globabloga

27.04.2007., petak

ČUŠPAJZ

Pa eto da i ja napištem nešto za danas.
Užasno mi je vruće, a treba i s bajkom sad do doma, no preživjet ću, imam cijeli dan za odmaranje, a onda opće veselje do utorka (solo doma).
Bila sam danas na gablecu kod Mravca i najela se poprilično tjestenine s morskim plodovima u bešamel umaku i prekisele salate od zelja.
S lovom sam švorc. Ovaj mjesec traje i traje, već sam spiskala poprilično više nego inače, pa sam u blagoj depri jer plata je tek za tjedan i po.
Ljubav je malo zapala u sjenu, ne vidim i ne čujem joj traga, pa sam svako malo u blagoj depri i osjećaju razočarenja, al brzo to mene prođe.
Drži me muvanje amo-tamo, ne mogu biti na jednom mjestu dulje od pola sata, pa trčim po cijele dane, ima me na sve strane.
Spavanje mi se užasno pogoršalo proteklih tjedan dana, al vjerujem da je to usko povezano s mjesečnicom koju sam napokon nakon 2 mjeseca i dočekala. Inače, to je kod mene normala, da imam čak do 5x godišnje, što mi super odgovara. Ma naručit ću se kod ginića, budem, aha...jedan tjedan. A morala bi i kod okuliste jer mi se vid naočigled pokvario, ne vidim na daljinu, muti mi se, a tek kad popijem koju pivicu škiljim ko slijepi miš. Mislim da je dioptrija -0,75 jer sam jednom prilikom probala naočale od frenda s istom dioptrijom i napokon sam vidjela jasno, čak sam se i prepala što sam do sada sve propustila.

Eto, dragi moji, inače nisam ja toliko u depri koliko odaju moja natipkana slova. Ruka uvijek krene, a ja ne mislim, izlazi iz mene, bolje je tako....mislim da je ovaj blog čista globala i moje sve izlučevine koje se sakupljaju tijekom tjednice dana. Ponekad se smijem kad čitam što sam pisala i ni sama ne razumijem što je pisac htio reči, a moram priznati da mi vaši komentari uvelike pomažu da prebrodim što lakše te krize koje me sječu sa svih strana (dobro ne sa svih, samo s onih koje ne mogu kontrolirati).

Pozdravljam vas, želim vam što ljepši produljeni vikend, da ga pametno iskoristite (ne gledajte moj primjer), otiđite u prirodu, slušajte pjev ptica i šum rijeke ili mora ako ste u prilici, skuhajte neki fini lagani proljetni čušpajz i jednostavno predahnite....

PUNO PUSA SVIMA KOJI ME ČITAJU***** kiss

- 14:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.04.2007., srijeda

U TEŠKIM TRENUCIMA - GIBONNI

Onda kad srce teško pumpa i zrak je težak i gust, kad grlo ti odašilje signale da od boli udavit ću se, kad mi oko titra i u suzama kad sva grcam, od samoće, od manjka ljubavi, od svega što zaslužujem a nemam, za one dane koji su prošli, bili lijepi i kratko trajali, za njega....za nas....uvijek!!!

S tobom ili bez tebe

Dobro dosla si u moje stihove
i bas je lijepo sto si tu
al' znaj da sad po prvi put
ja se osjecam nepozvan
bas kao nepozvan

Ma hajde, pricaj mi
sto se promijenilo
il' samo cini mi se da
nocas ides zauvijek
u neki drugi svijet
u kojem nisam ja

Ti ides dalje, sa mnom ili bez mene
zar je svejedno, sa mnom ili bez mene
i kazes proc' ce ova noc k'o i druge prije nje
sa mnom ili bez, ili bez mene

Dobro dosla si u moje stihove
i svakim trenom ponovo
ne zelim pricati o tom
kada vidim koliko te nisam imao

Zivot me umorio

Na meni je red da se dignem u pet
i u redu za crni kruh da cekam svitanje
na tebi je red za rijec ili dv'je
da ih poklonis meni umjesto utjehe

Zivot me umorio, a moje svjetlo nosis ti
za sta bih se borio sam bez tvoje ljubavi

Iz noci u noc, iz dana u dan
pola zlice hladne juhe nasim usnama
a ti, ti reci ces da jos uvijek sam ja
sve ono sto si u meni trazila

Ako kazem da ne mogu, ako posrnem ti ja
ako saviju me kise
bez obzira na sve molit cu se za tebe

Tebe nisam bio vrijedan

Priznaj, ja nisam bio Bog zna sto
prema tebi ni pravedan ni blag
priznaj, koliko truda uzalud
da u meni prepoznas svoje ljubavi bar trag

Da l' bi te rastuzio kad rekao bih da
nije te zasluzio covjek k'o ja, kao ja
da l' bi te rastuzio kad rekao bih da
tebe nisam bio vrijedan, nisam ja

