OVO MI JE ŠKOLA

<	svibanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

MOJA GLOBABLOGA BEZ REPA I ROGA

Jedno veliko zbrčkano klupko vune koje se kotrlja pa zapne. Vreća u kojoj se skrivaju šareni gumbići, svaki svoje veličine i s rupicama i bez. Moj blog - moj virtualni monolog - žarko sunce i potonuli brod...

SURFAM:

Blog
Coolinarika
Google
Avon
Index

PREKRASNA ŠETALIŠTA:

Shady
Almost poznata
Grintavac
Trigona
Rudarka
Lolina
Dinamitna
Slatko grko
Lakeisha
4pištolja

ČUDNA CESTA

MOJE STANJE DUHA NE POZNAJE DALJINE
ONO JE OKRUNJENO VREMENOM DANAŠNJICE
ZAROBLJENO GRANICAMA TUĐIH STAVOVA.
MOJE JE TIJELO JEDNA VELIKA KULA
PROZORI SU POGLEDI MOJI
SRCE MOJE VRATA SU NJENA
UĆI MOŽE SVATKO,
AL VRATA ZA IZLAZ NEMA!!!

ZATOČENA SAM OKOVIMA ČVRSTIM,
OBVEZNA SAM MISLITI NA SUTRA,
PREŠUĆUJEM VJESTI ŠTO DONOSE MI JUTRA,
ZATVARAM OČI ISPRED SVAKOG NOVOG PUTA
BOJIM SE DA SUDBINA JE MOJA
POLA ISUSOVA PUTA.

*******************

TRAŽIM SE U NEBESIMA,
GDJE KRALJEVSTVO VLADA,
ALI NIGDJE NE VIDIM POSTOLJE SVOJE,
SAMO SPOKOJ VISI U ZRAKU,
MOJA JE NADA NEGDJE SKRIVENA U MRAKU.

TREPERENJE ZLATA, TITRANJE SREBRA,
UDOBNOST, TOPLINA, MIRIS I MIRNOĆA...
A MENI MJESTA NEMA,
NI NA JEDNOJ STRANI TOGA SVIJETA.

ODLAZIM DALJE U NEPOZNATOM SMJERU,
BEZ OKRETANJA, BEZ TRAGOVA,
GUTA ME SPOKOJ, I PAŠE MI TAKO
AL OPET NEŠTO TU FALI...

OVOGA PUTA MOŽDA MALO VIŠE
PJESNIČKOG DARA.:)

[I]***********************

U kutu spokoja pronaći ćeš biser svog vremena.
Nailazit ćeš na cestice bez ulične rasvjete,
Udarat ćeš u betonske stupove neznanja,
Držat ćeš se za mrak, i lutati.

Kad jednom naiđeš na sunce
Počet češ žudjeti za tamom,
Za istim mrakom koji te gutao,
Ići ćeš za svojom prazninom.[I]

*************************

* VJETAR *

Ispunjenost duše krhkim osjećajima,
Oči prepune snažnih emocija
I treptaji, i drhtaji, i strah od poraza,
Čini me ženom novog preporoda.

Kao klupko zgužvanog papira
Sa bezbroj ostavljenih neprežaljenih dodira,
Da vlastite greške netko mi ispravi,
Stvarno i vječno zahvalno to bi voljela.

Ima me u svakoj čestici tuđih razmišljanja,
A ja se ne dam,
Jer se bojim,
Ljubavi,
Jer se bojim,
Umiranja.

Ispirem lice od nedužnih pogleda,
Dajem vjetru nekoliko svojih koraka,
Da me otpuše,
Da me preda,
Da mi otkrije,
Sve što nije imalo, a srcu mi treba.

U očekivanju jutra što i noć prevarila je,
Želim, uistinu želim
Biti nečija ljubav, nadanje i vjera,
Baš kao meni stranac
u vjetrom zahvaćenim krajevima.

*ŽIVI MAK*

U prilici da budem stručak poljskog maka
Zanijekala sam mogućnost gubitka čovječnosti,
Odlučila sam pretači ljubav u boju svoje haljine,
I postati čvrsta veza prirode i užitaka.

Njišući svoj struk na širokom prostranstvu
Osjećam dodir nježnosti rasplamsalog Sunca,
Hlad obližnjeg gospodina Drva,
I radost te dječice Trave.

Vezana sloboda, podijeljena voda,
Sućut i beskraj, nerazumijevanje i vedrina,
Moja mudrost ne podliježe Bogovima,
A moja ljepota,

Zauvijek će bdjeti poljima, livadama, pašnjacima…
Netaknuta, neodoljiva, tek jesenskom rosom obavijena,
Svjetlucam….
Postojim, dajem, ne uzimam ništa!

Tek pokoji stručak maka
Molit ću na dar!

LISTA IZGUBLJENIH STVARI

Ovdje ću nadopunjavati (nadam se što rjeđe) niz novoizgubljenim stvari.

*mobitel
*hrpu crnih olovaka za oči
*5 pari srebrnih naušnica (istih paučića)

...nastavak slijedi...

