|
|
Dnevnik.hr
<
studeni, 2011
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (13)
Studeni 2011 (31)
Lipanj 2010 (15)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (4)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ja sam Ivan, bogoslov časne zadarske nadbiskupije. Prije nekoliko godina pročitao sam knjigu "Posljednja vremena", i tamo je na neki način naveden cilj svećeničkog poziva, a to je privoditi duše k Bogu, odnosno riječima Bibilije: "Zato idite, učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta." (Mt.28:19,20) ili "Tada im reče: ' idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakomu stvorenju! Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao, osudit će se.» (Mk. 16:15,16), stoga sam ja odlučio voditi ovaj, uzeti ću si slobodu te ću nazvati, apostolat. Jedan mudar čovjek je rekao jednu od najvećih istina ikada: "Svaka, pa i ona najkraća, riječ koja izlazi iz usta propovjednika može potaknuti dušu na potpuno obraćenje!" Uostalom ja sam i sam ovome blogu dao ime Glasnik velikoga Kralja, ime koje je sam sebi nadjenuo Sveti Frane, i eto Vama i meni primjera najvrsnijeg kojeg možemo slijediti.
U ljubavi Vas pozdravljam i preporučam se Vaše molitve
Ivan, bogoslov 
Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge.
--
Kad sam bio osnovnoškolac, ministrant, jednom mi je poslije Službe Božje u sakristiji bio prišao župnik i upitao me bih li možda želio poći u sjemenište. Ja sam kazao otprilike da sam nakanio poći u sjemenište no malo sam se nećkao, a tek poslije bih eventualno vidio, a na što je župnik promrmljao: "Zar ćemo mladost dati svijetu, a starost Bogu?"
Čudno je zašto se toga sjećam. U tom se razgovoru nisam bio osjetio krivim, a niti mi je u tom trenutku ova misao imala neku mudrost. Čak mi se činila i glupom.
No, kako je vrijeme mladosti prošlo i kako sam sada ostarjeli profesor koji se tek u posljednje vrijeme osjeća zauzetijim katoličkim laikom, to mi sve više počinje smetati propušteno vrijeme i sve glasnije i glasnije i glasnije čujem tu davno rečenu rečenicu: "Zar ćemo mladost dati svijetu, a starost Bogu?"
J. Ratzinger
ime: Ivan
prezime:Jordan
email: ivan.jordan.zd@gmail.com
Blogovi koje čitam:
po lokvama vode ili sritnije vrime
DAJ NAM SVIMA DUHA SVOG
KRISTE BUDI NAŠA RADOST
Music Inside
Gospodine večeras sam sâm.
U crkvi je sve tiše, ljudi su izašli, a ja sam pošao kući, sam.
Susretao sam ljude koji su se vračali sa šetnje.
Prolazio sam kraj kina, koje je mamilo ljude svojim programom.
Naišao sam mimo kavanske terase, gdje su umorni šetači pokušavali produljiti životnu radost nedjeljnog odmora. Sudario sam se s djecom, koja su se igrala na stepenicama, s djecom Gospodine, s tuđom djecom koja mi nikada neće pripadati.
Gospodine ovdje sam sâm.
Tišti me tišina, guši me osamljenost…
Gospodine imam godina, tijelo mi je kao u drugih ljudi,
Snažne radine ruke, srce sposobno za ljubav.
Ali sam se darovao Tebi. Jer si to doista tražio.
Sve sam Ti darovao, ali teško je to Gospodine.
Teško je ljubiti sav svijet, a nikoga si ne pridržati.
Teško se rukovati, a ne htjeti zadržati ruku.
Teško je osjećati kako raste klica naklonosti, ali sve tebi darovati.
Teško je biti kao drugi među drugima, a ostati kod toga drugačiji.
Teško je uvijek se darivati, a pri tome ne promišljati da ti se nešto uzvrati.
Teško je drugima biti primjer, a da si nikad ne izabereš uzor.
Teško je drugima skidati breme grijeha, a nemati mogućnosti skinuti ga sebi.
Teško je doznati tajne, a ne moći ih niskim podijeliti.
Teško je s drugima putovati ovim životom, a ne smjeti se ni časak prepustiti životu.
Teško je biti sam,
Sam pred svima, sam pred svijetom, sam pred trpljenjem, smrću, grijehom…
Sine moj nisi ti sam. Ja sam uz tebe. Ja sam – TI.
Jer meni treba tvoj ljudski dio kao nadopuna, da ostvarim svoje utjelovljenje i spasenje.
Trebam te. Trebam tvoje ruke, da dijele moj blagoslov. Trebam tvoje usne, da govore moje riječi. Trebam tvoje tijelo, da nastavim svoje muke. Trebam tvoje srce, da struji mojom ljubavlju. Trebam tebe da nastavim tvoje otkupljenje.
Ostani uz mene, sine moj.
Gospodine, evo me.
Evo mojega tijela, evo mojeg srca, evo moje duše.
Daj da budem dovoljno velik, da mi se može cijeli svijet navratiti.
Dovoljno jak da ga mogu nositi, dovoljno čvrst, da ga mogu zagrliti, a da ga ne zadržim.
Daj da budem mjesto susreta, ali samo mjesto prolaska.
Put koji neće nikoga zaustaviti, jer se ništa ljudsko na njemu neće ubirati.
Gospodine, večeras kad je sve ispunjeno tišinom,
I kad moje srce nagriza zub gorke samoće.
Dok moje tijelo leleče glađu za radostima,
Dok mi ljudi pritišću dušu da sam ju ne spreman upokojiti.
Dok mi ramena pritišće cijeli svijet, svom težinom bijede i grijeha.
Darujem ti još jednom svoje JA,
Ne u bučnom veselju, već tiho, vedro, ponizno.
Posve sam, Gospodine pred tobom,
u smirenoj večeri.