Boze, noc mi nosi kajanje
a ja sam preslab da ponesem taj kriz
za nas oboje, za nas
za tebe i mene

Nisam te zasluzio, nisam te zasluzio
covjek kao ja
da l' bi te rastuzio kad rekao bih da
tebe nisam bio vrijedan, nisam ja

....al u ljubav vjerujem... wave

- 11:50 - Komentari (4) - Isprintaj - #

24.04.2007., utorak

JADNA SAM, POVRIJEĐENA, IZNEVJERENA I OPET ME PERE

Nisam najbolje ovih par sati. Iz minute u minutu moje duhovno stanje od tijela sve je dalje. Srozava me ovo depresivno vrijeme i sivo nebo iznad mene. Jedva čekam kišu da me ispere. Nadam se vjetru da me odnese. Počivam i ostajem zarobljena sa svojom tugom i sjećanjima na jedno doba kad je sve bilo sveto i lijepo. Otplovljavam i nestajem, borim se al ostajem, trunem u sebi al ne prepoznajem, s rutinom se borim i ne posustajem. Gubim snagu da se uzdignem, da povičem u spas svega što baš sada živim i što postojim. Moje vrijeme gubi smisao i moj smisao u njemu svaki trag obrisao je i ožiljak u zjenici oka ostavio. Zašto sam tužna i sve češće venu mi ruže, opojnog mirisa zavodljivo me svaki put privuku k sebi, a onda na trnje omamljena ponovno dam nagovoriti se, ponovno uspijevam raniti se. Koja je služba mog odrastanja, koja je nauka mog opraštanja. Nevoljko se suočavam sa zvijerima koje ne smijem mrziti, jer ostat ću i bez njih, preostaje mi samoća i vjera u sebe, to me vodi, to me odvodi, ubija me i podvodi. Oduprijeti od zla se bez njega ne znam i ne mogu. Gađana sam sa svih strana i sad kad kiše ubiti me može. Duboko pod kožom struji nepodnošljivost osjećaja i saznanja da nije uvijek sve u redu i kad sunce svom snagom sja, meni ništa ne pomaže, ništa bez tebe ne prija.

Postajem dosadna, monotona i prepuna zarobljenih misli koje nitko ne želi razumjeti, krivo me definiraju, shvaćaju i teško podnose riječi što ih čudom proizvodim. Zbunjena ostajem, al ne reagiram, hladnokrvno razmišljam kako dalje i previše se ne uznemiravam, svejedno je, neke stvari se nikada neće promijeniti. Možda bi bilo bolje da sam se rodila drugom krvlju napunjena, drugim ljudima okružena, drugačijom pričom sve započela, nekim drugim putovima krenula, sve bi bilo lakše da nije sada sada i ovdje.

Sve je banalno, jadno, glupo, iskrivljeno i obeshrabrujuća su vremena što čekaju me iza ugla da me dočepaju u ralje neprolaznosti, bez utjehe, bez ikoga ko bi me iskreno bezuvjetno volio.

Postoji li izlaz iz ovog kruga pakla u drugi i bolji svijet? Postoje li rajski vrtovi? Postoji li hrabrosti za jedno takvo putovanje? Imam li ja obraza i moći pred Boga stat doći?

- ne tražim odgovore jer znam da ih nema i to je činjenica zbog koje ću sigurno ostatak dana ostati bespomoćna i neutješna!

- 10:38 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.04.2007., ponedjeljak

OH, DA, PONEDJELJAK!

Danas sam stigla ponosno na vrijeme na posao, bez ijedne minute zakašnjenja, i to unatoč velikoj gužvi, unatoč što sam stajala cijelim putem zgužvana u kutu busa, što imam teške noge jer posjetila me "baka s kolačima", još uvijek mi je lijepi dan. I sad jedva čekam, kako je voditeljica odjela najavila, da idem ranije doma, jer nema baš posla za strgat se. Super. Odmah ću izletiti van u prirodu na svom bajkiću, provozat se okolnim uličicama, malo niz autoput, pa do frenda, pa skemijat kakvu ideju što raditi večeras, što jest za ručak i tako to. Sve laganini.

