila sam si uzeti malo vremena samo za sebe i napisati ponešto o proteklim danima iza mene, mada se ovako kako ne pišem baš često u posljednje vrijeme čini da sam prestala misliti na vas, to nije istina. Nikako me nema doma otkako sam na godišnjem. Danas je službeno treći dan tako da imam još vremena provesti te dane onako kako mi bane.

Inače, bila sam napokon kod starog, sestre, šogija i malog Dode u Majurcu (to je selo negdje cca 3 min vlakom udaljeno od Križevaca, nema civilazacije, ali je jako lijepo, mirno i priroda je prekrasna). Provela sam tamo od petka do ponedjeljka. Iznenadila sam se kad sam vidjela kako kuća izgleda, koliko imanje imamo, koliko životinja trči po našem dvorištu i kako je zapravo divno biti seljak. Samo što ima toliko posla, da se ja iz jednog velikog urbanog grada ne bi baš lako uspjela prilagoditi na taj način života. Sve u svemu jako sam uživala. Imamo malog psića Dodu (ugl. sve životinje se tako zovu, pogotovo one najmanje po mom nećaku). Imamo nekoliko purana malih, koku nesilicu, velikog goluba koji natjerava sve po dvorištu, puno malih pilića, patke kojima smo stari i ja napravili bazen da se mogu kupati, a mali Dodo u njemu pušta svoje brodove pa patke neće ni blizu, zatim imamo kokice, pjetla.....svaki dan sestra odlazi kod susjede po svježe kravlje mlijeko. Stari će uskoro uzeti i koze kako bi se počeo baviti proizvodnjom sira i mlijeka. Sestra je okopala prekrasni vrt s mnoštvom povrća. Brdo voćki raste nam u dvorištu, imanje je preveliko i prekrasno, ima još puno radova što se moraju obaviti. Po prvi puta sam se vozila s tatom na traktoru. Preokretali smo sjeno, a imamo i veliku šumu i livadu koju sad treba pokositi kao bi pripremili novo sjeno. Skoro ću opet otići tamo, pa onda i u posjet teti, tetku, sestrični i bratiću u Križevce da se malo provedemo. U subotu smo zajedno otišli van u disco Latino i bilo je super. Ekipa je mrak i ljudi su nekako jednostavniji i lijepo mi je bilo voditi razgovore s njima, zezati se, piti i zabavljati. Teta nas je rano probudila na ručak, pa smo skoknule u kratku šetnju gradom, na kavu, na sladoled i tako je vrijeme zaista brzo prošlo. Upoznala sam neke nove ljude koji voze bicikl i pozvali su me da se učlanim u njihov klub pa da idemo zajedno na nekakve ture. Potrudit ću se sve to izrealizirati što prije.

Užasno je sparno, mnogo mi se spava, vrijeme nije najbolje za vožnju biciklom pa radije odem kod frenda doma i tamo uživamo u kućnom hladu. Vidim sprema se neka kiša, ali to je već standardo kad ja odem na go.

Imam ja puno toga za pisati, ali ukratko htijela sam se samo pohvaliti svojom dobrom voljom da posjetim napokon imanje svojih staraca i kažem vam kako sam se dobro provela, napulia se pozitivnom energijom i sad sam spemna za nove pobjede. Jedino što me uvijek može srozati, to je manjak novaca na tekućem računu, s obzirom da mi se bliži rođendan, svako malo padam u depresiju jer ne znak kako ću spojiti kraj s krajem.

Eto, puno vas sve pozdravlja, već moram gibati na drugu stranu, hvala vam na ostavljenim komentarima, nadam se da me nećete iznevjeriti bez obzira što ne pišem tako često u posljednje vrijeme, sve vas i dalje podržavam u vašim pothvatima i mišljenjima, a nadam se da će tako i ostati.

wave

- 15:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

14.05.2007., ponedjeljak

PRILIČNO ZADOVOLJNA EMOCIJAMA KOJE GAJIM

Bit ću vrlo kratka jer mi je vruće i ne podnosim keljenje podlaktica za stol. Odbrojavam zadnje minute na poslu. Doma je miš proradio, ali tastatura je crkla, a gore po ovim sparinama u sobi mi se neda čamiti za laptopom, pa eto.