*nove bijele slušalice s raznobojnim nastavcima (neupotrebljenim)
*jednu naušnicu (zvjezdicu kao i prethodnih milijun)
*karticu od knjižnice

02.05.2007., srijeda

Napokon da nešto napišem, a uostalom nemam šta, ali eto, sve mi je ovo pisanje postala neka svakodnevna rutina zbog koje se bolje osjećam ako je obavim.
Nije me bilo jer sam naravno bila solo doma od petka do danas kad se mama vraća. Odlazi opet danas predvečer i vraća se u nedjelju, zbog čega me neočekivano razveselila, osim što nemam više nekih zaliha hrane u fičkasu. Dolazi ekipa, pa odmah kad spremam sebi pripremim u većoj količini da se svi najedu, tako da imam samo zalihe sira u prekomjernim količinama, ali sir naravno nitko ne traži. Sva sreća pa sam imala špeka da ponudim mesoždere.
Za vikend nisam nigdje bila, samo sam se špancirala okolo, ali uglavnom obitavala sam kod kuće, što mi je u jednu ruku već dopizdilo, jer su se neki pojedinci previše naviknuli da sam solo doma i da mi mogu banuti na vrata kad se sjete, zvati me na mobitel u 4 ujutro i pitati šta radim, jer da vidli su svjetlo da gori u sobi. Grrrrrrrrrrrr....poludila sam, nikako ih otjerati da obavim neke stvari, odmorim od svega, sklopim oko, odim se vozit jer vrijeme je baš lijepo...a opet nemam to nešto u sebi da im kažem sad bi bilo dosta, imam posla (a znaju da nemam)....jojojojojojojoj....šta majka rodi! No, eto u svoju kuću ne pozivam ljude s kojima si nisam dobra i s kojima ne mogu lijepo pričati i zezati se.
Zadnja 2 mjeseca promijenila sam ekipu s kojom se družim, zapravo više ni ne izlazim na mjesta na kojima sam prije znala sjediti i po nekoliko sati, pa bi već dobila status domaće cure, kvartuše, sitni invetar....što mi nimalo nije bilo drago, ali eto, kad ne znam gdje bi sama sa sobom, a onda najčešće biram upravo ona pogrešna mjesta i krive ljude za druženje.
Sad je ok. I dalje su to ljudi koje znam iz svojih dana srednje škole, družili bi se, ali nikada tako konstantno kao sada, i upravo sad kužim da sam izgubila poveći dio svojeg vremena i živaca na neke ljudi koji ne zaslužuju moj trud, poštovanje i pažnju.
Hvala Bogu, i to je pri kraju. Takva sam da kad nešto započnem, ne odustajem, kad se spetljam s nekim ljudima, teško mi je opet otići i tako to, svako malo zaglavim u nekom krugu ljudi bez kojih onda dan ima manje smisla.
No, nadam se da ću jednog dana naći one prave ljude za koje ću istog trena znati da će me kroz cijeli život pratiti njihova dobra volja, pristupačnost i lijepo ponašanje, s kojima bih mogla razgovarati o pametnim i potrebnim temama, a za sada, uživam koliko dopuštam sama sebi i drugima.

Užasno mi je teško danas biti na poslu nakon ovog produženog vikenda. Zijevam i ne prestajem. Kavu sam popila nakon 5 dana i nije me uspjela razbuditi. Radim još ovaj tjedan i iduća dva tako da 21.5. odo ja na stari godišnji u trajanju od 2 tjedna. Šteta što će to biti već kraj mjeseca, tak da već znam da bit ću švorc s parama. Ovaj mjesec mi traje i traje, para više pa i nema. Štedim na gablecu i sva sreća da imam zalihu pahuljica u ladici pa malo mlijeka posudim, smanjila sam pušenje cigareta jer i to košta, a plaća je tek idući tjedan, a i cijeli vikend je predamnom.

Da obavijestim: prošla me depra i dobro se osjećam. Vrijeme vrlo pogoduje na moje raspoloženje. Šta je da je, određeni pojedinci su me vrlo razločaralo zbog čega sam primorana bila promijeniti okolinu u kojoj se krećem, pokušati u sebi zadržati neke osjećaje za koje više nemam živaca, vremena ni prostora. Jako mi je žao što neki ljudi ne razumiju koliko je potrebno ljubav dijeliti i primati. Vrijeme nije to koje će promijeniti išta na ovome svijetu, a pogotovo osjećaje koje ili ispraviti neke pogreške učinjene....potrebno je puno više truda i još više vremena da se te stvari dovedu u red, a poneki te osjećaje i potrebe manje uvažavaju i cijene, a ja proti svog mišljenja ne mogu i glumiti da je sve u redu kad nije, i čekati dok se nekom ne digne da mi se obrati. Dosta mi je takvih gluparija. Vodim svoj život, briga me što drugi govore i kako će drugi ocijeniti moje postupke i riječi...osobno znam da sam preispravna u svojem ponašanju i razmišljanju što neke zaboli više upravo zato što ne razumiju, nemaju tu dozu osjećajnosti i pristojnosti u sebi da bi to isto mogli cijeniti, pa omalovažavaju, vrijeđaju, spuštaju, cimaju....takve osobe za mene su ništica, nula, zero...ali eto, treba biti strpljiv, smiren, imati gard i ne obazirati se na takve gluposti. Svak vodi tuđu brigu i jedva selo čega da netko zabrlja kako bi se mogli okomiti na tu osobu i time utješili sebe da su bolji, odnosno da nitko nije savršen.....

.....eto, malo filozofiranja na mom blogu nikad ne usfali, pa eto, tko voli - nek izvoli*

Nadam se da ste se uspjeli odmoriti i svoje potrebe zadovoljiti, da će te o zanimljivim iskustvima pisati, a ja ću se sada potruditi vaša stajališta obići..... smijeh

- 10:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.