Ujutro sam si usput kupila krafnu u pekari i litru mlijeka koju sam ispijala koračajući Gunudlićevom i Cvjetnim trgom. Ljudi su mi upućivali čudne poglede, kako mlijeko a ne neki gazirani sok. E, pa volim mlijeko i popijem ga čak do 2 l dnevno. Osvježavajuće, pitko, zdravo, nadasve mlijeko je zakon (1,5 % masnoće - plavo - Vindija). Kasnije sam si u uredu složila još zdjelicu pahuljica s ostatkom mljekeca i sva sretna i zadovoljna što sam tako malo pojela. Za ručak mogu odahnuti. Kad su ovakve vrućine imam smanjen apetit, što mi super odgovara jer zaista bi trebala skinuti koju kilicu. Noge su mi ko debla, teške, napete...izgleda da me ovaj bajk deblja, a ne stanjuje, no barem su čvrste i zategnute, a i guza mi je sad prava bomba. cerek

Tata je dakle bio cijeli vikend kod kuće. Odmah se prihvatio košnje trave jer narasla je oko pola metra, a mami i meni to baš previše ni ne smeta, tako da je uspio polomiti flaks od kosilice. Bilo je ugodno opet ga vidjeti, ali nismo se baš ispričali onako kako bi trebali, no neću se sad deprati. Vikend je prošao u nešto laganijem ritmu, pošto sam bila bolesna, ali to ne znači da sam došla doma prije ponoći. Petak sam provela na stepenicama uz autoput prekoputa benzinske u kvartu. S frendom Jopijem sam cugala pivu i pričala negdje do 4 ujutro, pa doma. Odmah sutradan smo se dogovorili (pošto nismo otišli u Moslavinu) da idemo na piknik. I otišli smo, ali smo se selili 3 puta. Uglavnom smo se više vozili nego što smo obitavali na dekici. Puhao je i vjetar, jutro nije bilo obećavajuće, pa smo ponijeli smo deku, a badminton ostavili kod kuće. Bilo je ludo, super, opuštajuće. Zaspala sam do 21 sat navečer dok me Nurija nije nazvao da di sam i da li idem van. Naravno, ko iz topa poletjela sam i prostrijelila mamu i tatu pogledom što me nisu probudili. mad

Bili smo kod frenda. Došla sam ujutro, naravno naspavana. Nedjelja je bila zanimljiva, izvozala sam se do iznemoglosti, onako, fini-mini day.

To bi bilo to od mene. Gubim inspiraciju i potrebu toliko boraviti za kompom, vani sam po cjele dane, sve štima, nema nikakvih bitnijih promjena, pišimo, čitajmo se, volimo, podržavajmo....

PUSEK kiss

- 13:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.04.2007., četvrtak

JEDAN VRLO MOJ POST

Doma sam. Bubuna i dalje. Nos crven ko rotkica, samo što ne otpadne i počne se ljuštiti, a nema mi zgorega nego kad sam u faci sva natečena (vidi se na kilometre) polurumena, obrisanog pudera u predjelu nos-usta-obrazi i kad me sinusi toliko pritišću da mi glava počinje pulsirati. Lako se raspizdim jer svako izbacivanje iz takta pojačava mi bolove, a onda govorim sve i svašta. To mi je kad vozikam bicikl u majci bez rukava u rano jutro i znojna navečer po vjetru šibam autoputom, tak da je upitno da lu ću ići u Moslavinu (što mi nimalo neće biti drago, al eto Božja kazna dođe uvijek kad ne treba).

Radni dan je započeo podužim sastankom nas 4 kolegice sa šeficom. Inače, šefica je ZAKON i svi ju vole i podržavaju u njenom napredovanju. Al mi kokoške joj zagorčavamo život jer naravno uvijek postoji jedna koja kuka, žali se, traži pravdu (sve opravdano), ali ženo, neki puta treba i prešutjeti, pustiti da stvari idu svojim tokom, pa sve će doći na svoje, sve se vidi i sve se zna. Nije bilo stege, no uzdrmalo me to već rano ujutro. Slabo sam pušila cigarete jer mi ne pašu, a i bezvoljna sam za česta dizanja sa stolice i već dosadne trač-partije....ranije sam otišla jer nije bilo posla, što mi je super došlo jer sam izbjegla onu krvavu žurku i gužvu.

Najela sam se. Sira, vrnja, luka, paradajza, kukuruznog kruha s tuna-paštetom i naravno dobrim komadom dimljenog sira od dragih nam kumica naših. I sad mi naravno nije dobro, jer luk mi uvijek teško sjedne. Ujutro sam slabo jela pa nisam si dala vremena pronaći mjesta mašti na volju da skuham štogod zdravo za brže ozdravljenje pa sam pohitala na zabranjeno voće.

Ovaj vikend stari dolazi u Zagreb, malo da se odmori od posla i promjeni okolinu (vjerojatno je staroj već dosta mojih tuluma;Đ)...dobro će mi svejedno doći odmor, a i vrijeme je da vidim svog ćaću. Ekipa se isto malo previše navikla da sam svaki vikend doma, pa ajde kad se nema gdje, idemo do nje...hehehehhehe...već mi je fitilj pri kraju.

