Pregled posta

OVO MI JE ŠKOLA

Napokon da nešto napišem, a uostalom nemam šta, ali eto, sve mi je ovo pisanje postala neka svakodnevna rutina zbog koje se bolje osjećam ako je obavim.
Nije me bilo jer sam naravno bila solo doma od petka do danas kad se mama vraća. Odlazi opet danas predvečer i vraća se u nedjelju, zbog čega me neočekivano razveselila, osim što nemam više nekih zaliha hrane u fičkasu. Dolazi ekipa, pa odmah kad spremam sebi pripremim u većoj količini da se svi najedu, tako da imam samo zalihe sira u prekomjernim količinama, ali sir naravno nitko ne traži. Sva sreća pa sam imala špeka da ponudim mesoždere.
Za vikend nisam nigdje bila, samo sam se špancirala okolo, ali uglavnom obitavala sam kod kuće, što mi je u jednu ruku već dopizdilo, jer su se neki pojedinci previše naviknuli da sam solo doma i da mi mogu banuti na vrata kad se sjete, zvati me na mobitel u 4 ujutro i pitati šta radim, jer da vidli su svjetlo da gori u sobi. Grrrrrrrrrrrr....poludila sam, nikako ih otjerati da obavim neke stvari, odmorim od svega, sklopim oko, odim se vozit jer vrijeme je baš lijepo...a opet nemam to nešto u sebi da im kažem sad bi bilo dosta, imam posla (a znaju da nemam)....jojojojojojojoj....šta majka rodi! No, eto u svoju kuću ne pozivam ljude s kojima si nisam dobra i s kojima ne mogu lijepo pričati i zezati se.
Zadnja 2 mjeseca promijenila sam ekipu s kojom se družim, zapravo više ni ne izlazim na mjesta na kojima sam prije znala sjediti i po nekoliko sati, pa bi već dobila status domaće cure, kvartuše, sitni invetar....što mi nimalo nije bilo drago, ali eto, kad ne znam gdje bi sama sa sobom, a onda najčešće biram upravo ona pogrešna mjesta i krive ljude za druženje.
Sad je ok. I dalje su to ljudi koje znam iz svojih dana srednje škole, družili bi se, ali nikada tako konstantno kao sada, i upravo sad kužim da sam izgubila poveći dio svojeg vremena i živaca na neke ljudi koji ne zaslužuju moj trud, poštovanje i pažnju.
Hvala Bogu, i to je pri kraju. Takva sam da kad nešto započnem, ne odustajem, kad se spetljam s nekim ljudima, teško mi je opet otići i tako to, svako malo zaglavim u nekom krugu ljudi bez kojih onda dan ima manje smisla.
No, nadam se da ću jednog dana naći one prave ljude za koje ću istog trena znati da će me kroz cijeli život pratiti njihova dobra volja, pristupačnost i lijepo ponašanje, s kojima bih mogla razgovarati o pametnim i potrebnim temama, a za sada, uživam koliko dopuštam sama sebi i drugima.

Užasno mi je teško danas biti na poslu nakon ovog produženog vikenda. Zijevam i ne prestajem. Kavu sam popila nakon 5 dana i nije me uspjela razbuditi. Radim još ovaj tjedan i iduća dva tako da 21.5. odo ja na stari godišnji u trajanju od 2 tjedna. Šteta što će to biti već kraj mjeseca, tak da već znam da bit ću švorc s parama. Ovaj mjesec mi traje i traje, para više pa i nema. Štedim na gablecu i sva sreća da imam zalihu pahuljica u ladici pa malo mlijeka posudim, smanjila sam pušenje cigareta jer i to košta, a plaća je tek idući tjedan, a i cijeli vikend je predamnom.

Da obavijestim: prošla me depra i dobro se osjećam. Vrijeme vrlo pogoduje na moje raspoloženje. Šta je da je, određeni pojedinci su me vrlo razločaralo zbog čega sam primorana bila promijeniti okolinu u kojoj se krećem, pokušati u sebi zadržati neke osjećaje za koje više nemam živaca, vremena ni prostora. Jako mi je žao što neki ljudi ne razumiju koliko je potrebno ljubav dijeliti i primati. Vrijeme nije to koje će promijeniti išta na ovome svijetu, a pogotovo osjećaje koje ili ispraviti neke pogreške učinjene....potrebno je puno više truda i još više vremena da se te stvari dovedu u red, a poneki te osjećaje i potrebe manje uvažavaju i cijene, a ja proti svog mišljenja ne mogu i glumiti da je sve u redu kad nije, i čekati dok se nekom ne digne da mi se obrati. Dosta mi je takvih gluparija. Vodim svoj život, briga me što drugi govore i kako će drugi ocijeniti moje postupke i riječi...osobno znam da sam preispravna u svojem ponašanju i razmišljanju što neke zaboli više upravo zato što ne razumiju, nemaju tu dozu osjećajnosti i pristojnosti u sebi da bi to isto mogli cijeniti, pa omalovažavaju, vrijeđaju, spuštaju, cimaju....takve osobe za mene su ništica, nula, zero...ali eto, treba biti strpljiv, smiren, imati gard i ne obazirati se na takve gluposti. Svak vodi tuđu brigu i jedva selo čega da netko zabrlja kako bi se mogli okomiti na tu osobu i time utješili sebe da su bolji, odnosno da nitko nije savršen.....

.....eto, malo filozofiranja na mom blogu nikad ne usfali, pa eto, tko voli - nek izvoli*

Nadam se da ste se uspjeli odmoriti i svoje potrebe zadovoljiti, da će te o zanimljivim iskustvima pisati, a ja ću se sada potruditi vaša stajališta obići.....

Post je objavljen 02.05.2007. u 10:51 sati.