Inače, probušila mi se guma na biciklu.
Bole me leđa od katastrofalno lošeg madraca na krevetu već dva tjedna.
Za vikend crkla škrinja pa sam imala radne akcije do kasno u noć.
Iskočio mi osigurač, nije bilo struje.
Nisam bila vani, ali sam se idealno provela (malo doma, malo u prirodi).
Radim još ovaj tjedan pa na godišnji (malo u Majurec malo doma malo svugdje).
Na poslu je milina (2 kolegice na go).
Još malo pa rođendan.

Eto, dragi moji, ja sam vam sretna, emocionalno podržana sa svih strana, osmjeh ne skidam s lica, zadovoljna sam i nadam se da će tako i ostati.

Ukratko: čitamo se!
wave

- 15:15 - Komentari (10) - Isprintaj - #

09.05.2007., srijeda

POST NUMBER - 200 -

Etogac, sad sam si fino brojkicu zaokružila i sretna sam što sam se još više približila onima s puno postova, ali što ću kad nemam toliko inspiracije za pisanje u posljednje vrijeme, ne drži me raspoloženje više od 3 dana, pa napravim pauzu. Doma mi je za vikend nakratno nestalo struje, nastao kuršlus i riknuo mi miš, pa sada ne mogu doma biti na kompu.

Inače brojim još tjedan i po do zasluženog godišnjeg. Što se više približava taj datum, meni se sve manje da dizati rano ujutro, lijena sam, brzopleta, kao da ću vrijeme ubrzati napravim, no ipak, što više radim preko dana to mi brže dođe jutro i tako redom. Nisam si previše planirala kako bi ga provela. To je 10 dana iliti dva tjedna, bit će kraj mjeseca, od plaće će ostati mrvice, rođendan mi je pa treba i počastiti, a ni sama ne znam kako ću to izvesti jer eto tek što mi je sjela na račun, jučer i danas potroših više od 1.000 kn.

Ponovila sam se. Pukla me opet šopingholičarstvo. Radije kupujem proljetne krpice nego zimske, a i jeftinije su, veselije, mogu se igrati i mijenjati svoj stil, prepuni su dućani boja, ali ja uvijek nekako zapnem za crnu i nije mi ža nikada. Tako sam jučer napokon kupila torbu tako da kad se vozim na bajku imam gdje staviti stvari, a ne uvijek vucarati onu malu pederušu u koju jedva strpam ključeve koji su ogormni zbog viška privjesaka. Torba je plava i koštala me 69,99 kn, pa sam uočila odmah i Scoot svijetlo plave rukavice za bajk, uzela sam ih 99,99 kn, zakon su, zbog njih sam sad još sretnija i potpunija, neko bi reko da sam sam profić. Imala sam osjećaj dok sam se vraćala kući da baš svi bulje u mene i znaju da mi je taj komplet torbe i rukavica nov...bedara...no naviknut ću se, osim što mi fakat izgleda malo prekompletirano. Zatim, otišla sam do Lovačkog roga i kupila si hlače dimije crne (užasno su smiješne)....izgledam kao da imam mošnje, rit mi visi, ali ugodne su mi, to je ono najbitnije, treba to znati isfurati, cijena: 140,00 kn, zatim sam uzela još jednu bijelu majcu na bretele s Bogom (35,00 kn) i još jednu crvenu s Bogom (55,00 kn), pa usput da zaokružim cijenu 7 narukvica od po 3,00 kn/kom. Na povratku s pauze morala sam se počastiti i Zaher tortom i kuglicom sladoleda u Vinceku, jer naravno, zaslužila sam.