Moram reć, kosa mi brzo raste, izrast već izvire. I totalno mi je već dosta izmišljavanja nekih frizurica, jer otkako sam prvi put oprala kosu, nije to više bilo to, vežem neku malu pletenicu od dužeg djela na leđima, a ostatak puštam da me zasljepljuje po očima. Feniranje mi nije jaka strana, osim ono kad nagnem glavu ispred, malo odozada, sa strane i to, ostalo četka i fen u istoj ruci = nemoguća misija! Što se tiće vanjštine, planiram krenuti na solarij da pripremim kožu na sunce (i bezveze rasipam novac), onako da mi ne preostane kao uvijek kraj kolovoza i rujan da polažem svoju prepranulu boju, a to je kratko s obzirom koliko ljetne odjeće imam u ormaru. Treba to iznosati, a trudit se svaki dan nešto drugo odabrati, kad imam nekoliko najdražih majci i hlača koje uvijek rado u svako doba dana i noći nosim.

....................... lud

Hmm.....nije to ono o čemu sam htijela pisati, uvijek me ponese vrijeme sada, prije i poslije, al ne uspjevam se sjetiti tih malih stvari koje mi se većim dijelom dana vrte po glavi.

Pozdravljam vas nezgotovljeno ispuštenih ideja na blogu, nadam se da ću drugi puta skupiti više hrabrosti, jer JA TO HOĆU - JA TO MOGU.... yes

- 16:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.04.2007., utorak

POMALO NEŠTO

Promjenjivog sam raspoloženja, puca me neka pemesija, i to baš sad kad se pripremam za subotu za Dan planeta zemlje na biciklu. Očekujem pomoć od Boga, nek me počasti s bolovima u jajnicima u nedjelju, a da me nagradi lijepim svježim buđenjem i osjećam nenatečenosti. Inače, malo sam prehlađena, kašljem koda imam hripavac, nos mi curi i oči su mi čudnih oblika, ostalo je ok uz koju kilu viška.

U nedjelju je frend imao saobraćajku, svojom krivnjom, odnosno zbog žene koja mu je izletila i našla se na krivom mjestu u krivo vrijeme. Eto, on baš sebi priušio novi BMW (zakon izgleda, predobar) taman obojo felge, sredio ga, jučer mu je trebao biti prvi dan na drugom mjestu rada (radi u Hrvatskoj vojsci), ali presudno je bilo to što je on vozio 200 km/h i tako se nije uspio zaustaviti kada mu je žena izletjela kod King Crossa (prije podvožnjaka), nju je još udario auto iz suprotnog smjera, taj drugog i tako redom više auti je sudjelovalo u tom kaosu. Čak su i troje djece spašavali vatrogasci i čupali ih iz auta, sve to zbog njegove glupe preseravateljske vožnje. Sad ima totalku, razbijenu glavu, ali on o tome priča kao o nekoj avanturi koja je završila s 10 ljudi u bolnici. Katastrofa! Srećom svi su dobro i nikome život nije u pitanju, no njegova luda glava opet razmišlja o nekom takvom pothvatu. Čudim se samo što nigdje na vjestima, a ni u novinama nije istaknuto jedno tako veliko ludovanje mladih vozača.

Odustala sam ovaj mjesec od aerobika jer sam kratka s lovom. Vozit ću bajk i to je to, bit će dovoljno, samo žao mi je što sad Marina mora sama skakutati s novim tetkicama u novom okruženju, no pridružit ću se ja već njoj.

Eto, ovih dana mi zvijezde baš i nisu naklonjene, sve me živcira, a što vjerujem da je potaknuto nedavnim razočaranjem s dragim pa sad ozbiljno razmišljam o tome (nisam ni ja baš zlato) i mislim da moj život jednom već treba krenuti uzlaznom putanjom, a ne da me netko koći dok ja čekam svog princa na bjelom konju da nađe trunku vremena za moje probleme i neprobleme naravno. No, otom-potom...

Bila sam danas kupiti si gablec u PAN-PEK (2 krafne i mlijeko) i dočekala me neka mlada cura koja mi je nudila da degustiram sendviče od lososa. Naravno, toliko sam bila gladna da sam pristala, ali onda mi je rekla da i preostale dvije kombinacije moram kušati kako bi ih ocjenila. Tako sam se dobro najela degustirajući, dobra ideja, nema 1 odmah 4 komada. Mmmmmmmm, bili su fini, ali krafne su mi sad zakon. Burek izbjegavam i trudim se zaista jesti manje porcije, zdravije.

Inače, jako sam iscrpljena, nemam volje pričati s nikim, samo da me ostave na miru. Sjest ću danas na obalu Save na nasip kod Jaruna. Imaju jedne stepenice koje znam posjestiti i gledati kako rijeka se mreška, sunce me grije, miris prirode, totalno sama i sretna. Vozikam se sad kad je lijepo vrijeme, možda i previše, sve su mi noge u masnicama, dolazim doma kasno, u sitne jutarnje sate, smoždena spremna samo bacit se naglavačke u krevet i zaspati na trepavicama ne bi li zakasnila na posao, a onda opet sjedam na bajk i pičim.

