Marketing
Svećenikova molitva nedjeljom navečer
Gospodine večeras sam sâm.
U crkvi je sve tiše, ljudi su izašli, a ja sam pošao kući, sam.
Susretao sam ljude koji su se vračali sa šetnje.
Prolazio sam kraj kina, koje je mamilo ljude svojim programom.
Naišao sam mimo kavanske terase, gdje su umorni šetači pokušavali produljiti životnu radost nedjeljnog odmora. Sudario sam se s djecom, koja su se igrala na stepenicama, s djecom Gospodine, s tuđom djecom koja mi nikada neće pripadati.
Gospodine ovdje sam sâm.
Tišti me tišina, guši me osamljenost…
Gospodine imam godina, tijelo mi je kao u drugih ljudi,
Snažne radine ruke, srce sposobno za ljubav.
Ali sam se darovao Tebi. Jer si to doista tražio.
Sve sam Ti darovao, ali teško je to Gospodine.
Teško je ljubiti sav svijet, a nikoga si ne pridržati.
Teško se rukovati, a ne htjeti zadržati ruku.
Teško je osjećati kako raste klica naklonosti, ali sve tebi darovati.
Teško je biti kao drugi među drugima, a ostati kod toga drugačiji.
Teško je uvijek se darivati, a pri tome ne promišljati da ti se nešto uzvrati.
Teško je drugima biti primjer, a da si nikad ne izabereš uzor.
Teško je drugima skidati breme grijeha, a nemati mogućnosti skinuti ga sebi.
Teško je doznati tajne, a ne moći ih niskim podijeliti.
Teško je s drugima putovati ovim životom, a ne smjeti se ni časak prepustiti životu.
Teško je biti sam,
Sam pred svima, sam pred svijetom, sam pred trpljenjem, smrću, grijehom…
Sine moj nisi ti sam. Ja sam uz tebe. Ja sam – TI.
Jer meni treba tvoj ljudski dio kao nadopuna, da ostvarim svoje utjelovljenje i spasenje.
Trebam te. Trebam tvoje ruke, da dijele moj blagoslov. Trebam tvoje usne, da govore moje riječi. Trebam tvoje tijelo, da nastavim svoje muke. Trebam tvoje srce, da struji mojom ljubavlju. Trebam tebe da nastavim tvoje otkupljenje.
Ostani uz mene, sine moj.
Gospodine, evo me.
Evo mojega tijela, evo mojeg srca, evo moje duše.
Daj da budem dovoljno velik, da mi se može cijeli svijet navratiti.
Dovoljno jak da ga mogu nositi, dovoljno čvrst, da ga mogu zagrliti, a da ga ne zadržim.
Daj da budem mjesto susreta, ali samo mjesto prolaska.
Put koji neće nikoga zaustaviti, jer se ništa ljudsko na njemu neće ubirati.
Gospodine, večeras kad je sve ispunjeno tišinom,
I kad moje srce nagriza zub gorke samoće.
Dok moje tijelo leleče glađu za radostima,
Dok mi ljudi pritišću dušu da sam ju ne spreman upokojiti.
Dok mi ramena pritišće cijeli svijet, svom težinom bijede i grijeha.
Darujem ti još jednom svoje JA,
Ne u bučnom veselju, već tiho, vedro, ponizno.
Posve sam, Gospodine pred tobom,
u smirenoj večeri.
Post je objavljen 30.11.2011. u 19:48 sati.