Ni danas nisam bila dobra. Kupila sam si crne široke hlače s debelom pasicom oko struka i đepovima sa strane (149,99 kn) i usput zapela za još jedne balernikice s dijamatićima (slične su starkama, ali vuku na balernike) a cijena: 299,99 kn. Sretna sam svojim odabirom. Sad imam još više motivacije pospremiti ormare i hrpu odjeće izbaciti van jer godinama skupljam sve što sam nosila, što ne nosim, što sam prerasla, što mi se sviđa i ne sviđa, vrijeme je da prestanem biti hrčak i oslobodim svoju sobu stare energije i počnem se ponašati kao da nisam ovisna o svim tim sitnim predmetima, perlicama i stvarima. Da.

Tjedan dana bez stare mi je brzo prošlo. Više sam se naradila nego odmorila jer svako malo neko mi je zvonio na vrata, prala sam suđe 7 puta dnevno, i rekla sam za ubuduće da ću sve čaše porazbijati (kupit ću plastične pa nek se guštaju), kuhala sam ručak za cijeli kvart, pomalo se umorila od svega, jer ljudima jednostavno nije jasno kada je vrijeme da me ostave malo na miru. To što ja nemam što za raditi to se nikoga ne tiče, da li je meni dosadno ili nije ničije da prosuđuje....bez obzira što nisam ništa posebno radila htijela sam imati malo vremena za bacit se na krevet i da me nitko ništa ne pita, ali takvi trenuci u globalu je bilo cca tek 5 sati (možda).

BITNO

Sretna sam, izvire to iz mene, ne znam što mi se događa ali prepuštam stvari da idu svojim tokom, ne živciram se previše, ne prebacujem iz ruke u ruku probleme i ne zamaram se malim stvarima, tako mi uvijek dođe s proljećem....vrijeme da ljubav učini svoje. Što se tiče ljubavi, nije najbolje, ali stvari same po sebi dobro stoje.

cerek

Pozdravljam i ljubim sve kod kojih nisam imala vremena doći u posjete* kiss

- 13:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.05.2007., srijeda

OVO MI JE ŠKOLA

Napokon da nešto napišem, a uostalom nemam šta, ali eto, sve mi je ovo pisanje postala neka svakodnevna rutina zbog koje se bolje osjećam ako je obavim.
Nije me bilo jer sam naravno bila solo doma od petka do danas kad se mama vraća. Odlazi opet danas predvečer i vraća se u nedjelju, zbog čega me neočekivano razveselila, osim što nemam više nekih zaliha hrane u fičkasu. Dolazi ekipa, pa odmah kad spremam sebi pripremim u većoj količini da se svi najedu, tako da imam samo zalihe sira u prekomjernim količinama, ali sir naravno nitko ne traži. Sva sreća pa sam imala špeka da ponudim mesoždere.
Za vikend nisam nigdje bila, samo sam se špancirala okolo, ali uglavnom obitavala sam kod kuće, što mi je u jednu ruku već dopizdilo, jer su se neki pojedinci previše naviknuli da sam solo doma i da mi mogu banuti na vrata kad se sjete, zvati me na mobitel u 4 ujutro i pitati šta radim, jer da vidli su svjetlo da gori u sobi. Grrrrrrrrrrrr....poludila sam, nikako ih otjerati da obavim neke stvari, odmorim od svega, sklopim oko, odim se vozit jer vrijeme je baš lijepo...a opet nemam to nešto u sebi da im kažem sad bi bilo dosta, imam posla (a znaju da nemam)....jojojojojojojoj....šta majka rodi! No, eto u svoju kuću ne pozivam ljude s kojima si nisam dobra i s kojima ne mogu lijepo pričati i zezati se.
Zadnja 2 mjeseca promijenila sam ekipu s kojom se družim, zapravo više ni ne izlazim na mjesta na kojima sam prije znala sjediti i po nekoliko sati, pa bi već dobila status domaće cure, kvartuše, sitni invetar....što mi nimalo nije bilo drago, ali eto, kad ne znam gdje bi sama sa sobom, a onda najčešće biram upravo ona pogrešna mjesta i krive ljude za druženje.
Sad je ok. I dalje su to ljudi koje znam iz svojih dana srednje škole, družili bi se, ali nikada tako konstantno kao sada, i upravo sad kužim da sam izgubila poveći dio svojeg vremena i živaca na neke ljudi koji ne zaslužuju moj trud, poštovanje i pažnju.
Hvala Bogu, i to je pri kraju. Takva sam da kad nešto započnem, ne odustajem, kad se spetljam s nekim ljudima, teško mi je opet otići i tako to, svako malo zaglavim u nekom krugu ljudi bez kojih onda dan ima manje smisla.
No, nadam se da ću jednog dana naći one prave ljude za koje ću istog trena znati da će me kroz cijeli život pratiti njihova dobra volja, pristupačnost i lijepo ponašanje, s kojima bih mogla razgovarati o pametnim i potrebnim temama, a za sada, uživam koliko dopuštam sama sebi i drugima.