Toliko za sada, sve se zna, a što se ne zna, ne zanima* kiss

- 15:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.04.2007., petak

PETAK 13 I NEŠTO LIJEPO

...nisam sigurna kako da prihvatim taj "nesretni broj" i "crni petak". Jeli to čista idiotarija ili neispitana misterija. Čitala sam o ljudima kojima su se čudne stvari dešavale na taj dan, paranormalne, jednostavno nisu imali sreće s tim brojem. Tnx đizs, ali nemem neke averzije prema toj trinajstici. Nesreća ljude pogađa svaki dan, ali kao da je ovaj posebno zanimljivim svim praznovjernim ljudima i onima koji nemaju o čemu pametnije razmišljati, pa se prepuste na taj petak i puštaju da ih sreća vodi ususret nesreći. Ako su naša razmišljanja negativna, vjerujem da će se to odraziti na našoj fasadi, privlačit ćemo negativnu energiju i tako sami sebe sve dublje mislima gurati prema crnoj rupi. Stoga mislit ću danas samo na lijepe stvari i umislit ću si da sam ja ipak rijetka kojoj je upravo susjedna 14 najsretniji broj, a pošto je 13 već u blizini, pa neću onda ni taj broj zanemariti (valjda od straha). Uostalom, šta bude bude, sve je to za ljude. Jednom sam čula za priču o jednoj starici koja je imala strah od petka 13. Tako bi svaki puta izbjegavala kontaktirati sa živitim svijetom, ostajala bi u kući po cjele dane mislivši kako će zatvorena izbjeći takve neugodne situacije. No, jednog kobnog petka ostala je doma, ležala u krevetu, a onda se zidni strop srušio na njen krevet na kojem je ležala, naravno, nije preživjela. Hmmmmmmmmmm....to je prizivanje zlih duhova. Ono smo u što vjerujemo.

No, nisam ja jedna od inih koja će pisati o in temama, već naprotiv, totalno out, pišem o sebi i svojim dogodovštima. Većina stvari koja mi se dešava često puta ostaje zarobljena u mojim mislima i samo ja shvaćam svoju vjeru u neke događaje i ljude, ne mogu to objasniti. Zato uvijek čitam između redaka, izvlačim sve iz konteksta, promišljena sam i pomalo zastrašujuća kad su u pitanju neka pitanja na koja nemam odgovora.

Tako mi je jučer bio vrlo neopisiv dan. Staložen, usporen, siguran, romantičan, spokojan, blažen, vedar, čaroban jednom rječju. Od jutra sam bila čudnom energijom ispunjena iznutra, a izvana lica ko bubica. Totalno sam bila na razini duh-tijelo-duh-tijelo...dobar je to osjećaj i šteta što se češće tako ne osjećam, sigurno. Tu cijelu sliku jučerašnjeg dana uokvirio je moj spoj s dragim. Našli smo se na starom mjestu kod Cibone, sjeli i popili kavu (nabrzake jer bilo je prohladno sjediti u hladu i očima vapiti za suncem na susjedom stolu). Tako smo se otišli malo prošetati i sjesti na jedan zidić blizu vlaka. Sunce je obasjavalo moje misli, dodiri su me njegovi vraćali u dane kad je sve bilo presavršeno i svježe, oči su njegove odavale žudnju za mojim tijelom, a ja...sretna, ispunjena, zadovoljna. Bilo je stvarno lijepo. Šetali smo se do Trešnjevačkog kako bi ja sjela na tramvaj i odvezla se kući pošto je on morao u Karlovac na trening. Par puta sam se još okretala kako bi vidjela dokle su ga noge odvele, osjećala sam tu nit što me djeli do njega s jedne na drugu stranu parka sve više kako se udaljavao od mene. Bilo je prekrasno. Šteta što nije barem malo slobodniji pa da takve trenutke imamo kad poželimo, ali nekako sam se navikla, pomirila s tom činjenicom...doći će i naše vrijeme kad nećemo moći ja bez njega i on bez mene. PUSA MU kiss

Ovaj vikend se idem upisati s Marinom na aerobik. Duže vrijeme se to već dogovaramo, ali sad smo konačno odlučile. Obzirom da vozikam bicikl po cijele dane 2x tjedno trebalo bi biti dovoljno, i sve to za 190,00 kn mjesečno. Jedva čekam, malo da promjenim sredinu, da se zabavim, opustim. Dragi mi je predložio da idem na yogu, jer da mi takvi treninzi ne trebaju, da mi treba neko duhovno smirenje, način na koji ću ponovno spoznati sebe, sreditisvoje misli. Slažem se s njim! Vidjet ću, već dulje vrijeme razmišljam o takvim tečajevima, sigurno bi mi pomoglo srediti svoje misli i osjećaje. Samo, uvijek je teško napraviti taj prvi korak ka ostvarenju želje. PUno toga želim, još više planiram, realiziram, istražujem, ali nikako na kraju da realiziram te svoje snove i snovice. cool

Volim maštati, zamišljati, letjeti, teško se spuštam na zemlju jer uvijek mi je bilo lijepše biti bliže nebu (u realnom svijetu sve je nekakao puno teže, pa zašto onda ne bih izmislila neki svoj ventil za ispuhavanje svih nakupljenih frustracija i nezadovoljstava...).

Radni dan mi je dakle već debelo počeo, kava je posrkana, posla ima jako malo pa se štedim, razmišljam što pojesti za gablec (bila sam sigurna u vezi bureka i jogorta ali sjetih se da su kod mame u firmi ribice pa sad ne znam), petkom radim skraćeno što me posebno uveseljava u ovako rane jutarnje sate i jedva čekam da zajašim svoj bajk i krenem putevima vikend-sreće.

Budite mi sretni danas, razmišljajte o lijepim stvarima, okružite se ljudima koje volite, ne razbijajte glavu nepotrebnim stvarima, ne naslućivajte nikakvu lošu situaciju na današnji dan i uvijek slušajte svoj razum - on nikada ne griješi, udovoljite si nekim guštom, odite u prirodu na kakav izlet i roštilj, prošetajte po svom parku, popnite se na drvo i promatrajte svijet skriveni u krošnji, udahnite miris rasvjetale trešnje u susjednom dvorištu, uberite cvjetak za svoju dušicu i prepustite se mašti da vas vodi u zemlju snova.

Puno vas voli Globabloga cerek

- 08:32 - Komentari (10) - Isprintaj - #

08.04.2007., nedjelja

USKRŠNJI ZEKO

...nisam otišla na imanje.
...ne kajem se...
...i meni je Uskrs gdje god i skim god bila...
...kakav takav, bit će i boljih...

Mama je kupila dan prije neka plastična mala jajca i velikog keramičkog zeca u zelenim hlačicama i žutoj maji s cvetekom u šapi, ali nije skužila da su zecu vjerojatno prije prodaje nekako otpale uši i ponovno su keljene. Očito je bila preushitrena kad ga je ugledala i rekla...to je to što meni treba za Uskrs. No, uveselio me upravo taj zec. Gledam ga onako zavaljana na garnituri i smiješim se u podbradak onakvog ozbiljnog s jednog rukom u džepu, a ono na tv-u Zuhra light show. Scena Zuhra i ekipa, pa police iza njega, a na polici isti takav zec s družicom. Odvalila sam se smijati, razubio me kerefek.

U petak je bio dernek do podneva idući dan, tako da sam jučerašnji dan provela u krevetu. Bila sam svugdje i svagdje, al najviše sam se zadržala u Aquariusu, a onda after u jednom bircu i kratko kod mene. Ludilo, al nije mi ža, osim...što sam onako ushitrena dragom preko telefona izgovorila mnogo nepotrebnih riječi i zbog toga se kajem, ali nikako zbog istine koju zaslužuje najviše od svega. Oprost je pao, ali mi mir u duši nije dao. Ah, doći će sve na svoje...treba vremena sad.

Nekako u zadnje vrijeme na bilokoji blog da odem naletim na tekstove o Vegeterijanstvu i one koji taj oblik prehrane ne razumiju i ne podržavaju. Tako ni ja danas nisam doručkovala nikakvu šunku niti jaja, pa zar sam trebala? Lijepo sam si složila sendvič od sojine paštete s čilijem i pola litre kiselog mlijeka i baš sam uživala. Za ručak sam pripremila zelene rezance s umakom od tune s rajčicom, češnjakom, masl. uljem i uz sve pojela veliki dio glavice zelene salate. Mmmmmmmmmm....ne treba meni nikakv posebni meny glavno da moj želučić nije gladan.

Na kraju svima ću poželjeti Sretan Uskrs i neka što više budu sa svojom obitelji i uživaju u danima kad se ljubav mjeri srce-razum-Bog-čistoća djelovanja.

Naravno, voli vas Globabloga kao Boga svoga*

- 20:07 - Komentari (6) - Isprintaj - #

05.04.2007., četvrtak

ZA VELIKI ČETVRTAK - VELIKA PROMJENA

Svima najprije želim poželjeti ugodan dan i svoju sreću ću podijeliti s vama, svu svoju ljepotu, radost sunca i hvala.