Užasno mi je teško danas biti na poslu nakon ovog produženog vikenda. Zijevam i ne prestajem. Kavu sam popila nakon 5 dana i nije me uspjela razbuditi. Radim još ovaj tjedan i iduća dva tako da 21.5. odo ja na stari godišnji u trajanju od 2 tjedna. Šteta što će to biti već kraj mjeseca, tak da već znam da bit ću švorc s parama. Ovaj mjesec mi traje i traje, para više pa i nema. Štedim na gablecu i sva sreća da imam zalihu pahuljica u ladici pa malo mlijeka posudim, smanjila sam pušenje cigareta jer i to košta, a plaća je tek idući tjedan, a i cijeli vikend je predamnom.

Da obavijestim: prošla me depra i dobro se osjećam. Vrijeme vrlo pogoduje na moje raspoloženje. Šta je da je, određeni pojedinci su me vrlo razločaralo zbog čega sam primorana bila promijeniti okolinu u kojoj se krećem, pokušati u sebi zadržati neke osjećaje za koje više nemam živaca, vremena ni prostora. Jako mi je žao što neki ljudi ne razumiju koliko je potrebno ljubav dijeliti i primati. Vrijeme nije to koje će promijeniti išta na ovome svijetu, a pogotovo osjećaje koje ili ispraviti neke pogreške učinjene....potrebno je puno više truda i još više vremena da se te stvari dovedu u red, a poneki te osjećaje i potrebe manje uvažavaju i cijene, a ja proti svog mišljenja ne mogu i glumiti da je sve u redu kad nije, i čekati dok se nekom ne digne da mi se obrati. Dosta mi je takvih gluparija. Vodim svoj život, briga me što drugi govore i kako će drugi ocijeniti moje postupke i riječi...osobno znam da sam preispravna u svojem ponašanju i razmišljanju što neke zaboli više upravo zato što ne razumiju, nemaju tu dozu osjećajnosti i pristojnosti u sebi da bi to isto mogli cijeniti, pa omalovažavaju, vrijeđaju, spuštaju, cimaju....takve osobe za mene su ništica, nula, zero...ali eto, treba biti strpljiv, smiren, imati gard i ne obazirati se na takve gluposti. Svak vodi tuđu brigu i jedva selo čega da netko zabrlja kako bi se mogli okomiti na tu osobu i time utješili sebe da su bolji, odnosno da nitko nije savršen.....

.....eto, malo filozofiranja na mom blogu nikad ne usfali, pa eto, tko voli - nek izvoli*

Nadam se da ste se uspjeli odmoriti i svoje potrebe zadovoljiti, da će te o zanimljivim iskustvima pisati, a ja ću se sada potruditi vaša stajališta obići..... smijeh

- 10:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.