Moram priznati da kod frizera nisam bila od srednje škole i kosu sam totalnu zapustila što se tiče njege, tako da je bila do pola zdrava, a od pola ko slama. Više je ličilo na paperje nego na lijepu plavu kosu. Tako je raspuštena kosa dolazila u obzir samo prvi dan ili sljedeći nakon pranja, jer tad je davala najviše od sebe, kasnije već zmotala bih ju u punđu navrh glave koja bi stršila poput nekog brabonjka ili antene. Voljela sam ju, nema šta, bila je nenadmašna i jedinstvena, moja, najdraža. Sad mi je pomalo žao, ali više sam nego zadovoljna sa svojom NOVOM FRIZUROM. Skratila sam je do ramena (više nije duža od pola leđa), stavila plavo-sive pramenove, preljev i ošišala se na repiće, onako baš slatko. No, moj odlazak frizeru nije bio planiran, već nametnut. Mama je naime krenula na minival od kojeg sam je pokušavala i uspjela odgovoriti. Em je skup, em je izašao iz mode još u 90-ima, a i prilično je skup. U rijetko kojem frizerskom salonu se odlučuju na taj potez, jer je dugotrajan i zahtjevan, a mama fakat cijeli svoj život na taj način tretira svoju kosu. Naručila se kod jedne glupačice iz kvarta i odmah sam joj savjetovala da otkaže, pa da se odemo prošetati potražiti neki drugi. Tako sam obišli nekoliko njih, ali nitko nije bio presretan što se tiče mamine želje. Stiglu smo do posljednjem, totalno cool frizeraj, totalno cool curke u njemu, moderan, drugačiji, opušten, pravo malo životnjisko carstvo. Mama je predložila da si ja nešto moram napraviti s kosom, na što sam ja odgovorila da nemam para, a ona ko iz topa: Ajde, mišu, ja ću ti platiti. Oooooooooooooooooohohohohoh.... eek

može, reko! Ali nije bila baš previše oduševljena s cijenom: 400,00 kn, no njoj za moju sreću nije ništa teško odvojiti. HVALA MAMA! kiss

Tako je mama na kraju otišla kući bez frizure (prije toga se počastila pizzom, jer očito je osjećala grižnju savjesti zbog potrošenog novca, pa da se utješi). Došavši kući bila je presretna i napokon je upoznala svoju kćer onakvu kakva je nekoć bila prije nego što je poludila i pomalo se zapustila. Na poslu me svi hvale i dive mi se, pa mi je neugodno. S tako malo kose osjećam se kao da nema glavu ni pameti, no potpuno sam nova osoba, barem se tako osjećam. Uvijek je dobro napraviti neku promjenu, čovjek se preporodi.

Ali nije to nešto veliko i čudno što mi se poizdešavalo ovih dana. Bila sam svugdje i svagdje, srela čudne ljude (iliti bolje, oni susreli mene).

....eto sad se javljam nekoliko sati nakon prethodnog teksta...
...bila sam na kavi s dragim odmah nakon posla. Dobio je ponudu da igra za 1 ligu u Karlovcu, pa očekujem dobre vijesti. Malčice je bolestan i teško mu sad to pada, no vjerujem da će dati sve od sebe...
...bila sam i na bajk servisu...tek sad sam se vratila...guma je vjerojatno bila probušena, odnosno zračnica pa mi je ispustila guma skroz i morala sam pješke doma. Usput sam srela frendove pa sjela još na cugu, i eto me sad doma s Jopijem, mijenja mi novu zračnicu, valjda će biti ova ok.
...odo se sad malko voziti na Jarun...i eto sad shvatih da je bila neka špenadla u gumi i mogla sam promjeniti stotine zračnica i svaka bi se probušila, ah!

......o susretima drugi put*PUSA*

- 15:13 - Komentari (11) - Isprintaj - #

03.04.2007., utorak

SLIJED OKOLNOSTI - "dugačak post"

Upravo sam poručala svoje standardno jelo koje najbrže i već žmirečki pripremam. Zdinstam luk i češnjak, stavim na kockice izrezanu crvenu, žutu i zelenu papriku, malo kukuruza, pola paradajza i tunu i pustim cca 10 min, posolim i popravim, zatim pred kraj posipam domaćim koprom za svježinu i miris, pa sve poslužim sa zelenom salatom (obavezno putericom i s jabučnim octom). Ponekad dodam i malo slatkog kečapa, jer paprika ponekad zna biti vrlo jakog okusa. I naravno, par listića sireka! njami

...još sam se malo informirala za biciklijadu - Dan planeta Zemlje na biciklu u Moslavini i skužila da cijena karte vlak (Zagreb-Kutina) košta 60,00 kn, al nije greda, fakat se isplati, besplatna hrana, zabava. Uspjela sam nagovoriti jednog frenda da ide samnom. I on vozika bajk, a sad se i zaposlio u bike-shopu pa će mi nabaviti neku opremu s popustom i sutra idem da mi promjeni ventil na gumi, jer popušta i moram ići na bengu pumpati svaki dan. Jedva čekam 21.4. da idem, da obogatim se novim iskustvom. smijeh

Jučer sam si kupila dvije veste u Teranovi (obje 150,00 kn), znam da imat će ih većina u gradu, ali pošto ja ne izlazim baš u grad (klošarim se po kvartu) vjerujem da ću biti jedina na svom teritoriju. Jedna je rozo-bijela na prugice, a druga plavo-bijela na prugice, ali kratka iznad pupka s dugim rukavima i ima gumbiće na vratu i baš mi je guba. Eto, tako sam si jučer uljepšala dan s vederim bojama (tako da nisam baš uvijek u crnom), ali sad ne smijem gledati stanje računa do iduće plaće kad ću vjerojatno opet pasti u nesvjest jer moj prihod neće pokriti rashode koje sam učinila u ovom mjesecu, a nisam još sve ni podmirila. bang

Pripremam se psihički za ovaj vikend (Uskrs) jer red je da odem na imanje pogledati tu kuću što su starci kupili i posjetiti svoju obitelj u Križevcima, što bi značilo da u subotu ne mogu ići van, al zato ću petak ovjekovječiti što isto ne mora značiti (možda mi uspije ostati doma). headbang

Na poslu je opsadno stanje. U sobi nas je 4, a svaka brije svoj film i tjera vodu na svoj mlin. Katastrofa! Ponašaju se ko mala djeca, ne možeš ništa objasniti na lijepi način, svaka se trga za posao da ima više od one druge (jel možete vjerovati???). Izgleda da će nam smjeniti voditeljicu odjela jer ovo više ni šefica ne može dovesti u red, a onda nek si razmišlja kad joj se obije o glavu što će joj smanjiti plaću za 500,00 kn. Najradije bih bila sama u svojoj krletci, da me nitko ništa ne pita, sama da si radim svoj poslek i da ne moram opravdavati svaki svoj korak (zapravo i ne moram) ali napeto je postalo. Ma, čudne babe! lud

Ja sam cool cool

.

Slušala sam na vijestima prijenos s Trga za doček naših prvaka vatrepolista. Euforija je izlazila kroz radio, a ja sam se znojila znajući da tek nekoliko metara od mene dešava se nešto toliko važno, a ja ne prisustvujem tom događaju, pa svi ti izvođači, urlanje, cuganje party

........AAaaaaaaaaaaaaaaaaaa....zakaj moram raditi onda kad je vani najljepše vrijeme?! blabla

Sestra mi je vratila DIO PARA jer me naivno pokušava uvjeriti da joj nisam posudila koliko jesam, a ja bi joj najradije glavu otrgnula s ramena. burninmad

Rekla sam joj da zaboravi na mene za ubuduće i da je profućkala svoju posljednju šansu mog izlaska joj u susret. Da je postupila onako kako treba (vratila pare i ispričala se, a ne da ja moram histerizirati svaki put preko telefona i podnositi njeno kukanje i sklapanje slušalice) svaki mjesec bi joj posudila što i koliko joj treba. Eto, još jedna "OSOBA" mezaje*e! headbang

Ljuta sam, totalno, no dobro, sve će se to jednog dana vratiti: smijeh

Trebao bi mi danas stići Avon (TREBAO) i očekujem da je sve u redu, jer ako ću opet morati drljati po tom računu i onoj napisanoj narudžbi, uspoređivati, cijene usklađivati.....popizdit ću i odustat ću od te prodaje, jer na kraju uvijek izgubim toliko živaca da me to u posljednje vrijeme više i ne raduje kao prije. Osim, što mi je to jedina šansa da si besplatno priuštim sve te kremice i šampončiće. rolleyes

Nisam pametna, ne znam gdje mi je glava a di rep, otkuda da krenem, gdje je moj put namjenjen da se njime krećem i osvajam trofeje, gdje su moja iskustva na kojima moram učiti i lijepe uspomene gdje su nestale?! Sve je s godinama nekako postalo teže i čini mi se da radim iste pogreške, naučena sam prolaziti živa kroz sve poraze. Ni u ogledalo se ne moram pogledati jer osjećam kako su moje oči od svega umorne i ne sjaje onom srećom kao što su nekad svu moju radost iskrile. Tiha sam, zamišljena, flegmatična, iscrpljena od ovog okrutnog svijeta.

Iskreno žudim za ljubavlju koja nikako ne doseže onaj vrhunac da se budim kao tek rosom umivena, da poletnim koracima i sigurnim pogledima osvajam puteve kojima prolazim. Sve je nekako potisnuto u meni, a ni najmanje rupice za izlaz svojih osjećaja ne nalazim. Gruva se u meni veliki pritisak i sve mi je teže nositi se s time,u vrlo malo stvari vidim onaj pravi smisao. Svaki dan je isti, živa monotnija koja me guta sve dok ne pojede mrak, a onda usnem s obrnuto nakrivljenim usnama bojeći se novo jutra i razočaranja koja će mi možda priuštiti tuđa neobazrivost i besuosjećajnost.

Glupost i ljudsko veselje.... zaliven

Sve vas ljubim tamo gdje boli, jer Globabloga svakog voli* kiss

- 16:47 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.